Dodir noći .....

  • Začetnik teme Začetnik teme Nott
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
HPRolIql.jpg
 
10353581_800499219960961_7210804445518136712_n.jpg


Neka sve mašte lutaju zauvek
to je uvek zadovoljstvo drugo
Topi se, samo to slatko dodirivanje
kao sto mehurića kada kiša bije
Neka onda luta, srca krilato
za čiste misli pre svih onih laži
Pa nek' otvore vrata kaveza uma
videće te, to pokreće let u nebo ...


Flying_heart_by_danubios.jpg
 
Poslednja izmena:
da_zna_zora_11.jpg


Još od onomad, kad' postadosmo punoletni (na žalost, mnogi ni do dan danju to još uvek ne postigoše!) i smatrasmo da obevezno treba da se, svim i cvačim iskažemo u svim sferama ovozemaljskog života ... ubrzo prestah da ič "trošim" kilo belog i sifon ... ali mnogo volim trezna da lumpujem i "razbijem" (po)neko kafanče ... samo tako !! ... Ostalo valjda od onda u tragu ;) Ali ne volim one velike, šljašteće, eminentne i prominentne ... tamo sam i tako od vajkada > Persona non grata < ... A i baš mi se zbog toga ... te > hladnjače< i tako nemaju dušu .. sad' modern, imaju po neku uniformisanu kelnericu, doduše mladu ali uvek ružnu ... bicikl na nju da ne nasloniš.
Ja volim one male, sa četiri - pet kariranh stoljnjaka i gde "ćale" (gazda) posle 23 h zatarabi vrata ... a ti se raskomotiš i odomaćiš, pa te posle ta atmosfera i obavezno ciganska kampanjela ništa ne pitaju ... već poteknu bez koagulacije krvotokom ... šanse nema da dobiješ infarkt !
Al' noćas, desno, u samom ćošku pored malog prozora, gazda u tmuši zaboravi jednu polupraznu flašu Vinjaka, bokalče s kiselom i po ko zna koju ... već ispijenu čašicu ?! Sa svojim mislima koje samo on znaše gde su, bio je jedino za sebe tu.
I to me asocira na priču ...


da_zna1.jpg


Sedeo je za kafanskim stolom i pušio. Nije želeo nikog pored sebe u tom trenutku. Pomislio je kako bi mu sada svako smetao. Ispijao je vinjačiće i slušao lokalni trio koji je svirao "Ljiljanu" od Tome Zdravkovića. Utonuo je u svoje misli i gasio oporu gorčinu vinjaka malom kiselom vodom.
Od kad je pre tri meseca ostao bez žene, svake večeri je odlazio u lokalnu kafanu. Valjda je tamo nalazio utehu. Radio je čitav život u jednoj fabrici koja je propala kao i većina fabrika u zemlji u kojoj je živeo. Bio je metalostrugar i voleo je svoj posao. Radio ga je pošteno. Onako kako je malo ljudi umelo da radi. Deca su posle školovanja otišla svojim putem u druge gradove, dok je on ostao sa svojom Lekom u čaršiji, koju je napuštao samo kada je morao.
Jednom, kada je služio vojsku u Sarajevu, tri puta (1976, 1979 i 1983) ... kada je vodio porodicu na letovanje u radničko odmaralište negde oko Makarske, jednom kada je išao sinu na zakletvu u Strumicu i jednom ... kada je bio u Beogradu, zarad neke male, hirurške intervencije vezane za benigni tumor na nekom "crevcu". Pričao je tada svima, kako mu se dopala Slavija ali i kako je na Terazijama, pre no što je otišao u bolnicu, popio najslađe pivo jer je mislio ... da mu je to poslednje. Takođe je pričao, kako je pored njega u bolničkoj sobi ležao neki kaskader, koji je igrao u svim partizanskim filmovima i kojeg je, za vreme njegovog boravka u bolnici, obišao Bata Živojinović.- lično ! I on se tada rukovao sa Batom. Bilo mu je baš milo.
Posle toga je krenuo rat i njegov svet, u koji je verovao svim srcem, počeo je da se raspada. Prvo je zavoleo Slobodana, pa se posle par godina malo razočarao.Onda mu je bio simpatičan onaj iz SPO ... pa se tek' u njega totalno razočarao. Danas ne voli nikoga, osim svoje dece koja mu nedostaju i njegove verne pratilje Leke, koju je odneo rak pre tri meseca. Palo mu je na pamet, kako joj je jednom rekao da ne može da živi bez nje i ... da mu je ona najveća radost u životu.
Leka je bila domaćica. Skromna i prostodušna žena, koju su voleli svi ljudi u komšiluku. Posebno je bio ponosan, kada su joj neke "školovane gospođe" ukazivale duboko poštovanje na ulici. Za sebe je uvek tvrdio da je namćor ... koji ne zaslužuje takvu ženu kraj sebe. Prijatelji su mu obično govorili: "...Mnogo ti je dobra Leka...svećom da si je tražio, ne bi je našao." A komšinica Cana je jednom prilikom rekla, da joj je u kapeli, posle Lekine sahrane, sa tugom i suzama u očima šapnuo :"Ostala je tamo ... prekrivena cvećem."

Orkestar je i dalje svirao kafanske pesme. A on je sam sedeo i pušio. Mislio je u sebi, kako je Toma Zdravković baš umeo da napiše pesmu od nekoliko strofa i da u istu ugradi, čitav jedan život, umotan s' patnjom, koja plete paukovu mrežu u čovekovoj duši. Znao je da će jednog dana, možda veoma brzo, ostati i on tamo negde prekriven cvećem s' tim ... što će ga na tim vratima sigurno sačekati njegova dobra, stara Leka. U to ime popi još jedno vinjače.
Nasloni se na stolicu i sklopi oči. Ljudi oko njega nastaviše da pričaju i da se smeju. Čuo ih je kao iz daljine. Nisu mu smetali.
Bilo mu je odavno već svejedno ...



***
 
Poslednja izmena:
Volim noc jer je ona moja zastitnica

volim noc jer je ona moja zastitnica,
cuva sve moje tajne, mazi me, pokriva,
nosi, saslusa, noc me skrije, noc me uspije

kao malo dete, noc mi nosi strast, poljupce
pitanja i odgovore - da li me volis, koliko
me volis, noc je moja drugarica
ona voli mene i ja volim nju, volim noc.

Original, autor LIDIJA N.
 
10_jpg_1154345012.jpg



U oku tvom ću da budem dubina noći
u oku tvom ponoć, bez meseca čeka me
na ulazu u svet duše tvoje prilazim ti
polako kažem ti, ne trepći, hoću da gledam
dubinu i prostranstvo tvog oka
da budem zarobljen zenicom tvojom
da bude žudnja mi jaka i duboka
Hoću da brodim po tvom svetu
i tvoj glas da slušam u tihoj noći
primakni mi sebe, na dohvat ruke
budi tu snena i čekaj ... ja ću ti doći ...
 
Poslednja izmena:
frau_ohne_gesicht.jpg


SAMO ŽENA
i ostaćeš
samo žena.
Zarobljena
među mojim pesmama
žena bez lica
i imena
sa stotinu nadimaka
sa ljupkim
nevidljivim smeškom...
I ostaćeš
samo žena.
Uspavana
na mojoj duši
ušuškana
među snovima
ogrnuta
nekom tugom
zbog nečeg si rođena...
Samo žena
koja prašta
i neučinjeno
koja voli nevoljeno
sa očima
punih ljubavi
sa usnama
koje sam čekao...
I ostaćeš
samo žena
koju nisam sreo...

G.Gorki

tumblr_myhe6ht_TNR1sjoq1co1_1280.jpg
 
Poslednja izmena:
218858.jpg

Zapisaću noćas na krilima leptira, dok svilenim nogama spaja dirke, sve moje damare i to... koliko te voleh, ne radi zaborava ... već kako bih te potsetila, u kojim trenucima bejah rođena za tebe ... ako ikada budeš hteo da osporiš moje ćutnje.Nikada nisam verovala da srce može izgovoriti neistinu. I nikada neću u to poverovati!
Sve drugo može biti laž!
Ni jednu reč nisam zapisala, a da nije bila srcem iznedrena. Ni jedan stih nije nastao ... tek' da ne ostane prazan papir. Dušo, svi moji notesi, koje brižno čuvam, nose tvoje ime, pečat moje ljubavi! Ne sećam se više, jesam li u prošlosti zapisala da pišem radi naše budućnosti, radi onih trenutaka koje će se dogoditi ... i koji su odavno sada tu ?! Ali znam, da sam predosećala svu snagu ćutnje, svakim slovom, znajući, da ću te ipak sresti na onim stazama ... koje nas vode u najljepše trenutke sećanja...


 
Poslednja izmena:
Svaka vecer ima svoju predivnu noc,

jedini problem da li ce je nase romanticne duse prepoznati,

i onda, pojavis se ti kao neka kneginja ruskih romana, zalutala na ovom prostom Balkanu,

i prosetas svoju aristokratsku lepotu, ovim kaldrmama nasega grada,

i tada svi koji su hteli da vole ili su zamisljali koju treba voleti, nasli su odgovor u tebi,

a ti ti si gledala samo mene, tim ocima boje plamena, koje te zarobe i pre nego te vide,

sagorela si me poljupcima, tako jakim za moju neznu romanticnu dusu,

i stvorila si svog roba ljubavi od mene,

koji ce te slediti uvek, i kada zna da ne treba, uvek... odavde do vecnosti,

jer tvoja ljubav je jaca od razuma, tacnija od svih matematickih formula i postojanija od bilo cega cime se neki

ponose, pricajuci da znaju da vole.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top