Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
U tvome oku spavaju noćni tramvaji
Neko silazi ulicom Sedmoga jula
Ogrnut oblakom kao pelerinom
Sava i Dunav se kod Ratnog ostrva spajaju
Kao anđeli u "Nebu nad Berlinom"
Tiha se čuje pesma iz moga tranzistora
O nekoj zemlji u kojoj nema slobode
Linija mog života prekida se na kratko
Tamo gde se ukrštaju dve beogradske ulice
I dok vetar otkida listove kalendara
Ja izlazim iz tebe, kao riba iz vode
Kao nevina žrtva još nevinijeg ubice. R. Kanjevac
Ja volim noci, njine mutne zbore,
I njine tisine, i njine oluje;
Njine crne reke kada setno huje
Svoju pesmu tamnu i dugu, do zore.
Svaki cvetak, kamen, talas, list sa gore,
Sume u toj pesmi, i sapcu i struje;
I moja se dusa jasno u njoj cuje,
Kao neko tamno nevidljivo more.
Ja sam deo noci. Nad vodom i humom
Kad jutarnji vetri svojim blagim sumom
Pogase lagano bele zvezde njine-
Ona sumi zbogom u odlasku naglom,
I uvija tuzno, ko cvece i stene,
Moje mracno lice suzama i maglom.
Budi mi svetionik osvetli mi
more beznadja,
budi mi kompas i vodi me sebi.
Budi zivi pesak,da potonem
u tvoju dusu kada te pronadjem,
A ja bit cu tvoja meka postelja.