Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Zato što mogu da umrem kad hoću,
al’ neću dok te ne zagrlim.
Zato što nikom ne bi bila ovoliko moja.
Zato što imam jastuk viška, tanjir viška,
višak dana, višak noći, a ni jedan život.
Zato što bez tebe ni u ništa ne verujem.
Zato što je bez tebe moje srce k’o kuća
(ne veliko, već prazno).
Zato što neću da ponavljam ono što odavno znaš.
Dobro, još jednom, al’ zapamti, jednom za uvek:
zato što te volim.
Postoje trenuci i postoje ljubavi ... u kojima saznaš sve o sebi.
Sve ono čega se plašiš, sada je tu, na dlanu. Zlato što u tvome oku sija,
stara melodija ... ona koja budi sećanja. Na davno leto, vrelinu noći i
tvoje oči i usne. I ko da žali me, kad nisam znala da te volim, lažu, nema
novog povratka ni početka.Samo je zlato, zlato ostalo u uglu tvog oka ...
Vremenom ćeš se navići na rastajanje.
Naučićeš da se sećaš. A sećanje je isto kao i susret.
I pomalo ćeš navići da voliš mnoga bića u uspomeni.
Na kraju ćeš videti da si ti ... pomalo svi koje si nekad volela.
Jednom ćeš morati da daš sve i da te ne boli. Naučićeš da sanjaš.
Da lečiš dodirom. Da zadaješ mali, da bi ublažila veliki bol ....
M. Pavić
Evo, prikupljam snagu za korak kojim ću
u zaboravu ove noći preći na tvoju obalu
od mojih drhtaja razdvojenu ....
Slutim, noćni leptir ćilibar boje opet će
bez tebe ... na moje rame da sleteti ....
Znam da više neću biti odjek tvojih koraka, uzdah tvojih usana
žeđ tvojih ruku, radost tvojih sutona i umor tvojih dana ..
I znam, kao što noć zna da je majka svakog novog jutra
da ti nikada, više neću u praskozorje sneno biti tvoja sreća
da ćeš mi, samo u mislima ostati zauvek , tek' jedna više iluzija
promašenih iščekivanja i mojih nedođenih proleća ?! ...