NOĆ I LUDAK
“ Poput tebe sam, o Noći,
mrčan i obnažen. Hodim
plamenom stazom koja je iznad mojih
snova što ih na svetlosti dana snevam, a kad god noga moja tle dotakne, veliko hrastovo drvo izraste.”
“ Ne, ti mi nipošto nisi nalik, o
Ludače, jer još unazad pogledaš ne bi li video koliko veliki otisak ostavljaš na
pesku.”
“ Poput tebe sam, o Noći,
tih i dubok, i u srcu moje
usamljenosti leži Boginja koja se porodila, a u onome koji je rođen
Raj dodiruje Pakao.”
“ Ne, ti nisi poput mene, o
Ludače, jer još
drhtiš pred bolom, a pesme
ambisa te užasavaju.”
“ Poput tebe sam, o Noći,
divlji i užasan, jer moje su uši ispunjene povicima pokorenih naroda i uzdasima zaboravljenih zemlja.”
“ Ne, poput mene ti nisi, o
Ludače, jer još uvek svog
manjeg ja za druga uzimaš, a sa svojim
čudovišnim ja prijatelj ne možeš biti.”
“ Poput tebe sam, o Noći,
svirep i strašan, jer nedra su moja
usplamtela zapaljenim brodovima na moru, a
usne moje ovlažene krvlju mrtvih ratnika.”
“ Ne, ti mi nisi nalik, o
Ludače, jer
želja za srodnom dušom još je u tebi, i ti još samome sebi
zakon ne postade.”
“ Poput tebe sam, o Noći,
radostan i
razdragan, jer onaj koji obitava u senci mojoj sad je
opijen devičanskim vinom, a ona koja sledi dragovoljno
greh čini.”
“ Ne, nisi mi nalik, o
Bezumniče, jer tvoja j duša obavijena
sedmoslojnim velom, i jer u ruci svojoj ne
držiš srce svoje.”
“ Poput tebe sam, o Noći,
strpljiv i
strastven, jer su u nedrima mojim hiljade mrtvih ljubavnika sahranjeni u
pokrov uvelih poljubaca.”
“ Da li si,
Ludače, meni nalik? Da li si mi nalik? Možeš li oluju poput vranca
uzjahati i munje se kao mača dohvatiti?”
“ Poput tebe sam, o Noći, poput tebe, moćan i
visok, presto je moj na gomili
palih bogova sagrađen, i pored mene takođe
dani prolaze da celivaju haljine moje, a da mi nikad ne pogledaju u
lice.”
“ Da li si mi nalik,
čedo mog najtamnijeg srca? Misliš li moje misli
neukroćene i govoriš li
beskrajnim jezikom?”
“ Da, blizanci mi smo, o Noći, jer ti
otkrivaš vaseljenu, a ja otkrivam dušu svoju.”
H.Džubran