Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Umorna od onih koji me vole. A stalno mi suprotno dokazuju...
Izdana od onih koji su se najlepše u vernost kleli, a sve zakletve pogazili...
Obeležena Judinim poljupcima čak i tamo gde ne treba...
Ne vadim više noževe iz leđa... Jer ja ipak znam da praštam...
Plaćam im suzama... I ponekim nacrtanim osmehom...
Za mir... Samoću... Ne režite mi krila... Ja ipak znam da letim...
Tamo gde se najteže leti... po realnosti ...
Dopadaš mi se kada ćutiš jer kao da si odsutna,
iz daljine me čuješ i glas te moj ne dodiruje.
Kao da su ti oči nekud odletele
i poljubac jedan sklopio usne.
I pošto su sve stvari pune moje duše,
izranjaš iz njih njome ispunjena.
Leptiru sna, na moju dušu ličiš
i ličiš na reč melanholija.
Dopadaš mi se kada ćutiš i kad si kao odsutna.
I kao da se žališ , leptirice zaljubljena.
Iz daljine me čuješ i glas me tvoj ne dodiruje.
Dozvoli mi da ćutim zajedno s ćutanjem tvojim.
Pusti me da ti govorim takođe ćutanjem tvojim,
svetlim kao svetiljka, jednostavnim kao prsten.
Slična si noći, zaćutala i zvezdana.
Ćutanje ti je od zvezda, tako daleko i čisto.
Dopadaš mi se kada ćutiš jer kao da si odsutna.
Daleka i bolna kao da si preminula.
Samo reč, tada, jedan osmeh je dosta.
I radostan sam, radostan što istina to nije.
Neko vam noćas govori, ali ga vi ne slušate. Ne zanima vas šta on misli.
Hteli biste da znate šta misli onaj, koji je daleko ... i koji ćuti ! ...
D. Radović
Ljubav ti surovo oduzme razum i dostojanstvo i pretvori te u nešto neprilično ! U stanju je da se u tebi zauvek učauri, pa je dovoljan miris, neko ime ili sećanje da probudi usnulu zver ... koja se ponekad' noću prikrade i onda zaurla od gladi ! ...
I uvek ostaje ona osoba, koju ćeš ostati željan celog života i onaj strah, dok brojiš pobede i poraze. Nekim pričama o ljubavi ... uvek fale poslednje stranice...
Koga li ljubi sada ona mlada žena? Ona mlada žena koju sam našao jednog ljeta lijepu i dozrelu od šesnaest godina, prolazi - bogzna zašto – jutros mojim sjećanjem.
Koga ljubi sada ona mlada žena?
Jednom sam na maloruskoj ravni našao crven i krupan cvijet: njegova sočna čaška , kratka cvata, nudila je, u široko rastvorenim laticama, svoje nadrasle prašnike svim vjetrovima.
Koga ljubi sada ona mlada žena?
Nikad nije bilo između nas riječi (ja sam teško i razumjevao njen jezik) i naš odnos nije imao nikada određenog imena. Pod zvijezdama sam je ljubio do umora i do ponoći sam ležao na travi, s glavom u njenom krilu.
To je bila žena stvorena za ljubav i predavala se nijema od strasti i suznih očiju, šapćući isprekidane riječi o vjernosti.
Koga li ljubi sada ona mlada žena? ...
I. Andrić
Ostale su strašne reči nerečene,
Samo tvoje oči, mirne kao tmina,
One su gledale i slušale mene;
Moj bol na tvom uhu pevaše tišina.
Kakva himna srca, ta reč nerečena!
Ta reč što ne pozna bespuća ni bludnje!
Kad tišina zbori mesto nas, reč njena
Ima svu čistotu sna i bolne žudnje.
Ta blaga muzika ljubavi što ćuti,
Ima mir molitve u dubini duha:
Nikada se rečju laži ne pomuti,
Nit se glas poročni dirne našeg sluha.
Ideja u nemi kamen uvajana;
Vera sva u suzi što neće da kâpi;
Ta zakletva što je u neznan čas dâna;
I najviši zakon bola koji vapi...
Dučić