Pepela
Jedni su noći drugi zvezde
Svaka noć zapali svoju zvezdu
I igra crnu igru oko nje
Sve dok joj zvezda ne izgori
Noći se zatim među sobom podele
Jedne budu zvezde
Druge ostanu noći
Opet svaka noć zapali svoju zvezdu
I igra crnu igru oko nje
Sve dok joj zvezda ne izgori
Noć poslednja bude i zvezda i noć
sama sebe zapali
Sama oko sebe crnu igru odigra
Vasko Popa
Valcer je apsolutno
fatalistička muzika; ali zato u isti
mah adekvatan muzički izraz
kružne putanje.
……….
Fatalizam, to jest čovekovo odricanje od toga da sebi ikad
u slobodi postavlja sopstvene svrhe, dobija svoj simbol u bečkom
valceru.
Muzika za igru potpomaže u čoveku napuštanje moralne
borbe, njeno dejstvo je osećanje determinisanosti…….
Vajninger
Dakle, budi noćas fatalna i zapleši samnom
Zavrtimo se i u kovitlacu isčeznimo, poput derviša padnimo u trans i pređimo granicu ovog sveta
Vratimo se u zavičaj, vratimo se u Eden, u svet s onu stranu dobra i zla
Neka Heruvimski ognjeni mač ne bude prepreka našem povratku, već svetionik ka drvetu života
Ovog puta setimo se mudrosti tragičnog proroka iz Rekena : “Ja hoću, jednom zauvek, da ne znam mnogo. – Mudrost postavlja granice i spoznaji. “ i posecimo sablažnjivo drvo saznanja dobra i zla
Lezimo, ispružimo se pod drvetom ŽIVOTA
Podajmo se pomamno ljubavnom plamu i iskupimo greh Adama i Eve.
Vrijeme je odluke
svjetlo u dnu sobe
plavicasti trag
da li me prepoznajes
o cemu razmisljas
dim iz cigarete
nosi moje sne
gledam tvoje oci
hladne daleke
hajde dijete otvorimo ples
zamisli da svira najdrazi bend
veceras igram samo za tebe
svejedno kako to je nebitna stvar
ne zelim pricom da te zamaram
ljubimo se posljednji put
ja ti nudim srecu
kao iluzionist
tamnu stranu grada
govor ulice
ljudi na peronu
sajam tastine
ostajes u krevetu
bojis se gomile
l
ice moje predodzbe
rubna fikcija
sjena u ogledalu
krug se zatvara
htjela bi da te nema
ali to ne ide
htjela bi da spavas
vrijeme je odluke
Štulić