Braćo i sestre forumaši, meni treba moralna podrška. Treba mi neko da mi govori - jaka si ti, možeš ti to, ma to nije ništa, par minuta i gotovo....
Moram otići kod zubara, ne mogu više... a ne smeeeeeeeeem
Neki dan mi je pukao zub. Vadjen mu je živac, pa je bušen i plombiran n puta, pa se valjda istanjio i puče kao da je od plastike. Sad me boli sve okolo, malo kao počelo i da gnojiDa ima živac, verovatno bi me rasturao od bola. Od zuba nema ništa, neke nesrećne ruševine, koje moraju napolje. Kad je pukao, uradio je to vrrrrrlo temeljno.
Svesna sam da moram, a kako, kako, kako da skupim hrabrost i da odem? ( jel ima neki smajli koji se krije i uplašeno drhtulji? )
Jeste, peecka sam, sve znam, ali ne smem, pa ne smem, pa ne smem.
Ranije, kada sam bila mladja, išla je mama sa mnom, pa je morala da stoji u ordinaciji, tik uz onu omraženu stolicu, tako da je vidim da je tu. Posle sam muštrala čo'eka da ide sa mnom. A sad ni sa njim ne smem.
Jooooj, muke moje, šta ću i ku'ću crna i kukavna![]()
...Ata draga, ja sam kukavica svetskog glasa, moje starije dete jos gore od mene..sva sreca pa ona i nema sta da radi....ali ja uzas

...e ovako, nemoj da se plasis, i nije to nista sada kad postoje sprejevi, pa inekcije i sva ostala pomagala, nece te boleti ni delom koliko
mislis da hoce, a zbog tog straha si sigurno i dosla dotle

...naravno da mozes ti to, mogla si mnogo toga u zivotu, i prezivela, pa mozes sigurno i to, samo pomisli kako ces posle lakse da jedes,
da se smejes bez straha da neko primeti kako ti nedostaje zub, a to ni malo nije prijatno, to znam iz licnog iskustva...budi hrabra, mozes
ti to sigurna sam


cuj bez boce







