Dobrica Ćosic

Shinoda

Veoma poznat
Poruka
12.894
Pisem clanak za skolske novine o njemu, pa bi mi koristila vasa misljenja o njemu i njegovim delima.Neki koristan link ili zanimljivost iz njegovog zivota bi takodje posluzila...
 
Пробај у библиотеци. (О, Боже, ова даншања деца знају само за Гугл...а онолике библиотеке зврје празне!)
 
goxy:
hehe :)
Politichki je greshio ali kao pisac je dosta dobar, kao i mnogi drugi....
Btw ,Ja nisam S.B.:mrgreen:

Nisam mislio da Basara kritikuje Ćosića samo kao političara, već i kao pisca koji je, po njegovom mišljenju, radio na afirmaciji nekih vrijednosti koje Basara smatra retrogradnima (uzdizanje srpskog seljaka kao moralne vertikale i kulturnog uzora). Basara iz istog razloga ne voli ni Vuka Karadžića, ne kao jezikoslovca već kao mislioca koji je (vjerovatno nehotično) ruralnu tradiciju postavio ne samo kao osnovu kulture već i kao ono što je u njoj najvrednije. Bio je u nedjelju Basarin intervju u Danasu, pa čitajte. Bolje nego da ja prepričavam.
 
Не знам откуд идеја да се само мишљење Светислава Басаре може узети као релевантно за процену дела Ћосића.
Добрици се могу упутити само речи похвале за његова дела "Корени" и "Време смрти". Проблем је што се људи који су последњи пут читали ова ремек дела у средњој школи нису њима поново враћали. А не верујем да су тада могли да појме сву сложеност патријахалне Србије 19. века коју описује Ћосић.
 
Miroslav-BL:
Не знам откуд идеја да се само мишљење Светислава Басаре може узети као релевантно за процену дела Ћосића.
Добрици се могу упутити само речи похвале за његова дела "Корени" и "Време смрти". Проблем је што се људи који су последњи пут читали ова ремек дела у средњој школи нису њима поново враћали. А не верујем да су тада могли да појме сву сложеност патријахалне Србије 19. века коју описује Ћосић.

Nisam ja rekao da je Basara jedini relevantan, samo sam skrenuo pažnju na jedno mišljenje koje se neće naći u školskim udžbenicima.
 
DOBRICA ĆOSIĆ,
(KORENI,VREME SMRTI I-IV; GREŠNIK,VERNIK, OTPADNIK)



Ponavljam ti,Milena:na ovome svetu ne postoji nijedan cilj koji zaslužuje da radi njega ljudi budu naterani u kasarne.


Za mene ne postoji sloboda zbog koje treba pristati na vojničko potčinjavanje i hijerarhiju,koja daje pravo našem komadantu i oficirima da nam psuju majku i šamaraju nas.I to samo zbog otkinutog dugmeta,dečačkog smeha u stroju,ili kad se u sobi ne ugasi lampa čim zvoni za spavanje.Kakve su to ''svetle tradicije'' u čije nas ime po čitav dan muštraju podnarednici da maršujemo utrinom ''da se kidaš na rezance''?Prvo te ponize po ''pravilima ratne službe'',sve ponize u čoveku,pa onda od tebe zahtevaju da ''junački pogineš za otadžbinu.''Zar tebi nije gnusna ta država,vojna,otadžbinska etika?


Ja sam prestao da verujem u slobodu i demokratiju u kojima postoji takvo i toliko besmisleno čovekovo ponižavanje kakvo je vojska.A vojsci ne podležu jedino bolesnici.Nje se danas spasavaju jedino moralna ništavila.Da ne bih bio moralno ništavilo među svojim vršnjacima,da bih bio s nekim ljudima u ovom bezmernom poniženju,s ljudima kakav je moj drug Bogdan Dragović,s kojim delim slamaricu i koji mi je par u stroju-zato sam dobrovoljac.Zato ću i da ratujem.To nekako shvati i nemoj mi više nikad napisati ni izgovoriti nijednu ''nacionalnu'' i ''patriotsku'' rečenicu.


Predlažem da se naša otadžbina nazove pravim imenom opandžbina.Zemlja koju gaze opanci.Koju samo opanci vide.Koju samo opanci čuju.Koju jedino opanci u sveukupnosti,osećaju.


Plače mu se.Posle 56 noći u ovoj sobi i ovakvog disanja u mraku,prvi put sada:to dišu svi njegovi drugovi.


Moram nešto da ti kažem.Možda je neumesno ali ti mi sada ne vidiš lice,pa mogu.Znaš,sve se prlja.Mislim,kao i ruke.Osećanja se nagrđuju kao i telo.U kasarni,pogotovu...


-Ja sam sebi zabranio ljubav sve dok ne saznam neke istine.
-Kome je smetala ljubav da saznaje istine?
-Odavno se zna da nije moguće voleti ženu i težiti mudrosti.I politika i vlast su neprijatelji istine-pogleda ga i zaklima glavom.
-To su staračke i podle predrasude.Istina kojoj smeta ljubav nije ljudski cilj,Ivane.Stid me da mudrujem,ne umem to.Ali ti kažem drugarski:da nisam zaljubljen,ja bih noćas dezertirao.


Divna je,čudesna moć biti tužan!Imati uslove da pošteno i predano živiš svoju tugu.


Da te tešim i uveravam kako nemaš razloga da brineš za mene,nisam sposoban za takvo ''junačko'' i nacionalno licemerje.Brini,mama!Za mene mnogo brini!Ja to silno želim jer ne znam šta bi mi drugo bila tvoja ljubav.


Verovao sam da je tuga za voljenim bićem najteža patnja.Sada znam da je noćna hladnoća u rovu teža od svih duševnih patnji.
Verovao sam da su muka mišljenja,tajna,duhovni problem najteži čoveku.Sada znam da čoveku ništa nije teže od nespavanja.
Verovao sam da je istina najznačajnija za život,a sada sam siguran da je hleb-najpreče u životu.


Haos je u našim vojničkim dušama.Držimo se još na tankoj niti svoje vere.Čovek,to je čudo vere.I čudovište vere!


...naš narod čini nešto mudrih i smelih.I ostali koji ne misle,a mogu da trpe više od drveća na liticama.


Nema te mašte koja može da zamisli kakva sve zla mogu da počine ljudi koji ne misle.

Noćas sam tužan što je nebo oblačno i tmasto,pa ne mogu da se zagledam ni u jednu zvezdu.

-Doktore,šta ćemo s tugom?Tom krvopijom...
-Pričajte je nekom.Trošite je.Ona buja u ćutanju.A o tuzi-ako se ne govori kako treba,ona se pretvori u gađenje.Ja sam uveren da je tuga predmet visoke,teške nauke.

Za ispovedanje nisu nam potrebni pametni,nego oni koji su patili.


I mrzela je ono što je on mrzeo,a što inače nikad ne bi mrzela.I volela je ono što je on voleo,što ni luda ne bi volela.Da mu malo slakša život,da ne bude sam,i inače osamljen sve više.


O,dao bih godinu života za moć da tačno iskažem svoja osećanja i misli juče od podne do ove zore!

Ravnodušnost je,a ne mržnja,kraj svake ljubavi.Mržnja može da se ugasi i smeni obnovljenom ljubavlju,čak i jačom no pre mržnje;ravnodušnost ničim ne može da se izmeni.

Ti pričaš kao da šamaraš ljude.Naš narod voli tešku i sporu reč.


Ravnodušni,da ne kažem i –praznodušni.


Onaj ko je ubeđan,taj se može i razubedti.Onaj koji čisto srcem veruje,taj se teško može razuveriti.Čak i kad su činjenice protiv njega.


-Savka je ljubomorna.Muči se i muči me.Želi da zna za svaki minut gde sam ga proveo kad nisam s njom.
-Negde sam pročitao:više od tela,žene žele vreme.


-Ne čujem te!I suprotno mislim!
-Čuješ ti mene,ali ne misliš,u tome je tvoja nesreća.Ti veruješ.


Nesposoban za obično,imao je začuđujuću snagu za neobično.On nije mogao što svi mogu,a mogao je ono što samo izuzetni mogu.Nije razumeo ono što svi shvataju,a shvatao je ono što jedino retki razumeju.


Da si srećan,možda te ne bih ni volela.Zato što srećan čovek ne pripada nikome.On pripada svojoj sreći.

Srećnima treba samo telo.Jedino nesrećni daju i dušu.

Ima smisla zlopatiti se na ovoj zemlji,sve dok te jedno živo biće voli.Čovek,žena,pas.Svejedno.Dok si nekome zbog nečega potreban.


Ćutanjem se nastavlja i najmudriji razgovor,a duboka osećanja postaju još dublja.


U ljubavi su verni jedino oni koji malo vole,pa se plaše da ne izgube to što ne zaslužuju.


Nikome i ničemu ne sme se ljubav žrtvovati.


Čovek ostavlja sebe svuda gde je voleo.Onoga koga volimo,uvek možemo naći tu gde smo zajedno bili.


Velika pobuna rađa se u umu;pobuna iz stomaka i srca lako se uguši.


Noću,na straži,zablenem se u zvezde,i ošamutim se od osećanja:da nemam tebe ja bih posumnjao i da postojim.


Dockan.Ljubav se ne nadoknađuje.To osećanje ima svoje i samo jedno vreme.


Gledaću te.Prvo ću te gledati,dok me oči ne zabole.Dok vidim.Dok ne obnevidim.


-Jadna su ženska deca.Ako u očevoj kući nisu mažena i voljena;mogu život proživeti i ne znati šta je nežnost.Ako otac nije prema njima nežan,onda...
-Šta,onda?Otac nije ceo svet,-bunila se.
-Žensko dete treba otac da izvoli za sve muškarce.Ako ga i pored oca još neko bude voleo,onda je to ono što žene smatraju srećom.


Ljubav bilo kakva i bilo čija,u suštini je stvar topline,dodira.Stvar topline,da ne kažem temperature.


Mi vojnici smo se zakleli za jedan jedini dan.Za jedan čas.Za trenutak jedan koji nas čeka.Samo je ženi uvek potrebna vernost.Otadžbina to jedanput ,ali do kraja zatraži.


Užasan me strah obuzima od mojih misli.Majko,kad bi ti znala kolika opasnost boravi u mojoj glavi.


Patnja rađa i inat.Postoji,nesumnjivo,srpski inat.A to je svojstvo koje i slabima i kukavicama daje snagu.Pa i veličinu!


I po svim knjigama koje sam voleo,bije karteč.Ranjene su mi sve one velike misli i sve istinite i lepe reči koje sam učio napamet.Bogalj sam u sebi.


Eh,kakva je vrlina- dobra laž!Ubedljiva,prijatna,lepa laž!Bez kolebanja,kažem vam:ako i ne volite nekog,slažite da ga volite.Za tu neistinu,za taj greh,nijedan vas Bog i nijedan ljudski zakon neće okriviti ni strpati u pakao.U ovom sumraku,i buncanju od kojeg ječi bolnica,ja beznadežno želim:da me neko ,bilo ko u bolnici,slaže da me malo voli!Neka se pretvara.Neka me obmane kako zna i čim god hoće.O,zašto su ljudi tako pošteni i tako iskreni,i tako smeli,pa neće da slažu da im je malo stalo do mene?Ja žudim da mi se neko osmehne,da mi nešto dobro šapne,da mi nežno dodirne ruku.Kako da umrem bez ljubavne prevare,bez lažne dobrote,bez ljudskog dodira?Ta je smrt,verujte,najnepravednija od svih smrti.Najsvirepija.Zašto se onda postojalo i toliko trpelo?


O čemu ćutite?


Čovek iako ubije čoveka,može dušu da sačuva.Al' ako čovek ubije dušu...


Ja sam to čitavog našeg života želela,a to tebi nikad nije bilo potrebno.Ti si bio mnogo jak,mnogo jak,nesrećniče moj!Ne tepam ti.Ti jaki,ti najjači,oni i jesu najnesrećniji.


Ne,ne.Nijedan rat nije dobijen skupštinom,glasanjem,većinom.Napoleon ničijim savetima nije dobijao bitke,najviše od svega mrzeo je štapska većanja.Vojskovođa samuje usred bojišta.On ređa,meri,zbraja činjenice i veruje u sebe.On ne sluša ljudska brbljanja,on sluša vetar i tišinu.On ne gleda potčinjenima u oči on gleda u zvezde.


To je ono...Dok sam imao jaku veru u svoje ideale,mogao sam i da budem sam.Čak sam iz usamljenosti crpao snagu da istrajem.A sada me strah...Od sebe,najviše.A ne mogu da se promenim.Ne mogu da se prilagođavam.


I MOJ FAVORIT BORA PUB :

(o Bori Pubu) ...ja sam ubeđen da je on najsentimentalniji čovek u đačkom bataljonu.A nema prijatelja svi su mu ljudi isti.


Bora Pub:-''...ja sam proklet.Volim poganu i zapaljivu reč.One što su neprijatne i koje se pamte.Ja ih pamtim.Osećam ih kao vreću peska na glavi.Vidite li kako sam se pogurio?Ako preživim rat,ja ću se zgrbiti i ići četvoronoške.''

-''Nije moguće?Pa mi se svi poznajemo u ovoj bednoj Srbiji!Ako ne poginem,idem u Aziju,taj ljudski okean,u svet u kome ću poznavati samo svoje prijatelje...''

-''...noćas mi sve verujte,molim vas.Ja se od petog razreda gimnazije mučim da budem cinik,zato što sam shvatio da ljudi imaju malu sposobnost da veruju drugom.A raspolažu neverovatnim veštinama da obmanu kako veruju,shvataju,saučestvuju...''

-''Moj državni i nacionalni problem je tuga...Tuga u duši,u koži,u svakoj misli...U svemu što vidim i čujem.Čini mi se da je i ova kaldrma koju gazimo istrulela od tuge.Da se ove kuće,tarabe,ovo drveće pod sijalicom,sve raspada od tuge.Da su kao testo...Mogu ruke do lakata da zavučem u tu tugu.''

-''Ti,Cariću,znaš da ja na ovom svetu najviše mrzim ljudsku banalnost.Pogotovo ako je sentimentalna.''-''I smatraš da si lišen banalnosti?''-''Znam da nisam.Zato često i prezirem sebe.Hteo sam reći,zato sam često i tužan.Pa ne rijem po prošlom.''
-''Ti me znaš...Ja sam glup za pametan svet.''
 
Nisam mislio da Basara kritikuje Ćosića samo kao političara, već i kao pisca koji je, po njegovom mišljenju, radio na afirmaciji nekih vrijednosti koje Basara smatra retrogradnima (uzdizanje srpskog seljaka kao moralne vertikale i kulturnog uzora). Basara iz istog razloga ne voli ni Vuka Karadžića, ne kao jezikoslovca već kao mislioca koji je (vjerovatno nehotično) ruralnu tradiciju postavio ne samo kao osnovu kulture već i kao ono što je u njoj najvrednije. Bio je u nedjelju Basarin intervju u Danasu, pa čitajte. Bolje nego da ja prepričavam.
Nije tema o njemu,ali Basara je institucija...Ne samo po načinu pisanja,nego i po preciznosti operacije lošeg tkiva srpske književnosti i društva uopšte...Kad ga slušaš svaka mu je na mestu:cool:
 
ma daj, basara svakih 6 meseci izbaci novu knjigu..ae, eseje, nego romane što štancuje.
objavljio jopet roman ovih dana .. ( : čika dobrica je okej..
On baš duuugo nije pisao,makar objavljivao,pa sada izgleda da ''štancuje''...Imo je on u šteku;)On sigurno nije pisac za široke narodne mase,tj .ne objavljuje zbog bilo kakve popularnosti ,kinte ili slično...Dobrica sa druge strane je prilično dobar pisac,al čovek ko da piše naručeno za lektiru...:neutral:
 

Back
Top