Dobar razvod ili los brak

Јbt, nacitah se raznih postova na ovom topicu. Stavise pogubih se od raznih. Da bi se odgovorilo na pitanje iz prvog posta treba prici malo drugacije samom naslovu topica. Ni dobar razvod ni los brak vec samo dobro dobro torbanje (sto bi reko Sinnke). Kako u zivotu tako i u braku ljudi se najcesce pogube u moru sitnica, problema i gluposti koje ih okruzuju. Zapostavi on nju a i ona njega. Zapravo problemi nastaju kada on prestane da bude muskarac a ona prestane da bude zena. Nekada je resenje tako jednostavno da se prosto ne vidi. Treba samo naci emotivni prekidac i zaustaviti sve emocije. Nakon toga lakse se mogu sagledati neke stvari. Cak nije bitno ni ko je kriv. Ali emotivni prekidac naci zna biti prava umetnost. Iz tog neznanja i nastaju razvodi i raskidi.
Kao sto rekoh nakon dobrog svaka prica, svaki razgovor znaju biti drugaciji, a nekad i suvisni.

P.S. Neko je pomenuo slobodu... Uopste nije bitno kakvo je okruzenje. Sloboda ili ropstvo za ljubav nije vazan background.
 
Naravno da u brak treba uci zrelo, shvatiti ga ozbiljno i truditi se, ne rasturati ga za svaku sitnicu.
Ali ako su odnosi totalno poremeceni, i tu nema vise nicega, onda je razvod bolji.
Mnogi koriste decu kao izgovor da ne bi izasli iz loseg braka, nijedan brak deca nisu sacuvala. Naprotiv, ta deca rastu nesretna i takav brak im ne moze biti uzor, a on pukne kad tad.
Ako brak totalno ne valja, ne treba odugovlaciti, bez obzira na decu.
Deca su sretna u lepoj atmosferi gde ima ljubavi, a ne u kosmaru medju nesretnim roditeljima.
Posto sad ima puno razvoda, sreca u nesreci je sto razveden brak nije retkost i deca vise nemaju komplekse te vrste... ne gleda se u decu razvedenih kao u vanzemaljce sto je nekad bilo.
A ako su roditelji pravi deci nece manjkati njihove ljubavi ni posle razvoda.
 
evo ja sam dete na razvedenih rooditelja..muskarac sam na 21 god a moi su razvedeni kad sam ja imao 10 god(period gde se gradio moj karakter)nikad nije bilo te kosmare u tom braku,majka ceo zivota posvecuje na mene i na moja sestra...ali ipak verujte neznam ni sam zasto ali imam te neke praznine u mom dusu...na neke pesme ne stidim se i kazem da i danas znam da zaplacem i to onako kao mali klinac...to ostaje da zivi u meni ako trudim se da ga bacim na dna duse ali nekad i nemogu....plasim se kakav ce biti moj brak...dal ja cu mocu da se znadzem u njemu...znam da razvod na moi nije razlog da i ja nekad imam los brak ali eto ipak nekad razmisljam kako cu se ja postaviti u taj moj brak...eto sestra je imala 2 god kad su se oni razveli pa ona manje pati mogu da kazem da ni malo..a ja nekad previse nekad ni malo...mada otac je uvek tu za mene ...ipak smo na prvi pogled hladni ali znam da i dvoje se mn smo povezani..cak i da moj karakter previse nalikuje na njegov iako ceo zivot evo zivit tu kod majku....(izvinite ako moj srpski jezik je malo netacan:) ) pozz
 
Bolje je biti srecno razveden(a) nego nesrecno ozenjen/udata. Sto se tice braka to je kao i sve u zivotu bez garancije da ce uspeti, ljudi se nakon 20 godina razvode a neki nakon 3. Sve to zavisi od raznih stvari, na primer se jednostavno zaljubis u drug(u)oga, ili se voljena osoba sasvim promenila nakon par godina braka itd.
 

Back
Top