'Dobro' ne ide bez 'zla'. To su dvije strane istog novčića. 'Dobro' i 'zlo' su posledica SUDA donešenog o nekome ili nečemu iz pozicije subjekta a kroz određeni skup ubjeđenja. Stoga, ti si taj koji svojim mentalnim sklopom odlučuješ šta je to što je 'dobro' za taj mentalni slop a šta je to što nije. U duši svakog čovjeka je urezano i Znanje o harmonijii, jer je duša skup namjera za iskustvom Sebe načinjen još u 'Bogu', dakle u svom neiskustvenom aspektu. A pošto taj ne-iskustveni aspekat Sebe jeste postojanje koje ZNA SEBE iz svih svojih 'dijelova' uvijek i podjednako apsolutno, ono je apsolut. Apsolutnost iz sebe iziskusje i Znanje o harmoniji. Harmonija se ostvaruje principom LJUBAVI, dakle bezuslovnim davanjem... svega svemu. Tako kada se tvoja sestra osloni na tebe, tvoj prvi instinkt je da Sebe daš na uslugu, i daš se. Međutim, kada počneš da razmišljaš o uslovima u kojima si Sebe dao i tvoje davanje prolazi kroz polarizator-filter kojim sudiš da li si ili nisi učinio najbolje Sebi i drugima. A pošto u ovom životnom iskustvu našu Svjesnost nadgrađujemo kroz iskustva, naš sud se bazira na znanjima sačuvanim iz proživljenih iskustava. Tako onda počneš da stvaraš percepciju baziranu na čitavom logičkom proračunavanju i dođeš do zaključka da si sestri činio 'ono' što je njoj tad u tom momentu bilo neophodno i da si to smatrao 'dobrim' ali pošto to 'dobro' u širem spektru iskustava predstavlja problem nekom trećem, to se prema tebi vraća na takav isti način, loše.
Dakle, prvo što bi čovjek uvijek, prije bilo koje akcije koju načini, morao da učini jeste da sagleda posledice tog izbora koji tek treba da načini, koji mu se nudi. Sagledavanje ne zahtijeva vrijeme. Sagledavanje se dešava u Duhu, vanvremeno, te pomijeranjem pažnje u sam duh u trenu vidiš na što te taj izbor vodi. Dakle, kada je tvoja sestra tražila pomoć da svojim i, konsenkventno, tvojim lažima sebe spase od posledica njenog prethodno načinjenog izbora, ti si mogao (da si bio svjestan toga) da osjetiš i moguće posledice svoje akcije, svog izbora. Dakle, ako si i najmanjim dijelom Sebe osjetio da to što namjeravaš učiniti povlači za sobom ljutnju tvoga oca recimo, to je dovoljan znak da to što si naumio, na kraju puta neće donijetii željene rezultate, neće donijeti mir i harmoniju u tvoj život već HAOS. Čim si to osjetio, a nisi morao da to dalje analiziraš (analiza je suvišna), nepotrebna je, trebao si shvatiti da te tvoj Duh obavještava o onome šta će se uistinu desiti ako proslijediš tim putem. To je u pravom smislu riječi 'predskazanje' budućnosti. Usmjerenje tvoje akcije nagovješatava i ishod kojemu težiš.
'Da li si ti dobar ili loš čovjek' dakle, izričito zavisi od 'ugla' iz kojega sebe posmatraš ili pak iz kojega te drugi posmatraju kroz svoje mentalne sklopove.
Ono što je važnije od toga da li jesi ili nisi 'dobar' jeste da li vidiš posledice svog izbora, da li možeš u svakom trenutku da izabereš onu mogućnost koja nikome ne stvara problem, dakle koja svojom manifestacijom tebe čini spokojnim, mirnim, ispunjenim a ne iziskuje nužno 'zlo'. U drugim riječima važnije je da li jesi ili nisi SVJESTAN svega toga. U slučaju tvoje sestre, mogao si da izabereš da ne lažeš za nju. U tom momentu ona bi možda i prosudila da joj ne misliš 'dobro' ali to je zato što svojim mentalnim sklopom ne vidi istinu o sebi i svom izboru. To nije dovoljan razlog da odgovornost za njenu laž prihvatiš na sebe. Svako mora da preuzme odgovornost za sopstveni Izbor. Pri tome uvijek treba težiti harmoniji.
