Đurđevdanski venčići i narodni običaji

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
379.650
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici slave Đurđevdan 6.Maja

U narodu se doživljava kao granica između zime i leta. To je dan kada se priziva zdravlje za ukućane, sreća za mlade u ljubavi, plodnost za stoku
i rodna godina na poljima.Đurđevdan je druga slava po broju proslavljanja u Srbiji iza Nikoljdana, a među najvećim je prolećnim praznicima.

Prema narodnom, običajnom računanju vremena, Đurđevdan je polutar godine: vreme se računalo od i do Đurđevdana.

Kuće se kite vrbom i zelenilom. Pletu se venci od bilja i leskovog pruća koji se bacaju na kućni krov ili se zakače za kapiju.
Ako je na Đurđevdan vedro, veruje se, biće rodna godina. Ako tada i sutradan pada kiša, leto će biti sušno.
Pada li kiša na treći dan, dakle na dan svetoga Marka, leto će biti kišovito.

Za ovaj praznik vezana su razna verovanja i običaji,a evo šta nikako ne bi trebao da radite na Đurđevdan.
Pre Đurđevdana ne treba brati selena ili mirisati, a na Đurđevdan svako uzme po jedan stručak pa omiriše i zakači za pojas, a devojke i mlade za đerdan.
Na Đurđevdan ne valja spavati, “da ne bi bolela glava”, a ako je neko spavao onda se kaže da “na Markovdan spava na tom istom mestu”.
Đurđevdan spredstavlja granicu između zime i leta, praznik vezan za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih iz kuće, plodnost stoke i dobrih useva.
Za malo koji praznik kod Srba je vezano toliko običaja i verovanja, pa i magijskih radnji
 
sveti_djordje.jpg
 
Đurđevdanski venčići

U središtu svih đurđevdanskih rituala nalazi se – venčić. Pleten od prolećnog bilja, najčešće zdravca, vrbe, koprive i selena, ovaj zeleni krug nosi simboliku zaštite, zdravlja i obnove. Deca i mladi kite se tim biljkama „da budu zdravi kao zdravac, napredni kao vrba i da kopriva sa njih spali sve bolesti“.

Uoči praznika, neko od ukućana odlazi u šumu i donosi mlade grane kojima se kite vrata, prozori i kapije – da godina bude berićetna,
a kuća puna zdravlja i roda. U nekim krajevima običaji se obavljaju pre zore, uz ritualno umivanje biljem i kupanje u reci, na tzv. đurđevdanski uranak.

Žene i devojke posebno vode računa da uveče ponesu „omaju“ – vodu sa vodeničnog kola, u koju stave lekovito bilje.
Tom vodom se ujutru umivaju, kako bi se od njih „otresla svaka muka i zlo“.
Nekada su se palile vatre, u verovanju da štite selo od veštica i zlih sila, a praznovalo se uz nadu da će vedar Đurđevdan doneti plodnu godinu.

Danas, iako mnogi običaji više nisu deo svakodnevice, venčić od bilja i dalje ostaje najlepši simbol Đurđevdana – znak poštovanja prema prirodi,
novom životu i zdravlju koje svi prizivamo u sopstvene domove.
 

Back
Top