nedovrsena recenica
Obećava
- Poruka
- 73
"Tri posleratna druga" su mi stigla na Novi Zeland u malom paketu sa Tenerifa, u kome je takodje bila slika stare kamene kuce i dvorista pod lozom, i kutija cokolade u obliku srca...
Knjiga je bila raskupusana, stara, ocito voljena i citana mnogo...
Prelistao sam, procitao desetak pocetnih strana, nekoliko redova iz sredine i negde s kraja, onda ostavio.. Jos uvek je tamo na dnu fioke, simbolicna, licna dragocenost. Ne knjizevna, na zalost.
Ali to nije bitno, Balasevic nije pisac. Ni njegova licnost nije bitna, ni politicki komentari, ni petparacka stampa. On nije ni dobar muzicar, ali ni to nije bitno.
Bitno je da su tolike mnoge pesme koje je pevao izazivale nepogresivu rezonanciju u srcima i svesti nekoliko generacija. Njegov talenat je sposobnost da vidi i kaze tacno ono sto smo svi osecali i znali. Za mene njegove pesme su kao "licni" spomenar koji nisam morao licno da sastavljam...
Ko od nas nije bio "na stanici u Puli, pod vrelim suncem leta" ili negde slicno, i koliko puta nam se desavalo da "sve smo blizi istni i tuzi, sto smo blizi sledecoj litri" i kome od nas bar nekad nije trebao onaj "hladan osmeh i zlatan zub".. Ko od nas se nije cesto secao "voza crnog ko' da s njim zauvek odlazim" i osecao "davni sever u venama" i koja od nasih prostih slovenskih dusa nije bar nekada od srece tugu tkala..
Nekim cudom, uprkos nedostacima njegovog talenta i karaktera, Balasevic je osecao, pevao, i sacuvao, za mnoge od nas kolaz nezaboravnih slika, srece i tuge, ljubavi i zivota, sveta i vremena. Tacno onakvog kakvo je bilo.
Knjiga je bila raskupusana, stara, ocito voljena i citana mnogo...
Prelistao sam, procitao desetak pocetnih strana, nekoliko redova iz sredine i negde s kraja, onda ostavio.. Jos uvek je tamo na dnu fioke, simbolicna, licna dragocenost. Ne knjizevna, na zalost.
Ali to nije bitno, Balasevic nije pisac. Ni njegova licnost nije bitna, ni politicki komentari, ni petparacka stampa. On nije ni dobar muzicar, ali ni to nije bitno.
Bitno je da su tolike mnoge pesme koje je pevao izazivale nepogresivu rezonanciju u srcima i svesti nekoliko generacija. Njegov talenat je sposobnost da vidi i kaze tacno ono sto smo svi osecali i znali. Za mene njegove pesme su kao "licni" spomenar koji nisam morao licno da sastavljam...
Ko od nas nije bio "na stanici u Puli, pod vrelim suncem leta" ili negde slicno, i koliko puta nam se desavalo da "sve smo blizi istni i tuzi, sto smo blizi sledecoj litri" i kome od nas bar nekad nije trebao onaj "hladan osmeh i zlatan zub".. Ko od nas se nije cesto secao "voza crnog ko' da s njim zauvek odlazim" i osecao "davni sever u venama" i koja od nasih prostih slovenskih dusa nije bar nekada od srece tugu tkala..
Nekim cudom, uprkos nedostacima njegovog talenta i karaktera, Balasevic je osecao, pevao, i sacuvao, za mnoge od nas kolaz nezaboravnih slika, srece i tuge, ljubavi i zivota, sveta i vremena. Tacno onakvog kakvo je bilo.