Banovic Strahinja
Ističe se
- Poruka
- 2.771
U pesmi „Makedo“ Darka Rundeka, (po mom razumevanju) glavni lik traga za odgovorima, višim smislom i duhovnim prosvetljenjem. Preko mora i planina i uz pomoć anđela, no tokom traganja za višim idealom (oblikovan njegovim ličnim vrednostima) susreće se sa misterioznom ženom, koja je sve ono što njegovi ideali odbacuju — divlja, neukrotiva, spontana, i to dovodi do preispitivanja tih standarda.
(Po taktu i melodiji pesme se da zaključiti da je ljubav trijumfovala).
Ovo je neka vrsta kognitivne disonance, sukob između idealnog sebe- onoga što mislimo da treba da budemo i stvarnog sebe- onoga što zaista jesmo.
Kroz prizmu kognitivno-bihejvioralne grane psihologije, ovaj susret može se tumačiti kao prekid rigidnih obrazaca i vrednosti i početak novih uverenja i vrednosti.
Gledano kroz prizmu Carl Rogers-ove humanističke psihologije, žena u pesmi simbolizuje autentičnost i bezuslovno prihvatanje. Njena prisutnost izaziva lik da preispita sopstvenu neautentičnost i da se približi svom stvarnom „ja“, oslobađajući se od nametnutih vrednosti i društvenih očekivanja.
(teorija se zasniva na ideji da autentičnost i bezuslovno pozitivno prihvatanje vode ka psihološkom rastu).
————-
Da li zaista znamo šta želimo od partnera ili sledimo neke nametnute ili kopirane obrasce i norme?
Da li ste spremni da se odreknete obrazaca i
očekivanja i potpuno prekršite društvene norme i nadjete sreću s nekim zbog koga bih vas se svi drugi odrekli?
Da li postoje granice i neki standardi i norme kojih se ne bi odrekli, pa makar i bili nesretni do samog kraja?
Da li su ljudi koji imaju visoke standarde i očekivanja zapravo žrtve sopstvenih (ili društvenih) zabluda i strahova, te su time sami sebe osudili na večito lutanje i usamljenost? I da li zbog toga, možda, ni ne zaslužuju ljubav, ili svi ljudi samim postojanjem zaslužuju ljubav?
(Po taktu i melodiji pesme se da zaključiti da je ljubav trijumfovala).
Ovo je neka vrsta kognitivne disonance, sukob između idealnog sebe- onoga što mislimo da treba da budemo i stvarnog sebe- onoga što zaista jesmo.
Kroz prizmu kognitivno-bihejvioralne grane psihologije, ovaj susret može se tumačiti kao prekid rigidnih obrazaca i vrednosti i početak novih uverenja i vrednosti.
Gledano kroz prizmu Carl Rogers-ove humanističke psihologije, žena u pesmi simbolizuje autentičnost i bezuslovno prihvatanje. Njena prisutnost izaziva lik da preispita sopstvenu neautentičnost i da se približi svom stvarnom „ja“, oslobađajući se od nametnutih vrednosti i društvenih očekivanja.
(teorija se zasniva na ideji da autentičnost i bezuslovno pozitivno prihvatanje vode ka psihološkom rastu).
————-
Da li zaista znamo šta želimo od partnera ili sledimo neke nametnute ili kopirane obrasce i norme?
Da li ste spremni da se odreknete obrazaca i
očekivanja i potpuno prekršite društvene norme i nadjete sreću s nekim zbog koga bih vas se svi drugi odrekli?
Da li postoje granice i neki standardi i norme kojih se ne bi odrekli, pa makar i bili nesretni do samog kraja?
Da li su ljudi koji imaju visoke standarde i očekivanja zapravo žrtve sopstvenih (ili društvenih) zabluda i strahova, te su time sami sebe osudili na večito lutanje i usamljenost? I da li zbog toga, možda, ni ne zaslužuju ljubav, ili svi ljudi samim postojanjem zaslužuju ljubav?
Poslednja izmena od moderatora: