Dijagnoza? Savet?

  • Začetnik teme Začetnik teme menna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Svaka mu čast :-D

Imala sam ja jednu drugaricu koja je dugo bila u sličnoj sitruaciji; to je bila ljubav sa velikim LJ, ali on je valjda bio siromašniji, a mislim i Cigan (ne sa deponije, ali to mu je poreklo); ona mezimica, jedinica iz bogate i školovane porodice; mažena i pažena...
Godinama su se tako vukli, sakrivali; slavili rođendane sutradan... Ma kao potpuno ista priča. I ne znam šta da ti kažem - nikada nije smogla hrabrost da izađe sa njim pred svoje roditelje i da brani svoju (njihovu) ljubav.
Sad se zabavlja sa nekim drugim momkom. Samo toliko znam.
 

Ih... kao da ja to ne znam...

@mackica ns

Pre 4 godine, otac mi je NAREDIO da izbacim tog decka iz svog zivota, ZABRANIO mi da mu pridjem na 200 metara, dozvolio mi je i omogucio sve sto pozelim, samo mi je njega strogo zabranio, a sve zato sto ga je video kako (na crveno-bitna stvar!!!) pripit prelazi ulicu sa flasom votke u ruci, i zato sto ne podnosi njegovog tatu iz nekih glupih, bezveznih razloga od pre 25 godina, kad su bili klinci, kao nas dvoje sad. I stvarno ne mogu da zamislim scenario u kom ja stojim pred svojim ocem i branim svoju ljubav sa velikim LJ. Tu ljubav.
 
A da probas najpre da budes s njim u normalnoj vezi pa tek onda da razmisljas o braku i sl?
Ako nisi u stanju da funkcionises s njim bez tih tvojih "psiho sado igrica" onda nemoj ni da razmisljas o necem vise i pusti coveka da zivi.
Zamisli samo da ti sutra deca slusaju kako im je cale bednik... Pa makar i u "sali" izreceno, ne verujem da ce im prijati...
 
-...ekonomija je najvaznija stvar na svetu...a shto se tiche ljubavi...hm...pa ja volim sebe i to je dovoljno...neka on voli mene i to je super...pa ne moram ja njega da volim, to je veliko cimanje...ovako je lakshe...kad pogledash ljubav ''cveta'', kultura i kurtoazija, poklonchici ti meni, ja tebi, plati ovo, ono ti si dzentlmen...hm, ako naleti neshto bolje, odoh ja shta cesh , sudbina...a to shto ga drzim na uzici, zivkam, kontrolishem (razum je put do cilja) znam da on misli da je to ljubav , ali necu mu dozvolitii (sve shto bi sebi dozvolila), moram malo da ga dresiram...a nedostaje mi kad ga nema (mozda ga volim???)
. i tako dodjoh do zakljuchka, da ima ljudi kojima hladna glava pomaze da zrtvu drze kao pauk muvu, dok mu ne isisaju zadnji atom snage, a zrtva nishta od toga ne vidi, mozda chak i ceo zivot, moze jedino da oboli od hronichnog titritisa (bolest titranja m.)

Evo Gljiva ti je dala pravu diagnozu....i cini mi se da nema leka za nju...takva si kakva si...a i nije ti neka zelja da se menjas...cak uzivas u ovom mucenju...:roll:
 
Meni se baš sviđa što si tako iskrena,prvenstveno prema sebi,a onda i prema drugima.Ipak mora postojati hrabrost da se priznaju neke, ne baš, u okolini cenjene osobine..To je,pre svega iskrenost prema sebi i spremnost da se zaviri u sopstvenu dušu bez ružičastih naočara.Ovaj svet bi bio mnogo bolje mesto kad bi malo više ljudi htelo da učini to isto i prizna sebi (i svetu) da nije baš savršen.Baš zbog te svoje osobine da racionalno sagledaš svoju dušu i priznaš neke stvari na vreme bez neke iluzije i uljuljkavanja da će nešto što ti smeta u životu proći i da će (u ovom slučaju) ljubav pobediti sve nevolje i različitosti,ja mislim da nećeš pogrešiti u svom izboru načina života.

Volela bih da i ja mogu da budem takva i da ne moram da pravim neke glupe kompromise u životu i da kasnije mrzim sve što je zajedničko sa tim kompromisima.

Ne osuđujem te, jer nisam poklonik licemerstva.Volim iskrenost, pa makar ona i bacala svetlost i na neke naše, ne baš tako dobre, strane ličnosti.
 
menna, ti si pametna devojka. i svesna si svega sto radis - sto je retko i sa 30, 40, a kamoli sa 20.
budi strpljiva i uporna, a tata ce morati da popusti ako te voli.
govorim iz licnog iskustva... moj otac (uzasno strog) mi nije zabranjivao da budem sa nekom konkretnom osobom, ali mi je zabranjivao da vodim nacin zivota koji sam htela sa 16-20, a on nije odobravao, jer se plasio da ce mi se ne znam sta desiti... nisam odustala (a bilo je i gadno i bolno i trajalo je nekoliko godina), i to je bila najvaznija bitka u mom zivotu. posle nje znam da NIKO I NISTA nece stati na put onome STO JESAM.
on je prihvatio da ima samostalnu cerku i sada, desetak i kusur godina kasnije, od cele porodice sa mnom najbolje razgovara i u mene ima potpuno poverenje.

objasni mu koliko je taj decko dobar prema tebi i pitaj ga (oca) da li mu je vaznije da ti budes srecna ili da istera glupi sukob od pre 25 godina!

zelim ti puno srece, i uopste ne mislim da si toliko losa osoba koliko se predstavljas. naprotiv, verujem u tebe i verujem da ces napraviti nesto dobro od svog zivota.
 
Evo Gljiva ti je dala pravu diagnozu....i cini mi se da nema leka za nju...takva si kakva si...a i nije ti neka zelja da se menjas...cak uzivas u ovom mucenju...:roll:

Kad bi me poznavala, mogla bi o meni da kazes svasta, ali ne i to da uzivam u mucenju same sebe. A sto se tice Gljivine dijagnoze, moram razjasniti to da ja njega ne zivkam, ne kontrolisem, ne drzim ga na uzici, ne ispitujem gde je bio, s kim, sta je radio, ne pitam ga gde je posao ni kad ce doci. Ne trazim od njega skupe pokloncice, niti padam na iste, ne posmatram nas odnos na relaciji pauk-muva, ne mislim da ga "mozda volim" samo kad ga nema, nije bitno gde je, prostor mi ne znaci nista, volim ga i van prostora i van vremena. Da, tacno je da imam otrovnu jezicinu kojom nekad omalovazavam ono sto neko drugi radi, voli, ima, predstavlja, ali zar me to cini sado-mazo lujkom? Mozda samo lujkom. Dakle, vecina onoga sto je Gljiva rekla pada u vodu, jer ja nisam taj tip licnosti. Ali da, ekonomija jeste jedna od najvaznijih stvari u svetu, koliko god vi ili ja bili besni zbog toga.
 
objasni mu koliko je taj decko dobar prema tebi i pitaj ga (oca) da li mu je vaznije da ti budes srecna ili da istera glupi sukob od pre 25 godina!

zelim ti puno srece, i uopste ne mislim da si toliko losa osoba koliko se predstavljas. naprotiv, verujem u tebe i verujem da ces napraviti nesto dobro od svog zivota.

Ne... dovoljno sam prizemna da znam da moj tata nikad ne bi prihvatio takav moj izbor ( njegov rodjeni brat zivi u stanu od 30 kvadrata, na ivici egzistencije, samo zato sto je zeleo kako moj tata kaze "da crta Brankov most iz milion uglova", prodaje te svoje slike po trgovima i setalistima za sitne pare, jer "nije mislio da su diplome ona presudna zivotna stvar", obespravljen je i moj otac mu nikad nije ni u cemu pomogao, jer on nece da igra kao sto porodica svira - te bi isto tako bilo i u mom slucaju), ali, i nije mi toliko bitno ono sto on misli, koliko mi je krivo sto je i mene celog zivota ucio da mislim isto kao i on. Sad shvatam da je takvo razmisljanje lose, ali ne mogu da mu se otrgnem, pa se osecam pomalo izgubljeno. S jedne strane ne zelim da posmatram svet kroz materijalno, ali s druge strane... moram tako jer je i mene svet celog mog zivota posmatrao kroz materijalno. Eto, prva osoba koja to nije radila je taj decko oko kog se i vrti ova tema.
 
S jedne strane ne zelim da posmatram svet kroz materijalno, ali s druge strane... moram tako jer je i mene svet celog mog zivota posmatrao kroz materijalno. Eto, prva osoba koja to nije radila je taj decko oko kog se i vrti ova tema.

mi smo materijalni. mi, ljudi. svi moramo da jedemo nesto, da spavamo negde, kupamo se i obucemo, i sijaset drugih stvari. i taj novac nije nebitan i moze da popravi kavalitet zivota ako se pravilno koristi. kapiram da bogati ljudi mogu da dobiju bolje obrazovanje i da putuju i vide svet i da zbog ukupnog nacina zivljenja mogu duze da ocuvaju fizicko zdravlje (mada ovo poslednje nije pravilo). to su jedine prednosti materijalnog blagostanja meni bitne, jer one obogacuju zivot.

ali sve to ne vredi dovoljno ako treba celog zivota da ostanes instrument necije volje (u ovom slucaju tatine volje... otac ti je ocigledno despot, i verovatno uspesan poslovan covek). sloboda da budes ono sto jesi nema cenu.

mislim, mozes ti ostati "razmazena bezosecajna bogatasica" sto se mene tice - ali to MORA da bude tvoj izbor. ne tatin.
 
Ih... kao da ja to ne znam...

@mackica ns

Pre 4 godine, otac mi je NAREDIO da izbacim tog decka iz svog zivota, ZABRANIO mi da mu pridjem na 200 metara, dozvolio mi je i omogucio sve sto pozelim, samo mi je njega strogo zabranio, a sve zato sto ga je video kako (na crveno-bitna stvar!!!) pripit prelazi ulicu sa flasom votke u ruci, i zato sto ne podnosi njegovog tatu iz nekih glupih, bezveznih razloga od pre 25 godina, kad su bili klinci, kao nas dvoje sad. I stvarno ne mogu da zamislim scenario u kom ja stojim pred svojim ocem i branim svoju ljubav sa velikim LJ. Tu ljubav.

Sad mi pade na pamet... a da niste vi, taj decko i ti, u stvari brat i sestra? Pazi, otac ti naredio da ga izbacis iz zivota, roitelji se mrze dvadeset pet godina i tako to... Sta mislis, jel moguce?
 
Ha... predlozi scenaristkinji biski da to ubaci u scenario, ali j.bi ga, ovo nije meksicka serija. Uzgred, nisam napomenula da je nepodnosljivost samo na relaciji moj tata-njegov tata. Moja mama, npr. njega obozava, ma u njenim ocima je oooooovoooooliki.
 
super. a da ti u stvari nisi ni zaljubljena u tog decka, kao odgovara nekim normama, ali ne lozis se bas.

Odgovara normama? Mojim? Ukljuci se u razgovor da bi imala osnova za komentarisanje, procitaj par postova, nemoj lupati. Hm, ustvari, nisam zaljubljena? Javlja ti se, bacila si pasulj? :roll: Pa ne, i nisam, ne klecaju mi kolena kad ga vidim, nemam leptirice u stomaku od njega ( ono kad se yebemo, to se ne racuna, jel).
 
Pretpostavljam da mama nema uticaja na tatu:? Ali, da li bar ona zna za vas dvoje?
A njegov tata? Ako je sukob obstran, ima li on problema u porodici zbog vaše veze?

Sve u svemu; ne želim da zvučim pesimistično, ali mislim da za vas nema mnogo budućnosti. Uopšte nije lako izboriti se pored svih stvari koji su protiv vas; ali još više mislim da i kad biste se izborili tek biste tada bili suočeni sa surovošću realnosti... ne bi više bilo zabranjenog voća, nego samo - šta ste tražili, to ste i dobili - on princezu na zrnu graška oko koje ne verujem da bi hteo da poigrava celog života; a ti - prosjaka umesto kraljevića - i ne bi mogla da se uzdržiš s vremena na vreme da prebaciš njemu (ili sebi) šta si mogla, a nisi... Znaš kako se kaže - kad glad ulazi na vrata, ljubav izlazi na prozor.... Nisam to ja smislila i žao mi je što je tako...
Postoji i druga mogućnost; ali to je uvek tako - da ćeš se kajati i u budućnosti kad god ljubav zaškripi pomisliti - sa njim bi bilo bolje; uvek je mogao biti neko drugi, i uvek je ''moglo'' biti bolje... samo retko kažemo - moglo jer biti i gore.
Ja ne verujem da postoji samo jedna jedina prava velika ljubav; koju ako propustiš propustila si život...
 
Pretpostavljam da mama nema uticaja na tatu:? Ali, da li bar ona zna za vas dvoje?
A njegov tata? Ako je sukob obstran, ima li on problema u porodici zbog vaše veze?

Pa, mama zna ali se ne uplice i ne detaljise oko toga. U sustini joj je on drag, mislim da ga voli jer zna da ga i ja volim, nece nista da mi brani jer verovatno smatra da je kontraproduktivno, ali kad bih ja donela neku konkretnu odluku u vezi toga, nisam sigurna na ciju bi stranu stala. Znam da, kad bi htela, okrenula bi tatino misljenje za 360 stepeni, ali ne znam koliko bi bila voljna za takav poduhvat. Ono, cool-ira za sad.
A njegov tata je, naravno, kao i svaki normalan covek zaboravio i zbog cega je sukob ispao pre X godina, ono, seca se polovicno, ali daleko od toga da mog oca smatra neprijateljem. No, njegova majka je pomalo nacula neke stvari o meni, skoci joj pritisak kad cuje za mene, ne kazem da veliki deo tih stvari nije istina... ali on ima dosta problema s njom zbog toga, a ja sam bezobrazna pa se ni ne trudim da malo promenim to njeno misljenje, jos se i smejem njenom kicheraju, inatim se s njom... Ma, haos samnom.
 
Hajde devocice ti se lepo vrati u te tvoje krugove, lepo se tamo kreci, klizi polako, i nemoj smarati obicne smrtnike, "nizeg statusa" da se bave tvojim psiholoskim problemima. Vidim, imas kesha pa idi lepo svakog petka kod cika psihijatra i nek on tamo slusa tvoje zalopojke, zato je i placen, tamo imas i krevet i posluzenje, ne moras da se maltretiras buljeci u tastaturu, pusti nas jadnike da to radimo, sta ces, to nam je jedina zabava...
I naravno, pusti tog mucenika da zivi bar malo uziva u svom mizernom zivotu.
 

Back
Top