DIES IRAE

Neće da bude pisac
Priče nisu originalne (samo malo prerađene i priređene)
Ne vredi ti da se udvaraš
Neću još dugo smarati sa njima (jer ih ni nema puno)
:wink:
 
Bio jedan Čovek. Sasvim jednostavan i običan, poput toliko drugih Ljudi koje srećete svakoga dana, primećujete samo taj jedan tren i ubrzo zaboravljate. Ali ovoga čoveka zadesi sudbina da učini delo od velike hrabrosti. Nije on želeo da se istakne, jednostavno se zadesio u takvoj situaciji, i, nasuprot mnogima koji bi se razmišljali, oklevali i odustali, on se suočio sa okolnostima koje mu je ona nametala. I uspeo da ih nadvlada. Tako je postao Heroj.

Pokušao je da izbegne svo javno priznanje koje je sledilo njegove zasluge. Nije bio neskroman, samo je verovao da sve što je učinio nije ništa što ne bi i neko drugi, i nije želeo nikakve počasti. Ali mu nisu dali. Objasniše mu kako su Ljudima potrebni Heroji, kako je dužnost Društva da ih nagradi, kako će to doprineti da i drugi slično postupe ako ih sudbina dovede do prilike za to. Ne, nije on u to poverovao, ali mu ni ne dadoše izbora, i on moraše da se prihvati uloge Heroja.

U početku to i nije bilo tako teško. Pozivali su ga da pred drugima priča o sebi, da po ne zna se više koji put ponovi te dogažaje kada je pokazao svoje junaštvo. Bio je pomalo umoran od toga, ali nije ga to mučilo. Već što je primetio da drugi Ljudi, gledajući u njemu Heroja, zaboravljaju da je on i Čovek, poput njih. Da su Heroju oproštene sve mane i slabosti Čoveka, da se zaboravljaju sve njegove pogreške. I da nema više one prisnosti koju je nekada nalazio u nekim Ljudima, kao da se sada svako od njih plaši veličine Heroja.

Nije mogao da živi sa tim. Ubio se. I bar u tom trenutku ponovo bio Čovek, jedan od mnoštva Ljudi.

...

Ali nisu mu dali da tako ostane i nakon tog nesretnog događaja. Počeli su sa govorima o nesretnoj sudbini Heroja, koje drugi Ljudi ne shvataju i Društvo ne nagrađuje na odgovarajući način. Isticali su njegov primer pri pojavi svakog novog Heroja. Tek je vreme koje nije imao donekle donelo zaborav koji je tražio, mada se još uvek ponekad pojavljivalo njegovo ime. Ali ne ime Čoveka, niti Heroja. Sada je to bilo ime Legende.

Ljudi nikad ne nauče. Heroji nikada ne bivaju shvaćeni. Samo Čovek uvek umire sam.
 
ej dis dobar si ali nmalo nabacan. prvo htedo da kazem "disme, da nisi dosadan bio bi frajer" ali nije bash tako. cak sam se i prepoznala. ja sam heroj. da li si malo i ti?
malo si haotichan pak, nedostaje ti sistematican trening.
malo si ozbiljan
nesto jos htedoh da kazem..duhovito

da, da si pod necijim uticajem
bedak je so nisam koncizna, jer ne igram, od toga jesam, smesno je to ti pisati, Tebi, ali, tako je. i mi sa smesnim zivotom imamo svoje gluposti

delim ljude na dobre i lose, to je neki poremecaj.

Tebi, to je sliht

n akojoj smo temi uopshte? .... uzaludan sliht
zashto je debljina nasledna. :( volim da se samosazaljevam.


digni nos i odjezdi dalje chvrst u uverenjima.
 
DisMisaL:
Bio jedan Čovek. Sasvim jednostavan i običan, poput toliko drugih Ljudi koje srećete svakoga dana, primećujete samo taj jedan tren i ubrzo zaboravljate. Ali ovoga čoveka zadesi sudbina da učini delo od velike hrabrosti. Nije on želeo da se istakne, jednostavno se zadesio u takvoj situaciji, i, nasuprot mnogima koji bi se razmišljali, oklevali i odustali, on se suočio sa okolnostima koje mu je ona nametala. I uspeo da ih nadvlada. Tako je postao Heroj.

Pokušao je da izbegne svo javno priznanje koje je sledilo njegove zasluge. Nije bio neskroman, samo je verovao da sve što je učinio nije ništa što ne bi i neko drugi, i nije želeo nikakve počasti. Ali mu nisu dali. Objasniše mu kako su Ljudima potrebni Heroji, kako je dužnost Društva da ih nagradi, kako će to doprineti da i drugi slično postupe ako ih sudbina dovede do prilike za to. Ne, nije on u to poverovao, ali mu ni ne dadoše izbora, i on moraše da se prihvati uloge Heroja.

U početku to i nije bilo tako teško. Pozivali su ga da pred drugima priča o sebi, da po ne zna se više koji put ponovi te dogažaje kada je pokazao svoje junaštvo. Bio je pomalo umoran od toga, ali nije ga to mučilo. Već što je primetio da drugi Ljudi, gledajući u njemu Heroja, zaboravljaju da je on i Čovek, poput njih. Da su Heroju oproštene sve mane i slabosti Čoveka, da se zaboravljaju sve njegove pogreške. I da nema više one prisnosti koju je nekada nalazio u nekim Ljudima, kao da se sada svako od njih plaši veličine Heroja.

Nije mogao da živi sa tim. Ubio se. I bar u tom trenutku ponovo bio Čovek, jedan od mnoštva Ljudi.

...

Ali nisu mu dali da tako ostane i nakon tog nesretnog događaja. Počeli su sa govorima o nesretnoj sudbini Heroja, koje drugi Ljudi ne shvataju i Društvo ne nagrađuje na odgovarajući način. Isticali su njegov primer pri pojavi svakog novog Heroja. Tek je vreme koje nije imao donekle donelo zaborav koji je tražio, mada se još uvek ponekad pojavljivalo njegovo ime. Ali ne ime Čoveka, niti Heroja. Sada je to bilo ime Legende.

Ljudi nikad ne nauče. Heroji nikada ne bivaju shvaćeni. Samo Čovek uvek umire sam.

:shock: :cry:....... ja nista lepse u svom zivotu nisam procitala! DisMisaL, rasplakao si me, yebote..... uh... sto mrzim sto sam emotivac....
ps: izvinjavam se zbog velicine citata, nisam uspela da se suzdrzim.... :| :wink:
 

Back
Top