pa bilo mi je fino u tom smislu da mi je zaista posvetio puno pažnje, nejžnosti, koja mi je u tom trenutku bila jako potrebna. Sa njim sam provodila lijepe trenutke, znao je da me nasmije, sasluša, iznenadi, možda sam tad bila sebična, što sam njegovu dobrotu samo
iskorištavala sa izlječim svoje rane, ali eto.

Da sam ga nekad ranije i kasnije srela, sigurno bi ga jako zavolila, jer je bio stvarno duša, ali u tom trenutku osjećanja prema bivšem su još bila prejaka da bi ikoga drugog mogla zavoliti, niti sam se mogla zamisliti ni sa kim drugim u intimi, jednostavno nije isšlo. Nije da on meni nije bio privlačan, naprotiv, što se tiče fizičkog izgleda bio je bolji od bivšeg i dolazili smo u situacije da ležimo zajedno u krevetu i ono nešto započne malo, i ja prekinem, jednostavno nisam mogla dalje.