Jedan poznanik rece nekom ; " ...ti nisi rodjena srecna izato nikad
neces ni biti srecna..."
Na to je dobio odgovor :
"Bog je srecu svima dao podjednako,sve nas podjednako
darivajuci,u casu rodjenja,snagom duha,uma i volje.
Nevolje nastaju kada se izgube sva istinska poimanja zivota i srece.
Sve prave vrijednosti nestanu,izgube se,u trci za necim sto
se zove sreca,tj. sto velika vecina naziva srecom.
Jureci tako bezglavo stazom zivota,gotovo svaki covjek zaboravlja
da ima oci i u tom zaboravu previdi mnogo sta.
I nikad,sem mozda u smrtnom casu,i ne pomisli da je sva ta trka nepotrebna.
Ne sjeti se da je sreca svuda oko nas sve vrijeme njegovog bijednog i bezlicnog zivota.
To jednako vrijedi i za prosjaka i za gaspara.
ne moze biti srecan covjek koji smatra da nije sreca vidjeti necije nasmijano
lice,cuti nekoga kako kaze da je srecan.Ne moze biti srecan onaj sto srecu mjeri materijom,
za koga duhovnost ostaje tajna.
Sreca se ne mjeri samo smjehom,zivotom bez briga i tuge.Sreca nije rijec i ne moze se izmjeriti.
Srecan covjek je samo onaj covjek koji u zivotu spozna da se sreca podjednako krije i u
osmjehu i u suzama.
Svi se radjamo isti,a kako i kakvi cemo zivjeti i umrijeti?
Ovisi samo o nama. "