- Poruka
- 7.335
Dobra tetka Dobrila mi, pre nekoliko dana, pričala o svojoj sestri, nimalo slatkoj teti Slađani, koju nikad nisam voleo, i koja nikada nije bila privržena našoj kući, nije često ni dolazila, samo o slavi, a i tad na kratko, večito u velikom poslu i žurbi, sa cigaretom u ruci uvek blizu usana, žmirkavim pogledom i piskavim glasom kojim pripoveda o kamenju u svojoj žučnoj kesi, snimcima, receptima i bolestima. Ali, kad je teta Dobrila pričala kako je Slađana jednom ostala na pola puta do naše kuće, u znak protesta što je baba poslala njih dvoje da pomognu skupljati seno, i pokisla do gole kože čekajući da neko dođe po nju i da se vrati kući, a drugom prilikom bila napadnuta od pasa, i odbranjena od strane komšija, dok je trećom prilikom pobegla pored trešanja, pa preko livade, sve do mesta gde su čobani čuvali ovce, odmah sam u njoj video tu devojčicu, uprkos izboranom licu i premršavom telu na kojem visi odeća na povijenim leđima. Odjenom mi je sve postalo jasnije, a Slađana simpatičnija.
A, kad sam jednom šetao školskim dvorištem, nedavno preuređenim donacijom iz Norveške, sa lepim plastičnim sedištima na mestu nekada izlomljenih betonskih tribina, zastao sam da posmatram čas fizičkog na kome su neki dečačići, možda drugaci, igrali fudbal...
I, gle, u svakom u njih sam video nekoga koga već znam, i skoro da sam bio siguran da mogu svakome od njih odrediti budućnost i uspeh koji će postići, kao da sam već video ljude koji će od njih postati.
Kakvi su vaši utisci i iskustva, vidite li dete u čoveku, čoveka u detetu, možda i ženu u muškarcu ili muškarca u ženi? Može li se u dovoljno velikom broju slučajeva tačno proceniti dokle će i kojim će putem neko stići? Možete li objektivno da sagledate svoje dete, njegove mogućnosti i da pretpostavite njegovu budućnost, ili neko drugo dete, vama veoma drago? Da li su vas realno procenjivali, ili precenjivali? Možda vas je neko povredio svojom procenom? Koliko su tuđe procene uticale na vaše odrastanje i formiranje?
A, kad sam jednom šetao školskim dvorištem, nedavno preuređenim donacijom iz Norveške, sa lepim plastičnim sedištima na mestu nekada izlomljenih betonskih tribina, zastao sam da posmatram čas fizičkog na kome su neki dečačići, možda drugaci, igrali fudbal...
I, gle, u svakom u njih sam video nekoga koga već znam, i skoro da sam bio siguran da mogu svakome od njih odrediti budućnost i uspeh koji će postići, kao da sam već video ljude koji će od njih postati.
Kakvi su vaši utisci i iskustva, vidite li dete u čoveku, čoveka u detetu, možda i ženu u muškarcu ili muškarca u ženi? Može li se u dovoljno velikom broju slučajeva tačno proceniti dokle će i kojim će putem neko stići? Možete li objektivno da sagledate svoje dete, njegove mogućnosti i da pretpostavite njegovu budućnost, ili neko drugo dete, vama veoma drago? Da li su vas realno procenjivali, ili precenjivali? Možda vas je neko povredio svojom procenom? Koliko su tuđe procene uticale na vaše odrastanje i formiranje?