Dete u čoveku, čovek u detetu

Još jedan iz sela

Poznat
Banovan
Poruka
7.335
Dobra tetka Dobrila mi, pre nekoliko dana, pričala o svojoj sestri, nimalo slatkoj teti Slađani, koju nikad nisam voleo, i koja nikada nije bila privržena našoj kući, nije često ni dolazila, samo o slavi, a i tad na kratko, večito u velikom poslu i žurbi, sa cigaretom u ruci uvek blizu usana, žmirkavim pogledom i piskavim glasom kojim pripoveda o kamenju u svojoj žučnoj kesi, snimcima, receptima i bolestima. Ali, kad je teta Dobrila pričala kako je Slađana jednom ostala na pola puta do naše kuće, u znak protesta što je baba poslala njih dvoje da pomognu skupljati seno, i pokisla do gole kože čekajući da neko dođe po nju i da se vrati kući, a drugom prilikom bila napadnuta od pasa, i odbranjena od strane komšija, dok je trećom prilikom pobegla pored trešanja, pa preko livade, sve do mesta gde su čobani čuvali ovce, odmah sam u njoj video tu devojčicu, uprkos izboranom licu i premršavom telu na kojem visi odeća na povijenim leđima. Odjenom mi je sve postalo jasnije, a Slađana simpatičnija.

A, kad sam jednom šetao školskim dvorištem, nedavno preuređenim donacijom iz Norveške, sa lepim plastičnim sedištima na mestu nekada izlomljenih betonskih tribina, zastao sam da posmatram čas fizičkog na kome su neki dečačići, možda drugaci, igrali fudbal...
I, gle, u svakom u njih sam video nekoga koga već znam, i skoro da sam bio siguran da mogu svakome od njih odrediti budućnost i uspeh koji će postići, kao da sam već video ljude koji će od njih postati.

Kakvi su vaši utisci i iskustva, vidite li dete u čoveku, čoveka u detetu, možda i ženu u muškarcu ili muškarca u ženi? Može li se u dovoljno velikom broju slučajeva tačno proceniti dokle će i kojim će putem neko stići? Možete li objektivno da sagledate svoje dete, njegove mogućnosti i da pretpostavite njegovu budućnost, ili neko drugo dete, vama veoma drago? Da li su vas realno procenjivali, ili precenjivali? Možda vas je neko povredio svojom procenom? Koliko su tuđe procene uticale na vaše odrastanje i formiranje?
 
Dobra tetka Dobrila mi, pre nekoliko dana, pričala o svojoj sestri, nimalo slatkoj teti Slađani, koju nikad nisam voleo, i koja nikada nije bila privržena našoj kući, nije često ni dolazila, samo o slavi, a i tad na kratko, večito u velikom poslu i žurbi, sa cigaretom u ruci uvek blizu usana, žmirkavim pogledom i piskavim glasom kojim pripoveda o kamenju u svojoj žučnoj kesi, snimcima, receptima i bolestima. Ali, kad je teta Dobrila pričala kako je Slađana jednom ostala na pola puta do naše kuće, u znak protesta što je baba poslala njih dvoje da pomognu skupljati seno, i pokisla do gole kože čekajući da neko dođe po nju i da se vrati kući, a drugom prilikom bila napadnuta od pasa, i odbranjena od strane komšija, dok je trećom prilikom pobegla pored trešanja, pa preko livade, sve do mesta gde su čobani čuvali ovce, odmah sam u njoj video tu devojčicu, uprkos izboranom licu i premršavom telu na kojem visi odeća na povijenim leđima. Odjenom mi je sve postalo jasnije, a Slađana simpatičnija.

A, kad sam jednom šetao školskim dvorištem, nedavno preuređenim donacijom iz Norveške, sa lepim plastičnim sedištima na mestu nekada izlomljenih betonskih tribina, zastao sam da posmatram čas fizičkog na kome su neki dečačići, možda drugaci, igrali fudbal...
I, gle, u svakom u njih sam video nekoga koga već znam, i skoro da sam bio siguran da mogu svakome od njih odrediti budućnost i uspeh koji će postići, kao da sam već video ljude koji će od njih postati.

Kakvi su vaši utisci i iskustva, vidite li dete u čoveku, čoveka u detetu, možda i ženu u muškarcu ili muškarca u ženi? Može li se u dovoljno velikom broju slučajeva tačno proceniti dokle će i kojim će putem neko stići? Možete li objektivno da sagledate svoje dete, njegove mogućnosti i da pretpostavite njegovu budućnost, ili neko drugo dete, vama veoma drago? Da li su vas realno procenjivali, ili precenjivali? Možda vas je neko povredio svojom procenom? Koliko su tuđe procene uticale na vaše odrastanje i formiranje?

mozda si ti neki novi mesija,prorok prorokovan pre pocetka kraja vremena,,,samo ti nisu javili jos
pa realno
 
Radim u srednjoj skoli i imam prilike da kontaktiram sa mnogo mladih ljudi u tinejdzerskom uzrastu. Samim tim mi se namecu i neke takve pretpostavke - sta ce s kim biti. Posto je bilo prilike da saznam sta je sa nekima bilo kasnije, moje iskustvo je da su osobine karaktera iste bez obzira na godine, ali da je to koliko ce i da li ce neko kasnije biti uspesan bilo sasvim nepredvidivo kod nekih. Naravno, mnogi uspesni su to bili i dalje, kao i mnogi neuspesni, ali je tu bilo vise iznenadjenja nego u onom prvom.
 
Možete li objektivno da sagledate svoje dete, njegove mogućnosti i da pretpostavite njegovu budućnost, ili neko drugo dete, vama veoma drago?
To se moze znati tek kada sam zivot bude pokazao da li su nam pretpostavnke bile tacne, a ovde nema bas mnogo ljudi cija su deca u potpunosti formirane odrasle sobe.
Da li su vas realno procenjivali, ili precenjivali? Možda vas je neko povredio svojom procenom? Koliko su tuđe procene uticale na vaše odrastanje i formiranje?
Precenili su moju otpornost na stres. Povredili su me takozvanom podrskom "ma sta je to za tebe" u trenucima kada je to za mene bilo zaista pretesko. Ta vrsta precenjivanja me povredjivala utoliko sto sam se bojala da ih ne razocaram. I nisam, ali dobro pazim da sa svojim sinom komuniciram na sasvim drugi nacin.
 
To se moze znati tek kada sam zivot bude pokazao da li su nam pretpostavnke bile tacne, a ovde nema bas mnogo ljudi cija su deca u potpunosti formirane odrasle sobe.
Precenili su moju otpornost na stres. Povredili su me takozvanom podrskom "ma sta je to za tebe" u trenucima kada je to za mene bilo zaista pretesko. Ta vrsta precenjivanja me povredjivala utoliko sto sam se bojala da ih ne razocaram. I nisam, ali dobro pazim da sa svojim sinom komuniciram na sasvim drugi nacin.

nisi riba, da si riba ne bi bilo tako
 
Dobra tetka Dobrila mi, pre nekoliko dana, pričala o svojoj sestri, nimalo slatkoj teti Slađani, koju nikad nisam voleo, i koja nikada nije bila privržena našoj kući, nije često ni dolazila, samo o slavi, a i tad na kratko, večito u velikom poslu i žurbi, sa cigaretom u ruci uvek blizu usana, žmirkavim pogledom i piskavim glasom kojim pripoveda o kamenju u svojoj žučnoj kesi, snimcima, receptima i bolestima. Ali, kad je teta Dobrila pričala kako je Slađana jednom ostala na pola puta do naše kuće, u znak protesta što je baba poslala njih dvoje da pomognu skupljati seno, i pokisla do gole kože čekajući da neko dođe po nju i da se vrati kući, a drugom prilikom bila napadnuta od pasa, i odbranjena od strane komšija, dok je trećom prilikom pobegla pored trešanja, pa preko livade, sve do mesta gde su čobani čuvali ovce, odmah sam u njoj video tu devojčicu, uprkos izboranom licu i premršavom telu na kojem visi odeća na povijenim leđima. Odjenom mi je sve postalo jasnije, a Slađana simpatičnija.

A, kad sam jednom šetao školskim dvorištem, nedavno preuređenim donacijom iz Norveške, sa lepim plastičnim sedištima na mestu nekada izlomljenih betonskih tribina, zastao sam da posmatram čas fizičkog na kome su neki dečačići, možda drugaci, igrali fudbal...
I, gle, u svakom u njih sam video nekoga koga već znam, i skoro da sam bio siguran da mogu svakome od njih odrediti budućnost i uspeh koji će postići, kao da sam već video ljude koji će od njih postati.

Kakvi su vaši utisci i iskustva, vidite li dete u čoveku, čoveka u detetu, možda i ženu u muškarcu ili muškarca u ženi? Može li se u dovoljno velikom broju slučajeva tačno proceniti dokle će i kojim će putem neko stići? Možete li objektivno da sagledate svoje dete, njegove mogućnosti i da pretpostavite njegovu budućnost, ili neko drugo dete, vama veoma drago? Da li su vas realno procenjivali, ili precenjivali? Možda vas je neko povredio svojom procenom? Koliko su tuđe procene uticale na vaše odrastanje i formiranje?

Lepa tema, puno zanimljivih pitanja
Mene su moji uvek gledali kao malog genija i u skoli sam stvarno bila najbolja, uvek
Ocekivali su samim tim mnogo
Ispunila sam njihova ocekivanja, ali vec sa 18 godina sam shvatila da nisu bitna njihova ocekivanja vec moja
Onda se slika o poslusnoj maloj Ljubinki promenila i nisam imala uvek podrsku za sve sto sam radila
Ali ja sam krenula svojim putem
Putem koji je drugaciji od onog koji su meni roditelji planirali
Nikada se nisam pokajala za svoje izbore iako su me mnogi od njih kostali mnogo i nanosili mi mnogo bola kad nisam bila kriva
Ali nijedan izbor u zivotu nije idealan i ne moze ni biti
Moji izbori su ispunili veliki deo mojih ocekivanja, cak i kad su mi doneli poraze, zivot je pokazao da su mi omogucili da ucim i naucim i steknem iskustvo i zrelost dosta mlada, a donekle i mudrost, kojoj prirodno niosam bila svojstvena

Ne znam cime ce se moja cerka baviti u zivotu, ali znam sta je zanima, za sta je talentovana i u kom pravcu treba da se orijentise
Necu donositi odluku umesto nje, ali cu joj pomoci da donese sto je moguce bolju odluku
Mogu dosta dobro da procenim koliko neko nesto zna ili ume, ali ne i da sudim cime treba da se bavi u zivotu, to se nikad ne zna, cudni su putevi Bozije volje

Vidim decu u nekim ljudima, kao sto u nekoj deci na zalost vidim vec odrasle ljude, i ovo drugo me uvek rastuzi
 
Moja mama je cenila da ću ja dobro proći u životu jer umem da se snađem. Ona je to tako videla.
A ja sam zapravo samo neko ko ume dobro da se snađe u svakoj situaciji. U momentu ne umem da odreagujem, ali vrlo brzo se presaberem i izvučem ono najbolje za mene.
Osim što sam tvrdoglava i UVEK idem linijom VEĆEG otpora, ne znam baš uvek tačno šta hoću, ali uvek znam šta neću i to ne može da mi se nametne.

Nisu me dobro skapirali, ali su oduvek znali da za mene ne moraju da brinu. I pošto su se tako ophodili prema meni, ja sam vrlo rano naučila da moram da se oslonim samo na sebe. Mislim da su me zapravo naučili kako da se borim sa životom. Da ne čekam da mi padne s neba nego da budem preduzimljiva. A baš zato što su me to naučili, volim i dan danas da negujem dete u sebi koje je dosta rano naučilo šta znači odgovornost, pa priuštim sebi tu i tamo neke lucidne odluke i reakcije jer mi nije važno šta će drugi misliti pošto ne zavisim od tih drugih. Važno mi je da sam ja u ravnoteži sa samom sobom.

Definitivno je osim karaktera jako važno kakav odnos roditelji imaju prema svojoj deci. Roditelji svoju decu usmeravaju i šalju ih u svet. Zato mi je jako važno da ne omanem kao roditelj. Da naučim svoju decu da pecaju, a ne da čekaju da dobiju ribu.
 
volim kad je uredjenje za glupave, tako da svako moze da radi tupav posao tipa da nesto redja da prezivi. to mozda ima na novom zelandu? ali tamo se bas trese od zemljotresa, ceo grad (juzno ostrvo, krajstcerc) je prakticno da ga nema posto se stalno trese, tako nekako, a to najveci dole, to odskora u stvari
kod nas nema zemljotresa zato mora se ratuje i da se bude blesav
u stvari ovo je bogata zemlja po mnogo cemu ali treba preziveti. ako oces nesto finije da radis bezi jer nisu uslovi za to i to je tako. necu da radim nista finije ali oni ljudi koji oce. mada neki i ostanu. al sad je svuda tesko i valjda ce biti neki svetski rat mozda??
 
Poslednja izmena:
ne verujem da je buducnost u toj meri predvidiva, iako postoje neka opsta mesta pa se iscrta par scenarija - najbolji, najgori, presek...
desi se da studenti traze savet i pitaju sta treba da rade da bi popravili utisak koji ostavljaju, onda sebi dozvolim da im kazem sta nije u redu, sta bi trebalo i sta bi moglo da se desi ako produze po starom. ne radi se se o ocenama nego o licnim karakteristikama i nekim promenama. tu ih ocenjujem i procenjujem ali samo ako sami dodju i zatraze, inace ne zelim da opterecujem sebe tudjim zivotima i izborima.
sto se dece u drugima tice, meni su se smucila - ja bih da malo vidim zrele i ozbilje ljude oko sebe.
procenjivali su me kad sam bila mladja a verovatno i danas, ali su i verovali u mene i zahvalna sam im na tome.
 

Back
Top