Demencija

Joj, ne mogu da filozofiram kakve bog zadatke stavlja pred mene i zašto, evo ne mogu..
Svega mi je preko glave. Insulina, pelena, zapišanog kupatila, usrane wc šolje, milion pitanja na koja nemam odgovor. Objašnjavanja, nadvikivanja, ubeđivanja, oblačenja, presvlačenja, zakazivanja kod lekara, čekaonica, apoteka, laboratorija... Svega...
Muž i ja ne možemo da mrdnemo zajedno od kuće na jedno posle podne. O vikendu, o odmoru možemo samo da sanjamo. Preskačem slike gde se vide more i plaže, jer fizički me boli kada to gledam.
 
Joj, ne mogu da filozofiram kakve bog zadatke stavlja pred mene i zašto, evo ne mogu..
Svega mi je preko glave. Insulina, pelena, zapišanog kupatila, usrane wc šolje, milion pitanja na koja nemam odgovor. Objašnjavanja, nadvikivanja, ubeđivanja, oblačenja, presvlačenja, zakazivanja kod lekara, čekaonica, apoteka, laboratorija... Svega...
Muž i ja ne možemo da mrdnemo zajedno od kuće na jedno posle podne. O vikendu, o odmoru možemo samo da sanjamo. Preskačem slike gde se vide more i plaže, jer fizički me boli kada to gledam.
Ima li šanse da angažujete nekoga da vam pomogne?
 
Joj, ne mogu da filozofiram kakve bog zadatke stavlja pred mene i zašto, evo ne mogu..
Svega mi je preko glave. Insulina, pelena, zapišanog kupatila, usrane wc šolje, milion pitanja na koja nemam odgovor. Objašnjavanja, nadvikivanja, ubeđivanja, oblačenja, presvlačenja, zakazivanja kod lekara, čekaonica, apoteka, laboratorija... Svega...
Muž i ja ne možemo da mrdnemo zajedno od kuće na jedno posle podne. O vikendu, o odmoru možemo samo da sanjamo. Preskačem slike gde se vide more i plaže, jer fizički me boli kada to gleda

moraš da napraviš drugačiji raspored, pronađeš vremena ze sebe, jer ovako nećeš izdržati
ovakvo stanje može da traje kraće, a može i dugo
šta ako ti pukneš i završiš u bolnici?
zamoli sinove da ulete, nađi neku ženu iz sela na nekoliko sati dnevno..za ono oko čega sinovi neće najbolje da se snađu
idi sa mužem na nedelju dana bilo gde :heart:
samo da sedam dana odmoriš nerve
nisi od kamena
i kamen puca
 
moraš da napraviš drugačiji raspored, pronađeš vremena ze sebe, jer ovako nećeš izdržati
ovakvo stanje može da traje kraće, a može i dugo
šta ako ti pukneš i završiš u bolnici?
zamoli sinove da ulete, nađi neku ženu iz sela na nekoliko sati dnevno..za ono oko čega sinovi neće najbolje da se snađu
idi sa mužem na nedelju dana bilo gde :heart:
samo da sedam dana odmoriš nerve
nisi od kamena
i kamen puca
Nema tu da odeš, ne zna se šta je gore, da si tu ili da stalno gledaš u telefon i čekaš neke loše vesti.
Moj najveći strah je bio kad zazvoni telefon dok ne vidim ko zove, hladan znoj i trenutna vrtoglavica u tim momentima je bila klasika.
I danas kad nečiji telefon zazvoni melodijom koju sam tada imala, bude mi loše i vrlo se uznemirim.
 
moraš da napraviš drugačiji raspored, pronađeš vremena ze sebe, jer ovako nećeš izdržati
ovakvo stanje može da traje kraće, a može i dugo
šta ako ti pukneš i završiš u bolnici?
zamoli sinove da ulete, nađi neku ženu iz sela na nekoliko sati dnevno..za ono oko čega sinovi neće najbolje da se snađu
idi sa mužem na nedelju dana bilo gde :heart:
samo da sedam dana odmoriš nerve
nisi od kamena
i kamen puca
Dive, znamo se ovde sto godina, znam da sve pišeš iz najbolje namere, ali neizvodljivo je da odemo bilo gde na jedan dan. Niti bi mi to išta značilo.
Mene više psihički pritiska to što smo mi taoci svojih roditelja. Najteže mi je to što sam ja potonula, što ne vidim kraj ovoj agoniji, što su realne šanse da to traje godinama. A već traje dovoljno dugo.
Nije to samo dementna svekrva. To je niz kontrola, zakazivanja, razmišljanja da li svi imaju prepisane lekove, odvođenja, dovođenja, obezbediti im da jedu, da budu čisti, da im bude toplo, i tako dalje, i tako dalje... To sve treba držati u glavi, voditi računa o svojim dijagnozama, obezbediti dovoljno para... Pišem u jednini, ali učestvujemo aktivno svo troje, plus pridruženi Dušan dok se ne odseli u svoj stan.
Neće trajati večno, naravno, ali sam ja trenutno u fazi da mi se čini da se nikada neće završiti.
 
Otpustili su je sa palijativne nege, i dalje su joj nateceni ekstremiteti. Prakticno je biljka, brat je u histeriji i ne zna sta ce sa njom, uzeo je odmor jer mora biti 24/7 pored nje. Koliko brzo je mogu primiti i da li mogu da je prime sada u dom huh, mesta ima koliko sam informisan. Para za negovateljicu nema tako da to nije opcija.
 
Otpustili su je sa palijativne nege, i dalje su joj nateceni ekstremiteti. Prakticno je biljka, brat je u histeriji i ne zna sta ce sa njom, uzeo je odmor jer mora biti 24/7 pored nje. Koliko brzo je mogu primiti i da li mogu da je prime sada u dom huh, mesta ima koliko sam informisan. Para za negovateljicu nema tako da to nije opcija.
Ako je privatni dom, može odmah iz bolnice.
Ako je državni, mislim da mora da ima nalaze koprokulture (stolice) i rendgen pluća. Ali to je sve brzo rešivo.
Kontaktiraj socijalnog radnika pri domu, on će sve objasniti
 
За такве људе, најискреније, није лоше наћи установу која би бринула о њима.:(

Пакао је имати у кући дементну особу.
Није проблем само агресивност, него што они јадни све заборављају- упале шпорет и забораве- запале кућу...и гомила таквих ствари.

А ако не желите тако, онда се наоружајте стрпљењем, јер помоћи у званичној и незваничној медицини, за сад, нема.:confused:
Jedino što demencija kratko traje, tako sam barem obaveštena jer mi je majka imala tu bolest.
Bilo mi je žao da je "strpam" u bolnicu, ali je morala da ode na psihijatriju barem pregleda radi, a za to sam morala da zovem policiju jer je reagovala samo na uniformu, policija je dolazila iako to uopšte nije njihov posao, i oni onda iz stana pozovu nervno i dođe hitna pomoć da je odvezu...ja sam išla za njima.

Koliko je ta bolest teška onima oko bolesnika govori činjenica da sam, kad sam ustala i našla je mrtvu u krevetu dok sam proveravala da li je stvarno mrtva - puls, ukočenost, disanje - samo molila Boga dok sam je cimala "Mama! Mama? Mama...molim te, nemoj da se probudiš" eto dokle je došlo bilo.

A opet, osećala sam dužnost da joj vratim sve usluge tokom života i nisam htela da je teram da ide u bolnicu. Pakao.

Zaključavala sam se u sobu jer je u sred noći skakala na mene sa ubeđenjem da ujak ili komšija dolaze da nas ubiju, ona je zaista verovala u to i bolje i za nju što je brzo (relativno brzo) umrla, jer je i njoj njeno stanje svesti bio pakao u toj paranoji.
 
Jedino što demencija kratko traje, tako sam barem obaveštena jer mi je majka imala tu bolest.
Bilo mi je žao da je "strpam" u bolnicu, ali je morala da ode na psihijatriju barem pregleda radi, a za to sam morala da zovem policiju jer je reagovala samo na uniformu, policija je dolazila iako to uopšte nije njihov posao, i oni onda iz stana pozovu nervno i dođe hitna pomoć da je odvezu...ja sam išla za njima.

Koliko je ta bolest teška onima oko bolesnika govori činjenica da sam, kad sam ustala i našla je mrtvu u krevetu dok sam proveravala da li je stvarno mrtva - puls, ukočenost, disanje - samo molila Boga dok sam je cimala "Mama! Mama? Mama...molim te, nemoj da se probudiš" eto dokle je došlo bilo.

A opet, osećala sam dužnost da joj vratim sve usluge tokom života i nisam htela da je teram da ide u bolnicu. Pakao.

Zaključavala sam se u sobu jer je u sred noći skakala na mene sa ubeđenjem da ujak ili komšija dolaze da nas ubiju, ona je zaista verovala u to i bolje i za nju što je brzo (relativno brzo) umrla, jer je i njoj njeno stanje svesti bio pakao u toj paranoji.
Код моје баке је трајало 7 година.
Код њене сестре, две приметно и претходне две онако, нејасно, уз нека лака заборављања где нисмо капирали да је то увод у деменцију.
Она је развила јако тешку форму уз баш ужасне пропратне симптоме, од узнемирености и агресије, до халуцинација.
Док код моје баке је била васкуларна, старачка. Она никад није заборавила ко је, нас је до краја препознавала, била је мирна. Једино је последњих годину дана имала понекад халуцинације. Али ни са ким није хтела сем са нама. Тако да је било немогуће оставити је с неким.
Моја мајка је поднела највећу жртву.
Изашла је скроз смождена од свега и као и ти, лакнуло јој је кад је умрла.
То би неком звучало сурово али док се не искуси, не може се ни коментарисати.
 
po zakonu policija je obavezna da dođe kad je prisutna aresija
komšinica ima 94 i redovno je zvala policiju zbog svoje ćerke koja je imala šizofreniju, jer nije postojao drugi način da uđe u prvu pomoć
sećam se i kad sam bila baš mala, imali smo stanare, bračni par sa sinom koji je uvek bio kod dede i babe negde u unutrašnjosti, najverovatnje zbog oca koji ej imao šizofreniju
i kad su mu dolazile epizode, prvo je dolazila policija, pa hitna pomoć
tek sada sam svesna koliko je to raširena dijagnoza

moja majka je gledano sa strane jedna mila starica
nekad pomislim da smo sestra i ja prave veštice jer nas izbacuje iz ravnoteže svojim ispadima
noćas je ustala u 3:15
njena dnevna soba je iznad moje spavaće
i onda sam čula šumove i struganje i lupanje..
taman sam izašla iz one faze strepnji, strahova i isčekivanja nečeg lošeg
i odlučim da ne ustajem, da ne skačem, jer sigurno pomera stolice i otvara šalone
kad sam ustala odem do nje i pitam je šta je to radila
ona kaže pala sam, pa sam se vukla preko trpezarije do hodnika gde su stepenice jer samo tamo može da ustane
i onda griža savesti kod mene - zašto nisam ustala
ali ta strepnja od nečeg lošeg tako lako uvuče u nenormalan život
ne mogu to ponovo da radim
rekla sam joj da sledeći put kad bude pala zove, da lupa o pod i onda ću da dođem i da stvarno ne mogu da skačem na svako šuštanje iz njenog stana
i ono što ne možemo sestra i ja nikako je da je ubedimo da ne ustaje makar pre 5
ne mogu da joj objasnim da se njen nervni sistem ne odmori preko noći dovoljno da može da kontroliše pravilno mišiće i da zato pada
 
Kod demencije moje svekrve najteže mi je bilo to što je njen mozak na nivou petogodišnjeg deteta. Što nije znala šta znači da se može povrediti, da nekog može povrediti.
Umrla je u trenutku kada sam ja mislila da zaista ne mogu više. Kada mi je bilo svega dosta, i više od toga. A da sam u toj za mene zaista teškoj situaciji morala da se bodrim da je sve to odlično, kako može da bude. Što je istina. Bila sam spremna na svakakav scenario. Da zaboravi gde se vrši nužda, da se šlogira, da padne, polomi kuk pa bude vezana za krevet...Sve sam obradila u glavi, i pokušavala da se spremim za teške momente koji predstoje. Uopšte nisam bila spremna da će umreti u trenutku.
Šokirali smo se, i još uvek smo u šoku. Okolina priča kako je imala sreće, a ja mislim da je sreća pogledala mene. Ona nije trpela nikakve bolove, pa da joj je smrt došla kao spas. Živela je mirno, imala dobru negu, ništa joj nije falilo. Tužno je bilo gledati je sa tim praznim pogledom, totalno nezainteresovanim za dešavanja oko sebe.
 
strašno je što su doktori kod nas nezainteresovani i ne dijagnostikuju na pravi način i ne proprate odgovarajućom terapijom
verujem da bi u tom slučaju to propadanje bilo sporije
moja majka i dalje nema dijagnozu demencije
doktor je i dalje vodi kao nekog ko eto ima 83 godine i samo zbog godina ima promene
kad vratim film unazad, ona skoro dvadeset godina, od kako je tata otišao priča da ne znamo mi kako je njoj i da u glavi ima neku maglu
ekspanzija je bila posle totalne anestezije kad je operisla žučnu kesu
rutinska intrvencija koju je podnela odlično, ali joj je verovatno napravila pomor nervnih ćelija
ona ima sreću što i sestra i ja živimo u istoj kući i što ima negu, brigu, pažnju i opsluživanje 24/7
moj neki stav je da u svemu što se desi treba tražiti ono dobro
ja sam kopija njenih gena i to me je užasavalo čitav život
ali sam sada naučila da stvari koje prepoznam, menjam odmah i utičem na njih
stanje u kome sam bila me je izvuklo samo jer mi je zablicalo da ako nastavim, moje dete će morati da se bavi sa mnom, biću njoj na teretu
sad imam 20kg manje i potpuno oporavljen organizam i lokomotorni sistem za samo dva meseca
 
juce pricah na poslu sa kolegicom, podijatrijski ljekar..malo pregledala dementnu osobu..ima zene oko 60god..i kaze da primjecuje kako se zivotni vijek u engleskoj malo produzio kad je rijec o dementnim osobama..glavni razlozi, njega i lijekovi/terapija..
 
Huh, da se javim posle nekog vremena. Vec vise od pola meseca je mama kuci, prakticno je biljka, tesko je i nahraniti je uopste, samo vocni jogurt ili nesto kasasto moze, ostalo nece ili ne moze ili odbija da jede, malo na kasicicu i uglavnom na spric tecno. Temperatura joj je relativno konstantna, ide do 38 vec par nedelja, antipiretici imaju ograniceni efekat. Ispila je u medjuvremenu i neki jak antibiotik bez efekta. Krvna slika i bris sa dekubitnih rana pokazuju Proteus spp. i Klebsiella spp (u velikom broju obe), ova prva se navodno leci samo preko nekog antibiotika sto se daje na infuziju a i to tesko za lecenje, na ostalo je resistentna dok je ova druga rezistentna na sve antibiotike. Krvna slika pokazuje nizak nivo eritrocita, hemoglobina odnosno gvozdja, hematokrita, urea joj je ispod normale verovatno zbog zadrzavanja vode u telu, nizak nivo limfocita.
Ne znam kako ce to ici dalje i sta da ocekujemo posto ovi iz kucnog lecenja bas i ne pricaju puno.
 
Huh, da se javim posle nekog vremena. Vec vise od pola meseca je mama kuci, prakticno je biljka, tesko je i nahraniti je uopste, samo vocni jogurt ili nesto kasasto moze, ostalo nece ili ne moze ili odbija da jede, malo na kasicicu i uglavnom na spric tecno. Temperatura joj je relativno konstantna, ide do 38 vec par nedelja, antipiretici imaju ograniceni efekat. Ispila je u medjuvremenu i neki jak antibiotik bez efekta. Krvna slika i bris sa dekubitnih rana pokazuju Proteus spp. i Klebsiella spp (u velikom broju obe), ova prva se navodno leci samo preko nekog antibiotika sto se daje na infuziju a i to tesko za lecenje, na ostalo je resistentna dok je ova druga rezistentna na sve antibiotike. Krvna slika pokazuje nizak nivo eritrocita, hemoglobina odnosno gvozdja, hematokrita, urea joj je ispod normale verovatno zbog zadrzavanja vode u telu, nizak nivo limfocita.
Ne znam kako ce to ici dalje i sta da ocekujemo posto ovi iz kucnog lecenja bas i ne pricaju puno.
Da li je prisutan lekar kod kucne posete? Medicinski tehnicari ne smeju da komentarisu, ali lekar treba da obavesti porodicu o misljenju i planu lecenja. Eventualno sta je moguce da se uradi.
 

Back
Top