Demencija

То је реткост.
У случају који @Lur наводи, Паркинсон ће узети данак.
U spazmu je stalno, zgrcene ruke i noge, jedva se namesti u sedeci polozaj na kratko, na noge ne moze uopste, nema nikakvu kontrolu nad nuzdom, ne zna ni da li urinira ili ono drugo, a pogubljena je skroz, jako je teska i bazicna komunikacija. Ima li uopste smisla pokretati pricu o domu pitanje je.
 
U spazmu je stalno, zgrcene ruke i noge, jedva se namesti u sedeci polozaj na kratko, na noge ne moze uopste, nema nikakvu kontrolu nad nuzdom, ne zna ni da li urinira ili ono drugo, a pogubljena je skroz, jako je teska i bazicna komunikacija. Ima li uopste smisla pokretati pricu o domu pitanje je.
Ако нега надмашује ваше могућности, има смисла.
 
Не знам заиста. Нисам била у тој ситуацији па се нисам ни бавила могућностима.
Отићи у ПИО па тражити инфо. То ти је најпоузданије.
PIO find organizuje komisiju koja pregleda pacijenta i dokumentaciju, a konacna odluka se donosi u Beigradu. U opisu za tudju negu stoji da pripada nepokretnim i licima koji ne vide,...otprilike. Para nema, pa mnoge odbijaju. Treba biti uporan i podnositi zahtev iznova i iznova... Sto vise dokumentacije od raznih specijalista prikupiti. Svaki profesionalni psihijatar zna sta je demencija i nema tu sumnje. Treba da ispise sto vise zapazanja. Jedino na sta se mogu pozivati za odbijanje u komisiji je to sto pacijent jos uvek hoda. A pozivaju se, na zalost. Bez obzira na totalnu konfuziju dementnog.
 
To kad je kraj zna samo Bog,a znam mnogo dementnih ljudi,nepokretnih,koji godinama žive tako. Kažem za njih da samo postoje,jer to nije život,to je mučenje.
Moja mama je zivela 11 godina dementna. Polovinu tog perioda je provela pevajuci, gledajuci tv , nekad psujuci a nekad saleci se...malo dremajuci, mnogo se joguneci... Sve to vreme sam se kidala da omogucim u Domu sve sto treba, da je animiram, da placam privatne ordinacije, da placam zene da je obilaze na svaka 2 sata, da se svadjam sa osobljem doma i zahtevam... Smestaj u Dom ne znaci da je briga prestala.
 
Pa ne znam, po iskustvima jedne medicinske radnice u penziji koja je imala u siroj porodici slucaj demencije, kada se demencija udruzi sa nepokretnoscu kraj nije daleko jer onda dolazi do propadanja nekih bazicnih funkcija kao sto je gutanje itd.
Problem je kada ih smeste u krevet u lezeci polozaj, niko ih nista ne pita, negovatelji pridju cutke da nahrane i presvuku. Medicinske sestre pitaju da li hoce lek. Ako odbije, idu dalje. Ako odbija hranu, okrenu se i idu dalje. Psiholog ne prilazi. Brzo se povuku u sebe i krene propadanje. Dok god je moguce, treba prilagodjavati terapiju i animirati dementnog. Sanirati sve usputne komplikacije. Boriti se...
 
nema lijeka protiv demencije..samo velika ljubav i ne uzimanje za ozbiljno kad je osoba agresivna pa makar to bio clan familje..jer bolest progovara...domovi su takvi, mislim takva je poslovna kultura..ne postoji ni jedan dom gdje bi svaka osoba imal licno svog njegovatelja 24h...zato se medecinske sestre i njegovatelji ne mogu zadrzavati..uletis kratko pitas, nece tablete, hranu, vodu samo zapises u tefter i picis dalje...na zapadu zato postoji koordinator aktivnosti po starackim cisto da se malo aktiviraju i ne budu tako reci "parkirani po sobama"...
 
nema lijeka protiv demencije..samo velika ljubav i ne uzimanje za ozbiljno kad je osoba agresivna pa makar to bio clan familje..jer bolest progovara...domovi su takvi, mislim takva je poslovna kultura..ne postoji ni jedan dom gdje bi svaka osoba imal licno svog njegovatelja 24h...zato se medecinske sestre i njegovatelji ne mogu zadrzavati..uletis kratko pitas, nece tablete, hranu, vodu samo zapises u tefter i picis dalje...na zapadu zato postoji koordinator aktivnosti po starackim cisto da se malo aktiviraju i ne budu tako reci "parkirani po sobama"...
Ima i kod nas koordinator aktivnosti u državnom domu gde je moja majka.
A što se tiče lekova, uvek im daju na neki način, makar u hrani.
A kako vidim i spremačice i negovateljice, a i sestre (mada one najmanje) komuniciraju svaki put kad uđu u sobu sa njima.
 
Moja mama je zivela 11 godina dementna. Polovinu tog perioda je provela pevajuci, gledajuci tv , nekad psujuci a nekad saleci se...malo dremajuci, mnogo se joguneci... Sve to vreme sam se kidala da omogucim u Domu sve sto treba, da je animiram, da placam privatne ordinacije, da placam zene da je obilaze na svaka 2 sata, da se svadjam sa osobljem doma i zahtevam... Smestaj u Dom ne znaci da je briga prestala.
Naravno. To je mit. Ima raznih domova. Ima i ne tako sjajnih,ali ima i baš dobrih,gde je porodična atmosfera ❤️
 
Ja sam primetila kod moje svekrve da kada se poremeti rutina, ona postane uznemirena. I to ne rutina onoga što se tiče nje, nego bilo čega.
to se isto dešava i nama sa mamom
sa jedne strane iz tog razloga se trudimo da se njen život odvija u okviru njene rutine
sa druge strane imam utisak da je prevelika pažnja i briga sa sestrine i moje strane njoj uspavala čula i reakcije
i to kod mene izaziva dozu ljutnje prema njoj
prosto ne trudi se
štedimo je od loših vesti i stresa, a ona od kako otvori oči traži gde može da pronađe brigu i problem
uhvati se za nešto i samo razmišljanjem o tome nabije sebi pritisak na 180
to mora da su horor filmovi u glavi
kao da je adrenalinskii zavisnik od lošeg
sad je počela da ide na spavanje u 18 30
i naravno ustaje u 3.. pola 4 ujutru
 
Moze mala pomoc, baka je postala prilicno agresivna, zvala sam njenu doktoricu psihijatra, nije tu... dolazi 25.12. i rekli su mi da dodjem, ali do tada, kako ste smirivali svoje roditelje, bake i dede?
 
Moze mala pomoc, baka je postala prilicno agresivna, zvala sam njenu doktoricu psihijatra, nije tu... dolazi 25.12. i rekli su mi da dodjem, ali do tada, kako ste smirivali svoje roditelje, bake i dede?
mi sa mamom nemamo te epizode agresivnosti, jer je verovatno i forma oštećenja koju demencija pravi drugačija
moja drugarica je imala majku koja je imala često te napade agresije, jer je imala prekide zbog kojih je sopstvenog muža koji je brinuo o njoj doživljavaa kao ubicu koji hoće da je povredi i muči, a on bi je samo probudio noću da je presvuče i zameni posteljinu jer nije kontrolisala dobro svoju bešiku
koliko se sećam, pričala je da to bio i neki oblik staračke šizofrenije
iako je žena čitavog života bila onaj tip dobre bake
dok ne dođete do dr, možda da smirite bromazepamom, 3mg ili nekim tabletama za spavanje
mi imamo staru komšinicu koja ima povremeno te agresivne napade i to se rešava pozivanjem hitne pomoći koja joj ili na licu mesta da terapiju za smirivanje ili je odvedu na par dana, pa joj u hospitalizovanim uslovima daju terapiju
sve zavisi od stepena agresije

pre deset, dvadest godina predstavu nisam imala da je ta demencija toliko rašrena kod starijih osoba
 
Pa evo unazad 7 mjeseci smo bas onako dobro zaglibili u situaciju sa tim njenim ciklusima ponasanja. 5-7 dana bude mirna, slusa, pije terapiju i sve bude ok, onda dolazi ciklus kada ju hvata hiperaktivnost, samo hoda, izlazi u dvoriste po kisi, neki dan je i prala svoju stazicu iz sobe na -2C. Sta god da joj kazes, odbija poslusati i samo tjera po svom nekom nahodjenu i ubjedjenju i nema sanse da ju odgovorim od njenog nauma. Nakon hiperaktivnosti dolazi faza agresivnosti, gdje prijeti, svadja se cak je jednom i nasrnula na mene. Ne valja rucak, mi jedemo pa njoj damo sta ostane, njeno nije skuvano, dajemo sirovo (a jede sa nama za stolom i iz iste serpe joj sipam) . Nakon te faze dolazi faza halucinacija kada prica sa svojim umrlim rodjacima, ubjedjuje nas kako su joj u sobi, kuva kavu za njih (poreda prazne soljice za kafu po stolu i praznu dzezvu) i onda se siti ispricaju.... i na kraju dolazi faza kada provede u krevetu po 24h, obeznanjena.... Inace pokretna je, nosi pelene jer nema kontrole niti nad malom niti velikom nuzdom. I tako u krug vec 7 mj.
 
Pa evo unazad 7 mjeseci smo bas onako dobro zaglibili u situaciju sa tim njenim ciklusima ponasanja. 5-7 dana bude mirna, slusa, pije terapiju i sve bude ok, onda dolazi ciklus kada ju hvata hiperaktivnost, samo hoda, izlazi u dvoriste po kisi, neki dan je i prala svoju stazicu iz sobe na -2C. Sta god da joj kazes, odbija poslusati i samo tjera po svom nekom nahodjenu i ubjedjenju i nema sanse da ju odgovorim od njenog nauma. Nakon hiperaktivnosti dolazi faza agresivnosti, gdje prijeti, svadja se cak je jednom i nasrnula na mene. Ne valja rucak, mi jedemo pa njoj damo sta ostane, njeno nije skuvano, dajemo sirovo (a jede sa nama za stolom i iz iste serpe joj sipam) . Nakon te faze dolazi faza halucinacija kada prica sa svojim umrlim rodjacima, ubjedjuje nas kako su joj u sobi, kuva kavu za njih (poreda prazne soljice za kafu po stolu i praznu dzezvu) i onda se siti ispricaju.... i na kraju dolazi faza kada provede u krevetu po 24h, obeznanjena.... Inace pokretna je, nosi pelene jer nema kontrole niti nad malom niti velikom nuzdom. I tako u krug vec 7 mj.
ja bih dok ne dođe njen dr ako dođu te agresivne epizode pozvala hitnu pomoć
nema potrebe da patite više od onoga što već proživljavate svakodnevno
moja majka ima sposobnost da lošim mislima nabije sebi pritisak na 200
damo terapiju, ona spusti, pa krene da se onesvešćuje i čitav dan moraš da budeš oko nje ni za šta
pokušala sam da joj pričom objasnim, usta me zabole, pita je moja sestra šta sam joj pričala, a ona kaže - ti misliš da ja nju slušam, na jedno uvo uđe na drugo izađe
i onda sam prestala
sad kad me zove jer joj je skočio pritisak, samo joj dam tik tak bombonu
posle 5 min izmerim, a pritisak 120/60
 
Krivo sam mislila..... Dala sam juce popodne baki bromazepan, malo se smirila u smislu agresije ali ju je uhvatila hiperaktivnost, hodala je po kuci sve dok nije pala i razbila glavu sinoc. uglavnom zavrsili smo sa 3 kopce na glavi :dosadno:
 
ja bih dok ne dođe njen dr ako dođu te agresivne epizode pozvala hitnu pomoć
nema potrebe da patite više od onoga što već proživljavate svakodnevno
moja majka ima sposobnost da lošim mislima nabije sebi pritisak na 200
damo terapiju, ona spusti, pa krene da se onesvešćuje i čitav dan moraš da budeš oko nje ni za šta
pokušala sam da joj pričom objasnim, usta me zabole, pita je moja sestra šta sam joj pričala, a ona kaže - ti misliš da ja nju slušam, na jedno uvo uđe na drugo izađe
i onda sam prestala
sad kad me zove jer joj je skočio pritisak, samo joj dam tik tak bombonu
posle 5 min izmerim, a pritisak 120/60
Ne znam da li hitna pomoc uopste dolazi za dementne. Ako i dodje, tesko da ce ostaviti u bolnici. Sto manje infirmacija u prici. Moju majku je smirivalo kada joj dam da slaze ves ili da pretura po svojoj tasni... dam joj 2 rolne papira ili pakovanje papirnih maramica... to je zabavi. Mozda pasulj u tepsiji da prebere... Paziti da ne izadju iz kuce u toj fazi i odlutaju. Komunikaciju svesti na proste stvari. Ne pokusavati sa podsecanjem gde je ko i sta nas ceka narednih dana.
 
Pa evo unazad 7 mjeseci smo bas onako dobro zaglibili u situaciju sa tim njenim ciklusima ponasanja. 5-7 dana bude mirna, slusa, pije terapiju i sve bude ok, onda dolazi ciklus kada ju hvata hiperaktivnost, samo hoda, izlazi u dvoriste po kisi, neki dan je i prala svoju stazicu iz sobe na -2C. Sta god da joj kazes, odbija poslusati i samo tjera po svom nekom nahodjenu i ubjedjenju i nema sanse da ju odgovorim od njenog nauma. Nakon hiperaktivnosti dolazi faza agresivnosti, gdje prijeti, svadja se cak je jednom i nasrnula na mene. Ne valja rucak, mi jedemo pa njoj damo sta ostane, njeno nije skuvano, dajemo sirovo (a jede sa nama za stolom i iz iste serpe joj sipam) . Nakon te faze dolazi faza halucinacija kada prica sa svojim umrlim rodjacima, ubjedjuje nas kako su joj u sobi, kuva kavu za njih (poreda prazne soljice za kafu po stolu i praznu dzezvu) i onda se siti ispricaju.... i na kraju dolazi faza kada provede u krevetu po 24h, obeznanjena.... Inace pokretna je, nosi pelene jer nema kontrole niti nad malom niti velikom nuzdom. I tako u krug vec 7 mj.
Pokusaj da obrnes pricu i pohvali je da je ona skuvala rucak. I da je odlican. Bele lazi...
Obicno se ustreme na onoga ko im najvise pomaze. Jedan iz porodice mora da bude " dobar policajac" u tim momentima. Pusti je neka redja soljice...neka prica sa pokojnicima... ako je to smiruje. Ne podsecajte je ko je umro. To ih strasno plasi. Kada su mojoj majci rekli da je njena majka umrla, obukla je crnu haljinu i kukala. A kad sam ja dosla, rekla je " O, pa ti si ziva!". Od tada sam pricala za sve pokojnike da su otisli na posao ili u selo...da se vracaju sutra. Rodbina je pravila problem i mami i meni pokusavajuci da je podsecaju.
 

Back
Top