Demencija

Hvala za ovu divnu pricu. Moja mama povremeno u trenucima lucidnosti kaze *nisam vise ono sto sam bila*, *ne boli me nista, ali venem*, *svi radite a ja sam sve ostavila*... A onda nastavi da se ponasa kao dete, koje nije svesno sta se desava. Koje je zadovoljno da neko brine o njemu, da ima slatkis, da ga smeste u krevetic... Pre neki dan je rekla *dosta je bilo svega*, sto me bas preseklo. A u nastavku *idem ja kuci*. Kojoj kuci ne zna ni ona ni ja. Ne smem da pitam, a ona ne ume da objasni.
Ljubavi bezuslovna, dok ima želju da nešto pojede, da priča sa pravim ili zamišljenim ljudima, koji osmeh, cigara, slatkiš... A vidiš, primećuje i okolinu "svi radite a ja sam sve ostavila"...
"idem ja kući"...-bila ženska u gostima, pa misli vreme je da krene... :)
A kada spava... Ko zna šta lepo sanja?
:heart:
 
Ljubavi bezuslovna, dok ima želju da nešto pojede, da priča sa pravim ili zamišljenim ljudima, koji osmeh, cigara, slatkiš... A vidiš, primećuje i okolinu "svi radite a ja sam sve ostavila"...
"idem ja kući"...-bila ženska u gostima, pa misli vreme je da krene... :)
A kada spava... Ko zna šta lepo sanja?
:heart:

Divna si, draga:heart: Samo ume mama da bude I prilicno jogunasta. Juce nije htela da sedne na svoj krevet. Voli da sedi na krevetu cimerke, bez obzira sto je taj krevet visoko podignut. Nasloni se, prekrsti ruke I posmatra u pravcu vrata. I nema sile da je neko pomeri. Tek pred spavanje uspeju da je ubede da legne. Jutros se ocesljala I zadenula veliki cesalj na vrh glave umesto snale. Kao Kremenkova zena Wilma:zcepanje: otprilike. Zaticala sam je I ja sa tim cesljem. ALi ja je pohvalim I kazem da cu da pricvrstim bolje, pa zamenim cesalj snalom. A jutros joj se smeju cimerke, pa se toliko naljutila da nece da prica.:roll:
 
Ostale psujem već pola sata :D Našle ste ko će da vas uverava da se ne kidate oko doma.

Razbila sam se kad sam došla kući, znate da mi obe hoćemo da ona ide u dom, nadamo se da ćemo do jeseni da zatvorimo finansijsku konstrukciju da može da ode, sređujemo ormane, biramo stvari za dom i tako... Niko se ne sekira. Njoj je od kad je počelo lepo vreme odlično, skita sa kučetom po ceo dan, nije usamljena pa zato nije depresivna.

Dođem kući, one nisu tu, ja slučajno dok kuvam kafu primetim da nema flaše sa sirćetom. Krenem po kući da tražim gde li je zagubila sirće i nađem na mestu za zimnicu nove flašice sa mirođijom u sirćetu. Moja blesa krenula da pravi zimnicu. Jedva kucam, mnogo mi je tužno, ja to sirće ne volim, baciću sve, a ona nije svesna da će selidba da bude konačna i da sve što je celog života spremala od proleća do jeseni više nema nikakvog smisla... Bem ti život...
 
Poslednja izmena:
Hm, ne mogu da menjam post preko tableta, mogu samo da ga obrišem.

Elem, Sandra, ne paniči! Nije to ništa nelogično. Postoje recepti za aromatizovano ulje ili sirće. Nije ona uradila ništa pogrešno. A to što ti to ne voliš, to je druga priča.
 
Hm, ne mogu da menjam post preko tableta, mogu samo da ga obrišem.

Elem, Sandra, ne paniči! Nije to ništa nelogično. Postoje recepti za aromatizovano ulje ili sirće. Nije ona uradila ništa pogrešno. A to što ti to ne voliš, to je druga priča.

Ma ne paničim zbog sirćeta, daleko bilo, stalno se to kod nas u kući pravilo tako da je njen postupak 100% normalan. Dramim što mi je tužno što ga pravi a neće da ga jede, krajem godine odlazi u dom i nikad više u životu neće zimnica da joj treba. Šmrc, šmrc...
 
Ma ne paničim zbog sirćeta, daleko bilo, stalno se to kod nas u kući pravilo tako da je njen postupak 100% normalan. Dramim što mi je tužno što ga pravi a neće da ga jede, krajem godine odlazi u dom i nikad više u životu neće zimnica da joj treba. Šmrc, šmrc...

Ma sta pricas? Nece da joj treba sirce?! Pa moja mama je dolazila u stan, nakon sto sam je smestila u dom I ponasale smo se uobicajeno. A sad glumim da je u novoj sobi kao u svom novom stanu. Vucem bre serpe I lonce I salate... pricam da smo to zajedno pravile... Pa ne ide ona u zatvor. Ajde sredi se malo. Tesko ti je, znaaam. Htela sam da eksplodiram u milijardu parcica kada se priblizavao mamim odlazak u dom. Shvati to kao da si kupila sa mamom novi stan. I tako se I ponasaj. Moze ona da ima tamo I frizider I svoje ormanice I svoje cvece I svoje jastucice I svoje ukrase I svoje rucne radove I svoj tv I svoje tegle sa zimnicom... I cmizdri ovde sa nama. I mi cmizdrimo. To je normalno. Ajd, ljubim te:heart: I veliki cokic za mamu:heart:
 
Ma ne paničim zbog sirćeta, daleko bilo, stalno se to kod nas u kući pravilo tako da je njen postupak 100% normalan. Dramim što mi je tužno što ga pravi a neće da ga jede, krajem godine odlazi u dom i nikad više u životu neće zimnica da joj treba. Šmrc, šmrc...

...:zag: bice sve u redu, vidjacete se...na sve se ziv covek navikne...i sve je moguce dok je zivota...:heart:
 
Ma ne paničim zbog sirćeta, daleko bilo, stalno se to kod nas u kući pravilo tako da je njen postupak 100% normalan. Dramim što mi je tužno što ga pravi a neće da ga jede, krajem godine odlazi u dom i nikad više u životu neće zimnica da joj treba. Šmrc, šmrc...

Hajde, hajde, ti si velika devojka... Uzivaj dok ste zajedno :zag:
Cuvaj snagu za vreme koje ti predstoji.

- - - - - - - - - -

@samouka - saučešće (ako sam dobro shvatila)

Bila je i moja majka lepa, uvek nasmejana i predusretljiva. Ceo život je izgledala kao da ima 20 godina manje. Sve dok nije stigla ova grozna bolest.

Sad polako kopni. Njene mlade negovateljice i ne znaju da ima samo 72, jer izgleda kao da ima preko sto.

Ali vole je i takvu, mirna je i ponekad grimasa lica daje znake života. Kažu da se "obraduje" svaki put kad joj donose hranu.


Sad sam tek shvatila koliko je tvoja mama imala malo godina kada se razbolela. Ona i Tetka su vrsnjakinje.
 
Da, bolest ne zna za godine, dešava se i mlađima, mada relativno retko. Nešto sam još malo čitala, pa sam razvila još neke pretpostavke. Moja majka je imala neku povredu glave par godina pre demencije, u međuvremenu se naglo pojavila katarakta, to je operisano, ali posle se eto i ovo pojavilo. Ne može se predvideti, još manje rekonstruisati koji su sve mogući uzroci bolesti, ali sve to pospešuje potencijalnu demenciju. Plus trigliceridi i nezdrava ishrana.
 
Danas sam pričala sa sinom...on ima 22 godine. Rekla sam mu da ako kod mene krene demencija jednog dana, da ne troši novce na lekove.
Ja to radim za svoju majku jer nemam snage da prestanem. Gledam je kako kopni u svakom smislu i razmišljam o tome, da li sam joj samo produžila agoniju, obezbedivši joj sve te lekove za demenciju. Da li bi joj bilo lakše da je brže završila, brže izgubila pamet...
Pitanje je šta na primer radi taj exelon, koliko je humano produžavati bolest kojoj nema leka...
Nedeljama ima halucinacije, boji se, kad god dođem u posetu ona je u panici da hoće da je kidnapuju. Ja silno želim, ali ne znam kako da joj pomognem.
Na ramenu velika modrica, deluje kao da je od udarca. Pitam sestru šta je...ona kaže da je lupala po krevetu i ogradi dok je halucinirala, to kažu i cimerke, više niko od njih (cimerki) ne sme da se približi njenom krevetu jer je se boje.
 
Danas sam pričala sa sinom...on ima 22 godine. Rekla sam mu da ako kod mene krene demencija jednog dana, da ne troši novce na lekove.
Ja to radim za svoju majku jer nemam snage da prestanem. Gledam je kako kopni u svakom smislu i razmišljam o tome, da li sam joj samo produžila agoniju, obezbedivši joj sve te lekove za demenciju. Da li bi joj bilo lakše da je brže završila, brže izgubila pamet...
Pitanje je šta na primer radi taj exelon, koliko je humano produžavati bolest kojoj nema leka...
Nedeljama ima halucinacije, boji se, kad god dođem u posetu ona je u panici da hoće da je kidnapuju. Ja silno želim, ali ne znam kako da joj pomognem.
Na ramenu velika modrica, deluje kao da je od udarca. Pitam sestru šta je...ona kaže da je lupala po krevetu i ogradi dok je halucinirala, to kažu i cimerke, više niko od njih (cimerki) ne sme da se približi njenom krevetu jer je se boje.

To su novi momenti. Moras da konsultujes psihijatra, da koriguje terapiju. Pretpostavljam da joj treba jaci antipsihotik. Ili je samo prolazna faza. Moja mama je bila uznemirena u subotu nocu. Bilo je nevreme u toku noci.
 
Danas sam pričala sa sinom...on ima 22 godine. Rekla sam mu da ako kod mene krene demencija jednog dana, da ne troši novce na lekove.
Ja to radim za svoju majku jer nemam snage da prestanem. Gledam je kako kopni u svakom smislu i razmišljam o tome, da li sam joj samo produžila agoniju, obezbedivši joj sve te lekove za demenciju. Da li bi joj bilo lakše da je brže završila, brže izgubila pamet...
Pitanje je šta na primer radi taj exelon, koliko je humano produžavati bolest kojoj nema leka...
Nedeljama ima halucinacije, boji se, kad god dođem u posetu ona je u panici da hoće da je kidnapuju. Ja silno želim, ali ne znam kako da joj pomognem.
Na ramenu velika modrica, deluje kao da je od udarca. Pitam sestru šta je...ona kaže da je lupala po krevetu i ogradi dok je halucinirala, to kažu i cimerke, više niko od njih (cimerki) ne sme da se približi njenom krevetu jer je se boje.

Ne možeš ni da joj produžiš ni da joj skratiš muke lekovima, ali možeš da joj organizuješ pregled da joj se da nova terapija i da se, onako kako to Bezuslovna stalno radi (unapred me grize savest jer znam da to neću moći da izguram), angažuješ oko provere da li uredno pije prepisane lekove. Pahuljičina tetka je koristila Exelon, ne sećam se zašto je prekinula, moja mama ga koristi i za sad joj deluje mnogo bolje nego svi lekovi koje je pre dobijala. Ali sam svesna da to nije konačna terapija, menjaće se to tokom godina, pošto kod nas još nema ni agresije ni nesanice ni halucinacija. Za Alchajmera postoje samo nekoliko lekova, Exelon, Aricept, Remynil i Ebixa, ni jedan ne leči nego samo usporavaju razvoj bolesti. Sad, od pacijenta do pacijenta se, uz te lekove daje i gomila drugih lekova, u zavisnosti od tegoba koje pacijent ima.

Drži se, ne padaj u vatru i ne traumiraj to dete, ko zna šta ga sutra čeka, rano mu je još da lupa glavu tim stvarima.
 
Ne možeš ni da joj produžiš ni da joj skratiš muke lekovima, ali možeš da joj organizuješ pregled da joj se da nova terapija i da se, onako kako to Bezuslovna stalno radi (unapred me grize savest jer znam da to neću moći da izguram), angažuješ oko provere da li uredno pije prepisane lekove. Pahuljičina tetka je koristila Exelon, ne sećam se zašto je prekinula, moja mama ga koristi i za sad joj deluje mnogo bolje nego svi lekovi koje je pre dobijala. Ali sam svesna da to nije konačna terapija, menjaće se to tokom godina, pošto kod nas još nema ni agresije ni nesanice ni halucinacija. Za Alchajmera postoje samo nekoliko lekova, Exelon, Aricept, Remynil i Ebixa, ni jedan ne leči nego samo usporavaju razvoj bolesti. Sad, od pacijenta do pacijenta se, uz te lekove daje i gomila drugih lekova, u zavisnosti od tegoba koje pacijent ima.

Drži se, ne padaj u vatru i ne traumiraj to dete, ko zna šta ga sutra čeka, rano mu je još da lupa glavu tim stvarima.


Tetka je imala ozbiljan problem sa zeludcem, nije postojala hrana koja joj je prijala, iako je flaster u pitanju, pa je Exelon ukinut zbog toga.

- - - - - - - - - -

U fazi sam promene posla, dugo sam trazila i konacno uspela. Toliko mi Tetka nedostaje u ovakvim situacijama, satima smo bile u stanju da razgovaramo. Znala je i da me podrzi i da me osvesti i urazumi, kad je to potrebno i da me iskritikuje...
A sad :sad2::sad2::sad2:
 
Tetka je imala ozbiljan problem sa zeludcem, nije postojala hrana koja joj je prijala, iako je flaster u pitanju, pa je Exelon ukinut zbog toga.

- - - - - - - - - -

U fazi sam promene posla, dugo sam trazila i konacno uspela. Toliko mi Tetka nedostaje u ovakvim situacijama, satima smo bile u stanju da razgovaramo. Znala je i da me podrzi i da me osvesti i urazumi, kad je to potrebno i da me iskritikuje...
A sad :sad2::sad2::sad2:

Pahuljice, čestitam na novom poslu :klap:

Kad opet odeš u posetu, pričaj joj o novom poslu, traži joj savete kao da je sve u redu, ako joj je dobar dan možda se uključi, pa će njoj bar da bude lepo što je važna. Ako ne ide, ne ide, ali možeš da probaš, zna tetka još uvek svašta, samo joj je Nemac sve ispreturao.
 
Ja ovih dana nikako da se sastavim . Bila sam nekoliko dana u selu, prilikom prve posete po nasem dolasku, mama se toliko uznemirila, pocela da place, a onda i tata krenuo sa suzama, doslo mi da me zemlja proguta. Jedva se smirise, ali tokom cele posete je bila na ivici placa. Taman da krenu suze, ja je nesto pitam, a ona placljivo odgovara.Mnogo mi je tesko pala ta njena tuga. Tata joj kaze: Budi dobra, ne placi, bice bolje. A ona mukica moja kaze: Ali ja sam uvek dobra.
Raspadnem se kad je cujem i gledam onako bespomocnu. Inace rucka lepo, ima apetit, donosim joj naseckanu hranu, da ne zaboravi da zvace. Tamo im daju blendiranu, koja joj ne pase bas.
U sledecu posetu sam dosla sa sinovima, nije ih videla par meseci. Prvo su oni usli i zaklonili me tako da sam mogla neprimeceno da posmatram reakciju.
Obradovala im se razrogacila oci, ali nikako imena da se seti. Jednog je nazvala imenom svog brata, a drugog nekim meni nepoznatim.Zatim udjem i ja, opet se odusevi, sada nije bilo placa.
Naravno, ne seca se da sam bila par dana ranije. Igrali smo se ukrstenih reci, na slovo, na slovo. Medjutim nema ona potrncijala da se time bavi vise od par minuta, koncentracija brzo padne i zbuni se kad ne zna odgovor.
Danas sam isla i do kuce gde su ziveli, da mamine i tatine stvari pretresem , izbacim sta ne treba, donesem kuci ono sto valja i rasplakala sam se po n-ti put u poslednjih nekoliko dana.Jednostavnokad god pomislim na majku, krenu mi suze, ne mogu da se zaustavim. Ne znam koji mi je djavo, i kad cu da se sastavim. Kad cu opste da prihvatim da je u ovoj situaciji ovako najbolje za sve nas. Naravno cmizdim o dokovo kuckam
Idem sutra do nje, danas im je bio dan za kupanje. Zvala sam i kaze mi sestra da je sve u redu.Pitah je da li je primetila da li cimerke medjusobmno pricaju. Kaze mi : Retko. Imaju tv u sobi, ne xnam da li da ga ukljucim. Mami je on bio potpuno nebitna stvar od kad je ovo zadesilo, mozda sad reaguje na ono sto gleda?
 
]Pahuljice, čestitam na novom poslu :klap:[/B]

Kad opet odeš u posetu, pričaj joj o novom poslu, traži joj savete kao da je sve u redu, ako joj je dobar dan možda se uključi, pa će njoj bar da bude lepo što je važna. Ako ne ide, ne ide, ali možeš da probaš, zna tetka još uvek svašta, samo joj je Nemac sve ispreturao.

Hvala Sandrita :heart:
 
Bila sam juce u domu. Tetka se rasplakala kad me je videla. Tako tuzno i neutesno place.:sad2: Trazila je da je vodim kuci, zalila se da nema sta da jede (kazu da jede odlicno), hoce u Mekic na kolace... Cim sam izvukla bajaderu i koka kolu, odmah se oraspolozila. :klap: Kao dete je. Cim joj zaokupis paznju necim drugim, ona zaboravi na ono sto je zuljalo pre toga.
Imaju jednog korisnika koji je skoro dosao , bio je lekar (mozda sam ga i spominjala), a inace je i on dementan. Tetka i on se bas druze,pricaju, setaju, ona ga zove ujakom. I meni je rekla da nam je "familija". E pa, kazu mi zaposleni da joj on uliva neku sigurnost i kad je on tu ona bas "poraste". Juce je jedna korisnica pitala zasto je stala na vrata, a Tetka joj je rekla - Sve je ovo moja teritorija, uz odredenju gestikulaciju rukom :dash:. Ja sam ostala potpuno iznenadjena. Kazu da zna i da odgovori, a bogami i da se izbori za sebe. Imala je i konflikt sa jednom korisnicom doma, koja je takodje dementna,ali sreca pa uvek ima nekog od zaposlenih u dnevnom boravku gde su oni, pa sve to prekidaju.
Jasno mi je da je to bolest, ali je ona uvek bila mirna i izbegavala konflikte.
Nadam se da je sve ovo posledica promene vremena :think:
 
Bila sam juce u domu. Tetka se rasplakala kad me je videla. Tako tuzno i neutesno place.:sad2: Trazila je da je vodim kuci, zalila se da nema sta da jede (kazu da jede odlicno), hoce u Mekic na kolace... Cim sam izvukla bajaderu i koka kolu, odmah se oraspolozila. :klap: Kao dete je. Cim joj zaokupis paznju necim drugim, ona zaboravi na ono sto je zuljalo pre toga.
Imaju jednog korisnika koji je skoro dosao , bio je lekar (mozda sam ga i spominjala), a inace je i on dementan. Tetka i on se bas druze,pricaju, setaju, ona ga zove ujakom. I meni je rekla da nam je "familija". E pa, kazu mi zaposleni da joj on uliva neku sigurnost i kad je on tu ona bas "poraste". Juce je jedna korisnica pitala zasto je stala na vrata, a Tetka joj je rekla - Sve je ovo moja teritorija, uz odredenju gestikulaciju rukom :dash:. Ja sam ostala potpuno iznenadjena. Kazu da zna i da odgovori, a bogami i da se izbori za sebe. Imala je i konflikt sa jednom korisnicom doma, koja je takodje dementna,ali sreca pa uvek ima nekog od zaposlenih u dnevnom boravku gde su oni, pa sve to prekidaju.
Jasno mi je da je to bolest, ali je ona uvek bila mirna i izbegavala konflikte.
Nadam se da je sve ovo posledica promene vremena :think:

Dobro je dok reaguje na okolinu. Cesto se menja licnost u demenciji. Moja mama je mene pre par meseci tako rasplakala u telefonskom razgovoru, dok sam bila na poslu, da sam morala da izadjem s posla. Sedela sam na klupi, stavila sam naocare za sunce, pusila, plakala... ma nisam mogla da zaustavim suze. Samo je rekla tuzno preko telefona *Ovo nista nije dobro. Mnogo mi je tesko*. I pukla sam I ceo dan sam se zaplakivala... Mama je vec u sledecem razgovoru bila OK, po starom. Meni je trebalo dva dana da se smirim.
 
Blesa od danas ponovo pije sama lekove, doduše, nisu baš lekovi nego kurkuma i q10 i nije baš sama nego sam joj uručila dozer samo sa tim kapsulama da popije za vreme ručka :D

Ne može više da se izvlači, sinoć kad se nisam šlogirala, igramo se kuče i ja nešto po kući, kao napašćemo jedna drugu a bez napada, ona sedi i jede i iza leđa mi je. Zeza nas kako smo nenormalne, ja kažem kako se bavimo onom brazilskom borilačkom veštinom, a ona će, ni pet ni šest, nego: "Jel to beše kapuera?"

E, ako nisi zaboravila kapueru, možeš sama i lekiće da popiješ ;) Mene da su hipnotisali ne bi se sama naziva setila, znam kad čujem, al, brate, tako iz čista mira... Mnogo strašna bolest, nemam reči, čas ne znaš koja ti je leva a koja desna papuča, čas znaš kako se zove neko brazilsko mlaćenje u vazduhu za koju 80% ljudi tvojih godina nije ni čulo...
 
Bila sam juce ponovo, sva je razdrazljiva, placljiva, lose spava nocu... Nadam se da je prolazno, zbog vremena. AKo se ne sredi do vikenda, najavila sam im da uradimo urinokluturu. Videcemo.
PRedala sam danas za tudju negu i pomoc.
Juce doktoru ni na jedno,cak ni banalno pitanje nije znala da da tacan odgovor. Kad je pitao koliko ima godina, odgovorila je - Mnogo- posle se i rasplakala. Sramota je bilo sto nista nije znala :sad2:
Ali je opet znala da sam joj sestricina, i "kako da je ne volim kad toliko brine o meni"
Rastavila me je na proste cinioce juce :sad2:
 
Setala je moja mama, ustajala, tamo-amo I paaala juce ujutru. Ima posekotinu na celu, ali nista strasno-tako kaze doktorica. Pritisak joj je 120/80, secer 4,5 I nema aritmija... uh, bas sam se nasekirala. Juce nisu imali mogucnost da je posalju u bolnicu na snimanje, mada kaze da nije povracala I da je bila vesela. Nista nisam primetila u telefonskom razgovoru juce, a jutros kada je komsinica dosla da je poseti, rekli su joj da je na pregledu u bolnici. Tako sam saznala. Kazu da nisu hteli da me uznemiravaju, jer smatraju da nije nista problematicno. Cekam da je dovedu sa pregleda.
 

Back
Top