Demencija

eeee, to je ono što je najgore... prelistaj postove naše "bezuslovne" i priče o njenim tetkama...

danas sam na toj strani...

No sta se desilo....nenajavljene rodjake zapucale u dom da je vide.Potpuno su je poremetile danima je tuzna i ne ustaje iz kreveta.

BB ovo je bezuslovna pisala pre dve godine...

Natasa, problem sa tetkama imam i imacu ga. S tim se pomiri odmah, manje-vise. Valjda se identifikuju zbog godina i nece da priznaju da je u pitanju teska bolest, kojoj nema leka i koja varira. Cim je mojoj majci dobro, tetke misle da je izlecena ili da je pogresna dijagnoza ili da je prethodno nisam vodila kod pravih lekara. U svakom slucaju sam ja kriva. Najbolji nacin da malo spustis loptu jeste da ih pozoves da prespavaju kod tebe ili da odvedes majku kod njih na 24h. Suocices ih tako sa svim problemima. Mene su nastavile i posle toga da napadaju, ali ih ja podsetim na te dane i malo se smire do novog napada. Evo i sada pokusavaju da nametnu svoj stav pricom da se dugim setnjama leci demencija. Toliko su setale moju jmajku - po 3 km dnevno. Da, da, verujte mi da je tako. Posle toga jadna moja majka je spavala premorena, a nije znala gde se nalazi kad se probudila. Medjutim!!! Rekla im je za vreme setnje *E, ovo meni treba, sto vise da hodam* i to je njima potvrda da je njoj bolje. Kao sto sam rekla, prosle nedelje su tetke bile na putu i majka nije bila agresivna ni prema meni, ni prema cimerki, ni prema zaposlenima u Domu. U nedelju tetke dolaze, pa ce biti opet igranka. Moja majka je primala OHB injekcije i stalno dobija vitamine, da bi sprecili fizicko propadanje. A zamislite posle 3km hodanja:sad2: I ja bih bila umorna i dezorjentisana. Sa dementnima treba sve umereno. Ali nemam kome da pricam. Zato poslusaj me i uvuci tetke u pricu tako sto ce biti vise prisutne da vide sve manifestacije ove bolesti. Smisli da moras negde na put dva dana, pa pozovi rodbinu da je cuvaju. Tako ces i ti malo odmoriti i sagledati stvari, a doprineces malo drugacijem stavu rodbine. Ja sam im stampala sa interneta objasnjenje demencije, a mozes i da ih pozoves kada je tvoja majka konfuzna pa da joj das slusalicu da popricaju. Uradi to vise puta, pa ce se zapitati sta se desava. Kazem opet, neces do kraja resiti problem, bar ja nisam uspela, ali mogu da se pozovem na te situacije kada pocnu da mi pridikuju. Volela bih da kod tebe to krene u drugom pravcu. Mnogo bi ti lakse bilo da imas podrsku rodbine. Meni jedu dzigericu i sada.
Sto se tice penzije, moja majka je podizala penziju, mada sam ja imala ovlascenje, ali je pocela da sakriva pare. Tako da sam po celom stanu preturala da nadjem novac. Na neverovatnim mestima sam nalazila. Moglo je biti i baceno u kontejner. Ubrzo je izgubila pojam o vrednosti novcanica. Sto vise novcanica je imala, mislila je da ima vise novca. Izgubila je i pojam koliko sta kosta. Ona i sada ima novac kod sebe, u obavezni smo da obezbedjujemo dzeparac roditeljima u Domu, ali ja kad dodjem uzmem deo novca, kada ona ne obraca paznju. I tako joj kupujem sve sto treba, pa to dodje kao usteda spremna za odredjenu svrhu.
Pokretanje postupka za oduzimanje poslovne sposobnosti je dug, skup i cesto neuspesan poduhvat. Tako su mi rekli advokati i sociolozi. Ako moze da se nadje drugo resenje, onda svakako ne treba pokretati postupak.
Vremenom ces shvatiti da u borbi sa ovom bolescu moras da naucis da se dovijas na razne nacine, kako bi zastitila svoju majku od drugih i od nje same. Samo nemoj da vices na nju. I ne dozvoli da drugi vicu. To je najbolji nacin da ostvaris bolji odnos s njom. Ja sam u pocetku bila zbunjena, uplasena, nervozna... to samo daje kontraefekat. Koliko god da prica nepovezano, gledaj da ostanes smirena i da joj povladjujes i odmah prelazis na drugu temu. To ce se stalno desavati i bice raznih situacija, zato je doktor rekao tvom ocu *nek vam je Bog u pomoci*. Jer tu cesto ne mozes da se ponasas uobicajeno da bi resio problem. I sad se lupam po glavi i rasplacem se i provlacim ruke kroz kosu kao da cu da pocupam sebi kosu s glave.... a onda izbrojim do deset i podsetim se od cega moja majka boluje i da jedino ako ja ostanem prisebna mogu da pomognem i njoj i sebi.
Beket, nemoj se sekirati. Virusima pogoduje toplo vreme. Velika je temperaturna razlika danju i nocu. Njihov imuni sistem je narusen. Razgovaraj sa doktorom da joj pojacaju vitamine i da se ta infekcija izleci do kraja.
Desava se da dementni ne mogu da kontrolisu mokrenje, ali ne bi to islo u kombinaciji sa temperaturom.
Moja majka je danas posle rucka sedela i cekala sestru da joj donese lek, a lek je vec dobila. Sat vremena je sedela i tvrdila da nema lekova. Onda se posvadjala sa ostalim korisnicima za stolom kada su pokusavali da je ubede da je lek primila. Onda sam ja razgovarala sa doktoricom opste prakse, koja nije znala nista drugo da kaze osim da imaju problem da je vrate u sobu, pa sam rekla da cu majci objasniti da je smanjena terapija i da posmatraju kako se ponasa sa manjom terapijom. Tako je pristala da ode u sobu. Eto, tako. I sve to u sred guzve u toku mog radnog vremena. A ne moze drugacije.
I mene je napadala, 10 minuta posto bih joj dala lek, da joj nisam dala terapiju. Ili bi odbijala da pije lek, jer misli da hocu da je otrujem. Zamislite:eek:, ja sto hocu da crknem od brige za mojom majkom. Ali... to je demencija.
 
a i ovo sam svakako htela da ponovim (ne morate veceras gledati, ostavite za sutra... tuzno... )

Mislim da sam čak dvaput postavljala taj link na ovom forumu, ali samo prvi put je dobio reakcije, naročito od onih koji su ga prethodno videli (Margareta lepo cveta) -
Volim taj filmić, koliko god da je izrežiran (dementni starac ne bi bio tako "pametan" u stvarnom životu) - ali poenta je jasna...
 
samo da se javnem. Mrtva sam umorna. Sve liči na trke formule :lol:
Deda je promenljivo, često se gubi u vremenu. Srešivao je u subotu dnevnu sobu i to u trećoj smeni tako da ujutru nisam imala naočare, mobilni....kuvao je kafu sam ali bez šporeta...uključio je rernu i mašinu za sudove a isključio mi mašinu za veš koja je namontirana da pere po jeftinoj struji...posje jedva našoh daljinski od tv u njegovom krevetu i to dva komaTa, jedan njegov a drugi od tv-a u dnevnoj sobi... oblači stvari naopačke...a oblači i moje što nađe u kupatilu :zcepanje:
otišle ćera i ja na pijacu u nedelju i ostavim ga napolju, kaže idite vi samo....jedan sat nas nije bilo....on je skupljao kruške :eek: ...ja da se presvučem u kupatilu u radnu garderobu, kad nema mi bermuda....bem ti sunce jel sam poludela, gde li sam ih ostavila....kad ja u sobu, a on spava i preko trenerke natuko moje bermude :lol:
 
Mislim da sam čak dvaput postavljala taj link na ovom forumu, ali samo prvi put je dobio reakcije, naročito od onih koji su ga prethodno videli (Margareta lepo cveta)
Volim taj filmić, koliko god da je izrežiran (dementni starac ne bi bio tako "pametan" u stvarnom životu) - ali poenta je jasna...
da, dva puta si ga postovala (negde oko 70. strane)
poenta je - ovo sto sledi (nisam nasla ovde, ali me ne bi zacudilo da ga je neko kasnije okacio).
to pismo sam procitala mnogo pre nego sto sam ukapirala sta se sa tatom desava - i, naravno tone maramica potrosila.


RODITELJSKO PISMO

Drago dete, - Sada još nisam ostarila, a kada me budeš video takvu, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumeti..... - Ako se zaprljam u vreme ručka, i ako se ne mogu sama odenuti, budi strpljiv.... - Seti se sati, koje sam potrošila, dok sam te tome naučila.... - I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvek ponovo, nemoj me prekidati, saslušaj me.... - Kada si bio malen, morala sam ti istu priču čitati uvek ponovo, pre nogo što si utonuo u san..... - Ako se ne budem želela kupati, ne ismejavaj me i ne vređaj. Seti se kako sam te morala loviti i izmišljati hiljadu razloga, da bi ti ušao u kadu..... - Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s' podsmehom na licu...... - Ja sam tebe naučila mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom..... - Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisetim i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati..... - Nije mi najvažnija stvar na svetu naš razgovor, već to, da sam s' tobom i da me znaš slušati..... - Ako ne budem želela jesti, nemoj me prisiljavati da jedem.... Sama znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne...... - Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku jednako kao što sam je ja pružala tebi, kada si pravio prve korake...... - I ako ti jednom kažem, da više ne želim živeti, da želim umreti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me razumeti..... Jednom ćeš spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim greškama, želela samo najbolje i pokušala sam te pripremiti na putovanje života...... - Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvu..... - Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s' ljubavlju i strpljivošću. Vratiću ti osmehom i neizmernom ljubavlju, koju sam oduvek čuvala samo za tebe. Volim te, tvoj roditelj.
 
samo da se javnem. Mrtva sam umorna. Sve liči na trke formule :lol:
Deda je promenljivo, često se gubi u vremenu. Srešivao je u subotu dnevnu sobu i to u trećoj smeni tako da ujutru nisam imala naočare, mobilni....kuvao je kafu sam ali bez šporeta...uključio je rernu i mašinu za sudove a isključio mi mašinu za veš koja je namontirana da pere po jeftinoj struji...posje jedva našoh daljinski od tv u njegovom krevetu i to dva komaTa, jedan njegov a drugi od tv-a u dnevnoj sobi... oblači stvari naopačke...a oblači i moje što nađe u kupatilu :zcepanje:
otišle ćera i ja na pijacu u nedelju i ostavim ga napolju, kaže idite vi samo....jedan sat nas nije bilo....on je skupljao kruške :eek: ...ja da se presvučem u kupatilu u radnu garderobu, kad nema mi bermuda....bem ti sunce jel sam poludela, gde li sam ih ostavila....kad ja u sobu, a on spava i preko trenerke natuko moje bermude :lol:

:zcepanje: :zcepanje: :zcepanje:
dobro da si se pojavila, ispatetisala sam za sve pare - "dize me u sekundi" :bye:
 
jes vala, neka nam više takvih "poludelih ljilja", nego patetičnih "roditeljskih pisama" (videla sam to negde ranije, ali stomak mi se prevrće od takvih reči) -

demencija je baš to: ne znaš gde je šta i gde, sve se izvrne naopačke... ma do sto vraga i trenerke i bermude, ali kad utripuješ da si blesav, to je stvarno bedak -

držim palčeve obema, ne zamerite na žargonu, razumemo se valjda ;)
 
:zcepanje: :zcepanje: :zcepanje:
dobro da si se pojavila, ispatetisala sam za sve pare - "dize me u sekundi" :bye:

:zcepanje:
ima još bisera......smejem se od muke :lol:
D je ostala danas do 19 sati jer ja ne mogu doći iz kanc. Poele osta da pijemo kafu i baš nam je bilo lepo. Deda je zapeo da proda bratovljevu imovinu (stan) na koji on nekako ima prava jer je.....brat :lol:
oće da se vidi sa njim. A razgovarali su u nedelju....to je trebalo čuti, dva dementa starca koji pričaju svako svoju priču istovremeno i niko nikog ne sluša...na kraju ga moj J otera u pm jer ovaj ne staje ni vazduK da uvati, a moj tatko voli da bude sam na sceni:zcepanje: Ceo dan priča o nekakvoj kući koju ima da proda sa braćom....sestre ne pominje....crnogorska sorta :cool:
Kaže...daj mi jednu cigaru....evo J. častim te i dam mu smotanu (inače ja varim sve...motane, kupovne, struju :zcepanje:)
 
jes vala, neka nam više takvih "poludelih ljilja", nego patetičnih "roditeljskih pisama" (videla sam to negde ranije, ali stomak mi se prevrće od takvih reči) -

demencija je baš to: ne znaš gde je šta i gde, sve se izvrne naopačke... ma do sto vraga i trenerke i bermude, ali kad utripuješ da si blesav, to je stvarno bedak -

držim palčeve obema, ne zamerite na žargonu, razumemo se valjda ;)

ta sam......Ljiljka brljivka me vikaju :zcepanje:

Ma ni ja ne volim te srceparajuće, a ovo pismo je baš na mene neprimenljivo...msm na moj slučaj :lol:
 
Ako sve znaš kako ide dalje, tj. kako može da ide - onda je kao lakše.
Ovo je istina,kad znas sta moze da te ocekuje,barem meni,je lakse.
ali svi vi ostali - koji ste na nekom početku - treba da znate i šta možete i kako možete: treba da sagledate svoje mogućnosti, svoje strpljenje i život ukupan. Zato ovde pišem i komentarišem koliko mogu.
I zato ti puno hvala. :zag:
dementni su kao preosetljive antene, sve registruju što ne treba -
Osete i najmanju promenu raspolozenja i onda treba vremena da se smire. :(
a i ovo sam svakako htela da ponovim (ne morate veceras gledati, ostavite za sutra... tuzno... )
Gledala sam ovaj snimak par puta,veceras nisam raspolozena za njega,trenutno sam u minus fazi
Deda je promenljivo, često se gubi u vremenu.
Ljiljo kod tebe bas zjb situacija,svaka cast na pozitivnom raspolozenju,ti me malo oraspolozi a onda procitah roditeljsko pismo i bas sam se raspekmezila :(
 
razumemo se valjda ;)
ahaM, pocesmo onomad ;)

Ma ni ja ne volim te srceparajuće, a ovo pismo je baš na mene neprimenljivo...msm na moj slučaj :lol:
ma ne volEm ni ja, nego me onaj filmic direktno "odveo" do tog pisma.

...kad smo kod oblacenja, da li ste primetili, desava li se kod vas da kada ih oblacite OBAVEZNO daju pogresnu nogu?
tati kad oblacim donji deo pidzame, ves, svejedno dodirnem levu nogu i kazem "podigni" - obavezno ako trazim levu podigne desnu i obrnuto.
 
ovaj moj sve četiri podigne :zcepanje:

odoh da posklanjam telefone, tašne i ostale važne stvari, dok je tatko u kupatilu, pa u dvorište sa vincetom i cigarom, pa na spavanje
laku noć društvo, drago mi je da sam vas malo oraspoloćila
i za beket......dušo, razumemo se, nemaš pojma koliko :lol:
 
...kad smo kod oblacenja, da li ste primetili, desava li se kod vas da kada ih oblacite OBAVEZNO daju pogresnu nogu?
tati kad oblacim donji deo pidzame, ves, svejedno dodirnem levu nogu i kazem "podigni" - obavezno ako trazim levu podigne desnu i obrnuto.

bolje nekim gestom nego rečima, ne znaju dementni ni šta je levo-desno, napred-nazad, juče-sutra, sad-posle...
 
bolje nekim gestom nego rečima, ne znaju dementni ni šta je levo-desno, napred-nazad, juče-sutra, sad-posle...

beket, u poslednje vreme obracam paznju na tu "funkciju". nema sanse da mi da tu nogu koju mu dodirnem. kao da je bas zato "skloni".
laka noc sumari i tebi, za danas od mene dosta pisanja.
:heart:
 
Pozdrav svima!

Citam odavno ovu tesku temu i puno su mi znacila vasa iskustva, informacije i komentari.

Moja majka ima 90 godina, dijagnozu staracke demencije i vec nekoliko godina zivi u privatnom domu. Prosla sam manje vise kroz slicne situacije kao svi vi, od neprepoznavanja simptoma godinama pre zvanicne dijagnoze, pa do pojave halucinacija o osobama koje joj ulaze u stan da je pokradu, optuzbe da je ja potkradam, zaboravljanje sta je bilo pre dva minuta, zanemarivanje licne higijene, nestajanje novca, neprijatne scene sa komsilukom, bilo je svasta. U mojim godinama i situaciji, staracki dom je bio jedino resenje. Posto zivim u Beogradu, nasla sam privatan dom blizu centra grada, ciji su vlasnici dva lekara, a cena prihvatljiva. Najvaznije mi je bilo da stalno bude pod lekarskim nadzorom i da je atmosfera prijateljska. Uvek je posecujem nenajavljena i zateknem je cistu i urednu, hrana deluje ok, negovateljice pristojne, obavestavaju me o svakoj promeni zdravstvenog stanja, tako da sam uglavnom zadovoljna.

Pominjali ste podozrive poglede povodom smestanja u dom. Bilo je toga i oko mene, ali se nisam obazirala. Pa kad je proslo neko vreme, neki su poceli da se raspituju kod mene o domu, a neki su uradili to isto i smestili roditelja ili baku u dom koji im je lokacijski odgovarao. Za drzavne ne znam, ali ovi privatni za koje znam ili sam cula nesto, uopste nisu losi. Osoblje se trudi, a da li je to pretezno iz humanih razloga ili iz straha da ne izgube jednog korisnika i prihod, ne znam. Verujem da ima raznoraznih i neregistrovanih domova gde su uslovi i osoblje losi, ali ima i dobrih, samo ostaje pitanje finansija, nije nimalo lako.

Sto se tice tudje pomoci i nege, mojoj majci su iz prve odobrili. Mislim da je na pozitivan ishod, pored njenog ociglednog stanja, uticalo i to sto smo je dovezli privatnim sanitetskim vozilom, a pred komisiju je izveo bolnicar u kolicima, iako ona moze da hoda. Mozda su se sazalili.

Njeno stanje deluje slicno vec duze vreme, mada ipak sve teze hoda, odgovara na pitanja, ali sama ne zapocinje razgovor. Najteze mi pada to sto odavno ne prepoznaje ni mene ni clanove moje porodice.

To je moje iskustvo. Nemam trenutno nikakvih pitanja, ali mi se dopada atmosfera na forumu i nacin na koji se borite sa teskom bolescu vasih najblizih, jer pored tuge i problema ima i humora. Svaka cast na humoru!

Pozdrav jos jednom!
 
Mirjana, hvala ti što si nam se javila i ispričala svoju priču. To će valjda ohrabriti još neke ljude da se oglase, pa makar da shvate da njihov slučaj nije usamljen. Ima nas mnoooogo... :(
 
Pozdrav svima!
Citam odavno ovu tesku temu i puno su mi znacila vasa iskustva, informacije i komentari.
To je moje iskustvo. Nemam trenutno nikakvih pitanja, ali mi se dopada atmosfera na forumu i nacin na koji se borite sa teskom bolescu vasih najblizih, jer pored tuge i problema ima i humora. Svaka cast na humoru!
Pozdrav jos jednom!

dobrodosla, kako-god to na ovoj temi zvucalo. lakse je u drustvu, cak i u ovim okolnostima.
 
A što je najgore, ljudi misle da je ta "staračka demencija" prirodna stvar... e pa nije! Ima toliko ljudi koji se teško kreću, džangrizavi u svojoj starosti i nemoći, ali ne znači da ih je zahvatila demencija.
Svako ko posumnja da je senilnost isto što i progresivna demencija - treba da odvede svoje na pregled, pre svega na snimanje mozga i tek onda se može znati šta je u stvari.

Stari ljudi umeju da budu neprijatni prema najbližoj okolini i bez demencije. Ali ono što je tipično za ovu gadnu bolest - to je neprepoznavanje sopstvenih problema, svoje okoline i svojih bližnjih. Ne mora to uvek tako da se ispolji, postoje raznovrsni simptomi. Zato smo tu da razmenjujemo iskustva.
 
eeee, to je ono što je najgore... prelistaj postove naše "bezuslovne" i priče o njenim tetkama...

doduše, desilo se i meni da sama svojom pojavom rastužim svoju majku, samo zato što je poseta bila previše kratka, nervozna itd.

dementni su kao preosetljive antene, sve registruju što ne treba -

Pa nisam ja bila tu pre dve godine a i sta ti vredi da procitas.....ko da sam mogla da ih sprecim.Nece ga vala vise.
 
Tuđa iskustva nam pomažu da shvatimo šta se događa, šta se dogodilo i šta se može dogoditi, ali niko od nas ne može sprečiti ništa - pa ni svoje blesave rođake, osim ako s njima prethodno ne porazgovaramo...
 
Tuđa iskustva nam pomažu da shvatimo šta se događa, šta se dogodilo i šta se može dogoditi, ali niko od nas ne može sprečiti ništa - pa ni svoje blesave rođake, osim ako s njima prethodno ne porazgovaramo...
Problem je resen.Zabranili smo posete bez nase dozvole i sada polako radimo na tome da je vratimo kako bih rekla nazad.
 
Problem je resen.Zabranili smo posete bez nase dozvole i sada polako radimo na tome da je vratimo kako bih rekla nazad.

Nema tu u demenciji ograda, ne može se ništa sprečiti... Lepo je što pokušavate da neke stvari kontrolišete, tako i treba, a trebalo je i ranije.

Ali daleko od toga da je problem rešen (bilo bi lepo da je tako), to prosto ne ide tako. Kad jednog dana ne bude poseta - demetna osoba će umisliti svoje pričice...
 
Poslednja izmena:
Tuđa iskustva nam pomažu da shvatimo šta se događa, šta se dogodilo i šta se može dogoditi, ali niko od nas ne može sprečiti ništa - pa ni svoje blesave rođake, osim ako s njima prethodno ne porazgovaramo...
mamina rodbina je pokusala da "pametuje", ko god "zine" dobije isti odgovor: "kome se ne svidjaju moje odluke, slobodno moze da je preuzme!"
nemam vremena (zivce da ne spominjem) da se sa njima ubedjujem. vrata su otvorena za posete, za pricu i nadmudrivanje tesko.
 

Back
Top