Demencija

Pogledaćemo ćera i ja još neke domove, pa kad porodica bude na okupu donećemo odluku.

Znam da sve znaš, ali ću ipak da pripomenem: gledajte da to bude dom sa što više osoblja i što više korisnika (znaš ono, nije dobar ni restoran koji je poluprazan); prati kako su uređena stepeništa i eventualne terase (ima li ograde i kakve su), koliko ima kupatila (ne valja ako je samo jedno na spratu) i kako je opremljeno; poželjno je da imaju redovne aktivnosti (bilo radne, bilo zabavnog karaktera), dakle animatora - barem dvaput nedeljno. Doktor opšte prakse se podrazumeva - svakodnevno, po par sati, obavezno u belom mantilu. Socijalnog radnika sigurno ima svaki dom, jer je to po zakonu obaveza (meni je to glupo, dementnima je potrebniji psiholog, ali šta sad)... Fizijatar je isto nešto što treba očekivati, iako se to dodatno plaća, a mnogi domovi imaju i specijalne aparate za masažu, što je dementnima posebna "zabava", tj. uliva im poverenje i osećaj da su na pravom lečenju. I ono što je najvažnije: ugovor ne sme da vas obaveže na duži period, a za svaki mesec plaćanje ide posebno, doduše unapred. Lokacija vam valjda nije bitna, imate kola, a za prilagođavanje starca takvog profila i bolje je ne posećivati ga previše često.

Eto, to je moje mišljenje, ovog puta iz prakse ;)
A ti gledaj i šta je posebno bitno za njega, tipa sloboda kretanja i pušenja, način ishrane, starost i lepota negovateljica, berberina itd.
Samo da znaš, makaze sigurno neće dobiti, čak ni za nokte :lol:
 
Poslednja izmena:
Znam da sve znaš, ali ću ipak da pripomenem: gledajte da to bude dom sa što više osoblja i što više korisnika (znaš ono, nije dobar ni restoran koji je poluprazan); prati kako su uređena stepeništa i eventualne terase (ima li ograde i kakve su), koliko ima kupatila (ne valja ako je samo jedno na spratu) i kako je opremljeno; poželjno je da imaju redovne aktivnosti (bilo radne, bilo zabavnog karaktera), dakle animatora - barem dvaput nedeljno. Doktor opšte prakse se podrazumeva - svakodnevno, po par sati, obavezno u belom mantilu. Socijalnog radnika sigurno ima svaki dom, jer je to po zakonu obaveza (meni je to glupo, dementnima je potrebniji psiholog, ali šta sad)... Fizijatar je isto nešto što treba očekivati, iako se to dodatno plaća, a mnogi domovi imaju i specijalne aparate za masažu, što je dementnima posebna "zabava", tj. uliva im poverenje i osećaj da su na pravom lečenju. I ono što je najvažnije: ugovor ne sme da vas obaveže na duži period, a za svaki mesec plaćanje ide posebno, doduše unapred. Lokacija vam valjda nije bitna, imate kola, a za prilagođavanje starca takvog profila i bolje je ne posećivati ga previše često.

Eto, to je moje mišljenje, ovog puta iz prakse ;)
A ti gledaj i šta je posebno bitno za njega, tipa sloboda kretanja i pušenja, način ishrane, starost i lepota negovateljica, berberina itd.
Samo da znaš, makaze sigurno neće dobiti, čak ni za nokte :lol:

Beket odlicno si sve objasnila.Moja mama ima sve to i kao sto sam napisala na nase veliko iznenadjenje ona se u domu bolje oseca nego kod kuce.Srce mi se kidlo onoga dana kada smo je odveli tamo ali vreme je pokazalo da smo ucinii pravu stvar.Sada smo svi pronasli neki mir i pre svega njoj je dobro,
 
Beket odlicno si sve objasnila.Moja mama ima sve to i kao sto sam napisala na nase veliko iznenadjenje ona se u domu bolje oseca nego kod kuce.Srce mi se kidlo onoga dana kada smo je odveli tamo ali vreme je pokazalo da smo ucinii pravu stvar.Sada smo svi pronasli neki mir i pre svega njoj je dobro,

Hvala. Tvoje svedočenje potvrđuje moju hipotezu da dementne treba ranije smestiti u dom, mnogo pre nego što postanu "živi kosturi"... Naravno, u pristojan dom, koliko je moguće. Moja majka je u domu dve godine igrala i pevala, vozila trenažni bicikl, smejala se, ćaskala... a sad već više od godinu dana u kolicima, mada nije nepokretna, samo više nema refleks da pokreće udove, niti ispoljava želju da nešto kaže. Ali bar je tamo drže čistu i svakodnevno premeštaju, okreću i mažu pomadama kako ne bi došlo do rana od ležanja... O presvlačenju i hranjenju i da ne pričam: to je za mene nemoguća misija.

Ako je neko dokon i može da svari tešku priču - preporučujem jednu ispovest iz komšiluka (od pre četiri godine) sa jednog kulinarskog foruma, uz dodatne komentare posetilaca - http://www.coolinarika.com/clanak/moja-mama-i-alzheimer/
 
Poslednja izmena:
Hvala. Tvoje svedočenje potvrđuje moju hipotezu da dementne treba ranije smestiti u dom, mnogo pre nego što postanu "živi kosturi"... Naravno, u pristojan dom, koliko je moguće. Moja majka je u domu dve godine igrala i pevala, vozila trenažni bicikl, smejala se, ćaskala... a sad već više od godinu dana u kolicima, mada nije nepokretna, samo više nema refleks da pokreće udove, niti ispoljava želju da nešto kaže. Ali bar je tamo drže čistu i svakodnevno premeštaju, okreću i mažu pomadama kako ne bi došlo do rana od ležanja... O presvlačenju i hranjenju i da ne pričam: to je za mene nemoguća misija.

Ako je neko dokon i može da svari tešku priču - preporučujem da pročita jednu ispovest iz komšiluka (od pre četiri godine) sa jednog kulinarskog foruma, uz dodatne komentare posetilaca - http://www.coolinarika.com/clanak/moja-mama-i-alzheimer/
To je po meni diskutabilno da li ih treba sto ranije smestiti u dom.Moja majka nam je prvih 5 godina dementna kuvala rucak kod kuce.A kosturi ce na kraju postati i kod kuce i u domu.Zavisi i od bolesnika kako odreaguje na terapiju.Ja sam zakasnio bez daljnjeg ali ne verujem da bi u domu bila u boljem stanju da sam je ranije odveo.Trebao sam ranije zbog nas.Pozdrav
 
To je po meni diskutabilno da li ih treba sto ranije smestiti u dom.Moja majka nam je prvih 5 godina dementna kuvala rucak kod kuce.A kosturi ce na kraju postati i kod kuce i u domu.Zavisi i od bolesnika kako odreaguje na terapiju.Ja sam zakasnio bez daljnjeg ali ne verujem da bi u domu bila u boljem stanju da sam je ranije odveo.Trebao sam ranije zbog nas.Pozdrav

Miko, u pravu si skroz što se tiče dinamike bolesti - to manje više ide samo od sebe, bez obzira gde su. A gde je dementnima najbolje - to sve zavisi od okruženja i njih samih. Ti si recimo imao sreću ili nesreću da se tako rano bolest ispolji i prepozna, kad je još to moglo da se toliko godina odloži. Verovatno ste imali i sreću da joj potrefe terapiju u tom početnom stadijumu. A za ono posle - moram opet da te podsetim - podrška porodice je jako bitna - u tvom slučaju je to svakako tvoja žena, njoj stvarno svaka čast...
 
Procena trenutka je relativna stvar nema pravila,Moja mama je organski potpuno zdrava i pokretna ali kada je ostajala sama dolazilo je do halucinacija uhhhh
No i lekari i ljudi iz doma su nam rekli da smo je doveli u pravo vreme,Njoj je bitno da pre podne vidi lekara ,ona voli da prica i tamo oma drustvo,To kod kuce nismo mogli da joj pruzimo.
 
Poslednja izmena:
Hvala Miko. Znam da je teška odluka, posebno onima koji su emotivno vezani za roditelje. Ja nisam jer tata nije nikad preferirao vezivanje. Ipak, nije laka odluka. Sve je učinjeno što je bilo u našoj moći. Iskreno, svi koji nas znaju i koji znaju mog oca, čude se što se uopšte trudimo, ne shvatajući da se trudimo sebe radi i da pokazujemo deci kako treba biti čovek. Sestre u DZ su mi rekle da mora da sam tatina miljenica čim se svi trudimo toliko, jer čas dođe samnom, čas sa unukom, čas sa zetom....:lol:
Ono na čemu sam zahvalna su naša deca. Mi smo ih naučili da se tako ponašaju. Zato sam ponosna na njih. Ipak, lista prioriteta je jasna, i to sam rekla od prvog momenta kad sam došla na temu.
Pogledaćemo ćera i ja još neke domove, pa kad porodica bude na okupu donećemo odluku.
ovde se nema sta dodati!
osim, da mi je zao sto se tvoj tata i moja mama nisu ranije upoznali :zcepanje: (ovo je ono da ne zacrnimo pred spavanje...)
 
Znam da sve znaš, ali ću ipak da pripomenem: gledajte da to bude dom sa što više osoblja i što više korisnika (znaš ono, nije dobar ni restoran koji je poluprazan); prati kako su uređena stepeništa i eventualne terase (ima li ograde i kakve su), koliko ima kupatila (ne valja ako je samo jedno na spratu) i kako je opremljeno; poželjno je da imaju redovne aktivnosti (bilo radne, bilo zabavnog karaktera), dakle animatora - barem dvaput nedeljno. Doktor opšte prakse se podrazumeva - svakodnevno, po par sati, obavezno u belom mantilu. Socijalnog radnika sigurno ima svaki dom, jer je to po zakonu obaveza (meni je to glupo, dementnima je potrebniji psiholog, ali šta sad)... Fizijatar je isto nešto što treba očekivati, iako se to dodatno plaća, a mnogi domovi imaju i specijalne aparate za masažu, što je dementnima posebna "zabava", tj. uliva im poverenje i osećaj da su na pravom lečenju. I ono što je najvažnije: ugovor ne sme da vas obaveže na duži period, a za svaki mesec plaćanje ide posebno, doduše unapred. Lokacija vam valjda nije bitna, imate kola, a za prilagođavanje starca takvog profila i bolje je ne posećivati ga previše često.

Eto, to je moje mišljenje, ovog puta iz prakse ;)
A ti gledaj i šta je posebno bitno za njega, tipa sloboda kretanja i pušenja, način ishrane, starost i lepota negovateljica, berberina itd.
Samo da znaš, makaze sigurno neće dobiti, čak ni za nokte :lol:

Jes da znam, al blagodarim od srceta mnogo umornog :zag:.....i već zamišljam mog tatka na trenažeru :zcepanje:

jutros ustajem, jedva se pokrećem (stegla krsta...moja boljka) a on mi kaže "Vama nešto nije dobro" :dash:
kad smo večeras nas dve došle s posla (oko 20sati), on mi kaže da mu je žao što ga je D napustila :eek:.....kako napustila?.....lepo......rekla je da neće više da se vraća pa se lepo izljubismo ......pozovem je mobilnim a ona se smeje, kaže, pusti ga bre, izmišlja....naravno da se vidimo ujutru ...i eto......al odma mi je tražio cigaru, još se nisam ni presvukla :zcepanje:
 
Poslednja izmena:
Hvala Miko. Znam da je teška odluka, posebno onima koji su emotivno vezani za roditelje. Ja nisam jer tata nije nikad preferirao vezivanje. Ipak, nije laka odluka. Sve je učinjeno što je bilo u našoj moći. Iskreno, svi koji nas znaju i koji znaju mog oca, čude se što se uopšte trudimo, ne shvatajući da se trudimo sebe radi i da pokazujemo deci kako treba biti čovek. Sestre u DZ su mi rekle da mora da sam tatina miljenica čim se svi trudimo toliko, jer čas dođe samnom, čas sa unukom, čas sa zetom....:lol:
Ono na čemu sam zahvalna su naša deca. Mi smo ih naučili da se tako ponašaju. Zato sam ponosna na njih. Ipak, lista prioriteta je jasna, i to sam rekla od prvog momenta kad sam došla na temu.
Pogledaćemo ćera i ja još neke domove, pa kad porodica bude na okupu donećemo odluku.

Kako je tvoja mama?

Kazes da tata nije preferirao vezivanje...ali ti ipak jesi;)Jer da je drugacije odavno bi ti to presekla.Svaka ti cast na svemu sto cinis!
 
Kazes da tata nije preferirao vezivanje...ali ti ipak jesi;)Jer da je drugacije odavno bi ti to presekla.Svaka ti cast na svemu sto cinis!

falaaaaaaaaaaaa :heart:
ja jesam, takva sam, duševna, i nemam nameru da se menjam, dobro mi je u ovoj koži. I muž mi je takav (sušta suprotnost mom tati i bogu fala ne ispostavi se kasnije da sam se zeznula :lol: ) te smo i decu takvu izrodili....malo brljivi, al' ajd, naši su :lol: :heart: Uz sve njih je mnogo lakše, ali, listu prioriteta nikad nisam dovodila u pitanje, niti ću zbog mog oca.

baš se pitah gde si, kad eto nje :lol:
 
falaaaaaaaaaaaa :heart:
ja jesam, takva sam, duševna, i nemam nameru da se menjam, dobro mi je u ovoj koži. I muž mi je takav (sušta suprotnost mom tati i bogu fala ne ispostavi se kasnije da sam se zeznula :lol: ) te smo i decu takvu izrodili....malo brljivi, al' ajd, naši su :lol: :heart: Uz sve njih je mnogo lakše, ali, listu prioriteta nikad nisam dovodila u pitanje, niti ću zbog mog oca.

baš se pitah gde si, kad eto nje :lol:

Eto ti mene kaaadsss najmanje nadas!:whistling:
Nemam vremena ni da disem...i to radim kad mi obaveze dozvole:sad2:Ce da umram i zaginam alll jos nisam videla u tefter kddd ce da budne tttjjj dan:dash:
Ubise me obaveze,stigo umor,noge klecave,ledja bole,mozak puca.Nisam imala volje da kuckam ali vas redovno citam.
U subotu vodim mamu na magnet pa me uhvatila neka panika.Nju,nije.Uspeli su juce da joj konacno izvade krv iz treceg pokusaja,Vene su u malo boljem stanju.Cekamo sve rezultate pa da rezimiramo.
Ostajte mi jaki i uporni kao do sad.:bye:
 
nesto nisam podlozna verovanju u "pun mesec", klimatske promene... bla-bla, al` dekana mi ovih nekoliko dana zahteva "pojacanu" terapiju. dobrica je i dalje, al` opet navalio da ide kuci, ustaje svaki cas, "obelezava teritoriju". masina za ves radi punom parom...

po ovakvoj sparini i zdrav bi da iskoči iz svoje kože, al' ne može... nemate klima uređaj?
iako ne traži kao prošle godine - izvodiš li ga u dvorište, makar ujutru i predveče? ako je ograđeno, tamo može da se olakšava, kao stari mačak -

u literaturi se navodi da se noćno nekontrolisano mokrenje može smanjiti ako ne pije previše tečnosti pred spavanje (a bitna je i vrsta tečnosti)...

a onaj incident sa konzumiranjem salveta, čini mi se da govori samo jedno: on više ne oseća ukus hrane! pa je tako i salvetu doživeo kao neki dodatak jelu... dakle, mislim da za njega možeš komotno da izbaciš sve začine, pa i so - koja diže pritisak... (za detalje bolje ipak pitati doktore prvom prilikom)
 
U subotu vodim mamu na magnet pa me uhvatila neka panika.Nju,nije.Uspeli su juce da joj konacno izvade krv iz treceg pokusaja,Vene su u malo boljem stanju.Cekamo sve rezultate pa da rezimiramo.
Ostajte mi jaki i uporni kao do sad.

Bravo i za tvoju upornost. Ceo život je borba neprestana, o kojoj god da se bolesti radi. Ali nema mesta panici, neizvesnost je ono najgore. Kad sve završite, tek onda će lekari dati adekvatnu terapiju.
 
jutros ustajem, jedva se pokrećem (stegla krsta...moja boljka) a on mi kaže "Vama nešto nije dobro" :dash:
kad smo večeras nas dve došle s posla (oko 20sati), on mi kaže da mu je žao što ga je D napustila :eek:.....kako napustila?.....lepo......rekla je da neće više da se vraća pa se lepo izljubismo ......pozovem je mobilnim a ona se smeje, kaže, pusti ga bre, izmišlja....

stvarno je zreo za dom, ali ozbiljno... ništa to njega neće potresti, dakle ne treba ni vas -
(a ono što sam napisala da nije bitna lokacija, to je značilo samo da ne treba vama da bude u blizini, ali u slučaju hitnih intervencija - bolje da ne bude u nekom zabitom selu, daleko od bolnica - već mu je jednom pukao čir, star je on, ko zna šta će još otkazati)
 
stvarno je zreo za dom, ali ozbiljno... ništa to njega neće potresti, dakle ne treba ni vas -
(a ono što sam napisala da nije bitna lokacija, to je značilo samo da ne treba vama da bude u blizini, ali u slučaju hitnih intervencija - bolje da ne bude u nekom zabitom selu, daleko od bolnica - već mu je jednom pukao čir, star je on, ko zna šta će još otkazati)

Razumem ja šta si rekla, mislim pravilno razumem, ne brini
Naravno da neće biti u zabiti, pa bar u Bg ih ima koliko hoćeš, i ne mora nam biti blizu kuće. Kolima se stigne svud. Videle smo jedan na Altini i kad smo ušle u pušačku trpezariju, a oni čure li čure i pričaju, gledaju tv, jedu....neki se ispozdravljaše sa vlasnikom, progovoriše koju, onako obično, svakodnevne pošalice ljudi koji se znaju......moja Cic kaže "Maki, ovo bi se dedi jako dopalo" :lol:
Posetićemo ih opet. Nisam pitala za lekara opšte prakse, animatora (mada ladno mogu mog tatka da angažuju :zcepanje:...pa da uradimo kompenzaciju)
 
Eto ti mene kaaadsss najmanje nadas!:whistling:
Nemam vremena ni da disem...i to radim kad mi obaveze dozvole:sad2:Ce da umram i zaginam alll jos nisam videla u tefter kddd ce da budne tttjjj dan:dash:
Ubise me obaveze,stigo umor,noge klecave,ledja bole,mozak puca.Nisam imala volje da kuckam ali vas redovno citam.
U subotu vodim mamu na magnet pa me uhvatila neka panika.Nju,nije.Uspeli su juce da joj konacno izvade krv iz treceg pokusaja,Vene su u malo boljem stanju.Cekamo sve rezultate pa da rezimiramo.
Ostajte mi jaki i uporni kao do sad.:bye:

Ajde, glavu gore :cistinaocare: ja sam još na poslu .....doduše, u fazi kad ne osećam više ništa :zbanana:
Mada nam onaj odgore i dodeli onoliki tovar koliki možemo da podnesemo...to ti je draga moja preteča sistematizacije radnih mesta.....a ako padnemo, on samo kaže ebiga, zaeba se i nastavi dalje da sistematizuje :lol:
 
Videle smo jedan na Altini i kad smo ušle u pušačku trpezariju, a oni čure li čure i pričaju, gledaju tv, jedu....neki se ispozdravljaše sa vlasnikom, progovoriše koju, onako obično, svakodnevne pošalice ljudi koji se znaju......moja Cic kaže "Maki, ovo bi se dedi jako dopalo" :lol:
Posetićemo ih opet. Nisam pitala za lekara opšte prakse, animatora (mada ladno mogu mog tatka da angažuju :zcepanje:...pa da uradimo kompenzaciju)

:lol: Lepo razmišljate, račundžije po struci, jel? Uključite malo maštu i zamislite ga stvarno u toj takvoj trpezariji. Njima tamo sigurno niko ne broji cigarete, a ovaj tvoj bi zajmio od drugih kad mu njegove ponestanu, sve dok se ne otruje... Da se vratimo na početak: nije bitno šta bi se njemu dopalo, nego gde bi bio bezbedan i pod kontrolom. Inače džabe sve...
 
:lol: Lepo razmišljate, račundžije po struci, jel? Uključite malo maštu i zamislite ga stvarno u toj takvoj trpezariji. Njima tamo sigurno niko ne broji cigarete, a ovaj tvoj bi zajmio od drugih kad mu njegove ponestanu, sve dok se ne otruje... Da se vratimo na početak: nije bitno šta bi se njemu dopalo, nego gde bi bio bezbedan i pod kontrolom. Inače džabe sve...

:lol: daaaaaaaaa, ja sam knjigovođa, imam svoju agenciju (dakle crnac 24 sata) više od 20.god.....i tatko mi je te struke....i ćera....
šta sad ti oćeš :eek:......pa jel si za pušenje el jok :lol:
ma ne verujem da bi samo pušio.....jurio bi babe s cigaru :per::zcepanje:

Šalu na stranu, to je bilo vreme kraja ručka, i tad su bili u toj trpezariji. Ne verujem da je to bez kontrole, mada su tu najbezbedniji...msm, požar je onda lokalnog karaktera :lol:
 
Ne verujem da je to bez kontrole, mada su tu najbezbedniji...msm, požar je onda lokalnog karaktera :lol:

O požaru razmišljaj tek kad obiđeš sobe i pogledaš u plafon - imaju li antipožarni sistem ili ne. Vidi i za kamere, to svaki bolji privatni dom ima. Barem u našoj prestonici. Noćna dežurstva: koliko osoba na koliko ljudi, jedan na sto ili troje na 40... to je bar čista računica.

Naravno da sam na strani pušača, ali ne zaboravljam kako funkcionišu dementni bez kontrole, jer oni nemaju osećaj za meru, to pre svega, lako preteraju do besvesti. U nekim fazama mogu da jedu za tri čoveka, a pušač može da svari i stotinu cigareta dok god to organizam trpi, onda počne da povraća ili se komira.

Da se vratimo na početak (već zvučim kao pokvarena ploča) - najbitnija je kontrola i bezbednost. Inače biste mogli da ga ostavite zaključanog u podrumu... a loš starački dom imate na svakom koraku... zato oprezno, nije deda što je bio, on je dementan i biće sve gore!

Takvog retko ko prima... (posebno ne za male pare)
 
Poslednja izmena:
Kako tema živi i menja se.....drugi ljudi, drugi talasi, saznanja....u "moje vreme"....dom je bio misaona imenica, a sada većina sa ove teme, su svoje ili smestili u dom ili planiraju da ih smeste......u svakom slučaju tema jeste i stara i dugo godina traje (vidim da ima predloga o prebacivanju na drugu pdf....pa i da prebace, pdf zdravlje nije daleko)....ali opravdava svoje postojanje....ma šta ko misliio...svima želim puno lične i profesionalne sreće.....
 
po ovakvoj sparini i zdrav bi da iskoči iz svoje kože, al' ne može... nemate klima uređaj?
iako ne traži kao prošle godine - izvodiš li ga u dvorište, makar ujutru i predveče? ako je ograđeno, tamo može da se olakšava, kao stari mačak -

u literaturi se navodi da se noćno nekontrolisano mokrenje može smanjiti ako ne pije previše tečnosti pred spavanje (a bitna je i vrsta tečnosti)...

a onaj incident sa konzumiranjem salveta, čini mi se da govori samo jedno: on više ne oseća ukus hrane! pa je tako i salvetu doživeo kao neki dodatak jelu... dakle, mislim da za njega možeš komotno da izbaciš sve začine, pa i so - koja diže pritisak... (za detalje bolje ipak pitati doktore prvom prilikom)

beket, zivim u zgradi na V spratu (basta nije nasa, to matorci iz kraja uzurpirali dobro parce zemlje i gaje svasta nesto.... tata je "nasu" rekreativno obradjivao skoro 30 godina). klima uredjaj je u mojoj sobi, to cerka i ja "trosimo" a verovala ili ne moj tata se i preko dana pokriva jorganom (vunenim) i cebetom. oduvek. mama isto.
vise ga ne izvodim :roll: idemo samo kod lekara, vuce noge, ima nekoliko stepenika ispred zgrade, muka ga je "spustiti". izlazimo samo kad se "negde mora" :(
cek` ti to `oces da kazes da ja lose kuvam :azdaja: pa se ne primecuje razlika izmedju salvete i hrane?
(sala, sala - necu "zarozana" i brizna na spavanje) tata, inace oduvek ima nizak pritisak. soli sve redom i sada.
 
Bravo i za tvoju upornost. Ceo život je borba neprestana, o kojoj god da se bolesti radi. Ali nema mesta panici, neizvesnost je ono najgore. Kad sve završite, tek onda će lekari dati adekvatnu terapiju.

Hvala za podrsku koja uvek dobrododje.
Hvala i sto nas jedino ti ovde tako dobro spustis na zemlju :ok:da miiis ponekad vrti u glavi.Jer da nije tebe mi bi se poneke ovde preeevisss opustile i uljuljkale u ruzicastim oblacima kad nas povuce sentiment.:obozavam:
 

Back
Top