Pre jako mnogo vekova, munje, zemljotresi, plima i oseka, vulkani... su svi smatrani za natprirodne pojave.
Nista nije natprirodno, moze samo da bude (trenutno) neobuhvaceno naukom.
A onima koji imaju nesto protiv naucnog metoda, mogu samo da kazem da nauka nista ne TVRDI. Nauka donosi HIPOTEZU na osnovu opazenih pojava, testira tu hipotezu u kontrolisanim uslovima i na osnovu rezultata donosi TEORIJU koja moze biti opovrgnuta u svakom trenutku.
U prirodnim naukama ne postoje izuzeci koji potvrdjuju pravila. Jedan dokazan izuzetak je dovoljan da cela teorija padne u vodu. I hipoteza i teorija se sve vreme nalaze pod kritickim okom naucne javnosti. Naucnici su naravno ljudi, i naravno da grese s vremena na vreme, ali oni su ono najbolje sto je covecanstvo do sada ponudilo iz svojih redova i ako jedan ili deset pogresi iz ovih ili onih razloga, hiljade sirom sveta nece.
Subjektivnost u nauci je bila stvarna i sveprisutna u njenim povojima, ali danas, kada svaka novost obidje svet za par sekundi, svako naucno saznanje je maksimalno objektivno.
Ovde prvenstveno govorim o prirodnim naukama, ne i o drustvenim, koje jos uvek nisu dostigle taj nivo preciznosti u odredjivanju uzroka i posledice nekih desavanja (drustvenjaci, ne ljutite se, i ja sam jedan od vas

). Ipak, drustvene nauke i nisu toliko kljucne u raspravama o natprirodnim pojavama.