Treba mi savet,mada znam sta ce mi reci vecina..
Sa deckom sam godinu dana,koji je stariji od mene 10 god i leceni je narkoman. Cist je vise od 3 godine,i i dalje ide na grupne terapije jednom mesecno.Nema nikakve bolesti,trazila sam mu potvrde(pre nego sto smo spavali) da nema hepatitis,HIV itd..
E sad,moji nisu znali da je bio narkoman,i saznali su nekako pre nedelju dana i sad treba da idu sa njim tu gde se leci da pricaju sa terapeutom,da vide zdravsteno stanje,karton sve, a i mene ce cak da vode na testove za HIV,drogu itd. Naravno,ne podrzavaju me,ali su svesni da ne mogu da me sprece nikako da budem sa njim,posto sam napravila haos kada su mi rekli da ga necu videti vise nikad,pa su ipak resili da pokusaju da rese to na drugi nacin. Do sada sam bila 100 posto sigurna u njega,da se nikada nece vracati tome(iako je bio na heroinu,intravenozno),preselio se iz starog kraja i odvojio se od tog drustva totalno,medjutim sada mi svi pune glavu kako se leceni narkomani uvek ponovo navuku(pre ili kasnije),cim nalete na neki problem u zivotu ili im jednostavno nesto pukne u glavi da pocnu opet.
Ne znam kako da se postavim,kako da ga podrzim, i jako bi mi znacilo vase misljenje,pogotovo ako ste imali takvih iskustava...hvala
Prvo imam jedno informativno pitanje za tebe, da bi mi cela priča bila nekako zaokružena. 10 godina je stariji od tebe, što je po meni zasebna celina, ne bih to vezivala za problem radi kojeg si otvorila temu. A koliko godina ti imaš? Spominješ da su ti roditelji rekli da ga nećeš videti više, pa da će da te vode da radiš preglede i analize. Jesi li punoletna ili maloletna? Izvini ako je pitanje indiskretno, ali meni je nekako bitno za celu priču.
Godinu dana si sa njim, i godinu dana ti je ok, ne razmišljaš, veruješ mu. A onda se, za nedelju dana, cela tvoja vera, a rekla bih i osećanja prema njemu, prosto uzdrmaju. Sa jedne strane, to je čak i dobro, jer te je neko, u ovom slučaju roditelji, probudio iz ružičastog sna i predočio ti realnost. Sa druge strane - pa šta ste vi radili godinu dana, da li ste razgovarali uopšte kada si tako uzdrmana i nesigurna odjednom?
Reći ću ti jednu stvar koja ti se, verovatno, i neće baš dopasti, ali... TI si dete svojih roditelja, a ne on! Kako, bre, oni da idu kod njegovog terapeuta, oni da gledaju njegov karton i slično??? Ako im on to nije odobrio, može frke da bude. A ako im je odobrio i ako nema ništa protiv da dodju i razgovaraju i vide taj karton - mada mi je taj deo priče malo čudan, koji će terapeut to da dozvoli? - pa, pomisli samo kako se on oseća. Jeste, jeo je ono što se ne jede, jeste, pravio je čuda i sr.a.nja, ali on je živ čovek, sa dušom i osećanjima! Pružio je takvo poverenje nekome, pustio je tvoje roditelje tamo gde mnogi ni svoje ne puštaju. A oni? Koliko iz tvoje priče mogu suditi, oni će ga svesnog strpati na obdukcioni sto i iseckati ga dok još diše

Razmisli malo i iz tog ugla.
3 godine, kažeš, je čist i još ide na terapije. Jesi li svesna kolika je njegova volja za životom, kolika je njegova želja da bude normalan i prihvaćen član društva? 99,9% njih se "uradi" i nastavi po starom već prve nedelje nakon detoksikacije. Retki izdrže par nedelja, o par meseci da ne pričamo. Izbegavaju blokatore, nose ih u džepu umesto da popiju ( "da imam ja "blok" kod sebe, pa ću lako da ga "zgutam" kad me neko isprovocira" - čuvena manipulacija i žvaka ), oni sa ugradjenim implantima ih probijaju kojekakvim lekovima i "lekovima", pa čak i nožem buše kožu da ga odstrane. Terapije ne vide, terapeute još manje. Manipulišu i lažu i sebe i sve oko sebe! I nema šanse da u civilizaciji ( ne pričam o Crnoj Reci, Kovilju i slično ) ostanu čisti 3 godine! Preveliki je izazov, a oni su slabi.
A ovaj momak o kome pričamo je čist 3 godine. Verovatno ima krize, verovatno ima "žute minute" kada cela prošlost izbije, svo ponašanje, svi izrazi, sve... ali brzo prodje. I sve je redje i redje. Taj se momak bori!!! Taj momak želi da živi, želi da bude normalan i prihvaćen član društva!!! Taj je momak dao nož u ruke ( ako je dao i ako zna za planove tvojih roditelja! ) tvojoj mami i tvom tati, nož da mu zariju u dušu, koju ne razumeju uopšte!!! Ne radi se to zbog medenih kolača, znaš...
To moraš poštovati, i ti i tvoji roditelji!!! Morate!!! Ako na to pljunete, ne da nije on za tebe, nego ti i tvoji niste za njega! Ne govorim ovo da te uvredim, daleko bilo, već samo da te podstaknem da razmišljaš na drugi način, onako kako do sada nisi. Da ga razumeš. I da uvek imaš na umu sledeće - nije se on lečio za tebe i zbog tebe, a još menje tvojih roditelja, već radi samog sebe i za samog sebe!!! Da bude živ i zdrav, da bude normalan i uzoran gradjanin! I, ako ništa, ne spotičite ga!!!
Opet ti kažem i želim da me razumeš, ne kažem da ti radiš niti da si loša, daleko od toga. Samo ti skrećem pažnju na neke stvari koje moraš imati na umu, o kojima moraš razmišljati na takav način. Većina ljudi to ne vidi i ne želi ni za tren da vidi, zato osećam potrebu da ti skrenem pažnju, da ti vidiš!
Sa druge strane - oprez!!!! Izlečeni narkoman ne postoji!!! Oni su u doživotnoj apsitenciji i toga moraju biti svesni i oni i okolina, da bi sve funkcionisalo! Manipulatori su opasni, umeju biti lažovi, premazani, i svakakvi, čak i posle 10 godina strejt života. Umeju, ali nije pravilo i nisu svi!!! Ima ljudi koji čak ni posle 20 i kusur godina od lečenja ni jednom nisu posrnuli i poklekli! O, ima, naravno, ali malo! Nikada mu nemoj 100% verovati, radi njega i radi sebe. Oprez!
Pitala sam te za godine. Ako želiš ozbiljno sa njim, brak ili dugu ozbiljnu vezu, tada morate polako. Razumi i roditelje, neupućeni su, edukuj ih! Ako ne znaš ni sama šta želiš, ako ti je lepo sa njim a ne misliš ozbiljno i dugoročno - tvoji roditelji nemaju šta da traže po njegovim terapijama, kartonu, u razgovoru sa terapeutom!!!!!! Nemaju šta da traže, jer nemaju pravo da se mešaju u ono što ne razumeju ako ti ne misliš ozbiljno da im on bude zet! Nikako, jer će ga saplesti, ne namerno, iz neznjanja, straha i ne edukovanosti kako da se ponašaju, a to može skupo da ga košta!!!
Izvini na dugom postu, ali on je živ čovek, kao i ti, i ima pravo na život kao i ti. I morala sam ovo da kažem, pa kako ko razumeo!
