Gde sam pogrešila?
Pilo dete na flašicu, pilo. Pije i dalje, pije. Pila je sladak čaj, tj. ne sladak, nego tek toliko da nije bljutav skroz bez šećera. Ali shvatam, šećer je šećer. Slatkiše niti je nešto mnogo jela, niti ih sad nešto mnogo jede. Više voli smoki ili tako neku slanu grickalicu. Sokića od rodjenja pa do danas, a ima dve godine i 3 meseca, nije popila ukupno 2l! Održavamo higijenu usta od prvog dana, higijenu zuba od prvog zubića. Usadjujem navike i pazim i na higijenu i na zdravlje.
I gde sam pogrešila?
Zubići su joj... strahota božija



Gledj se sljuštila, pocrneli, gornja dvojka se polomila, očekujem uskoro i druga da se polomi.

više me je strah i da joj perem, jer je boli i smeta joj, vredja je. Kod zubara išle, vodila sam je. Mala je ona, kako da joj radim, ima tu puno posla, to sad ne vredi... a vodila sam je pre par meseci, zimus, kada je situacija bila 75% bolja. Šta bi sada rekla? Išli kod drugog, on grub, počeo da viče na nju, istraumirao je načisto. Tu sam prekinula pregled i rekla zdravo. Pa treba ona i sutra da ide kod zubara, a ne da joj pritisak skoči na 250 kad samo pomisli, pa da i ne ode.
Šta da radim. Upozorili su me da će da se pogoršava, da će početi da otiče i da boli, da će morati da se drenira... a niko ništa neće da uradi, od zubara mislim. Ili izbegavaju, pod izgovorom da to ne vredi raditi, ili viču na malo dete jer ne shvata ni gde je ni šta se od nje očekuje

A meni i dalje nije jasno gde sam pogrešila. Hiljade druge dece jede mnogo više slatkiša, a zube ne peru, pa ništa, imaju lepe bele i zdrave zubiće. Ovo moje čudo sraslo sa četkicom, slatkiše jede tek-tek, sokove uopšte, eto samo taj čaj, pa i to sve manje, peremo bre, trljamo, pazimo, ispiramo... i muke imamo, a tek čemo muke videti sa tim njenim zubićima.

I šta sad da radim? Čekam drugu bebu, kako da znam šta da menjam, da i ona ne prodje kao ćera?
Da li je moguće da su zubići jednostavno bili takvog kvaliteta i da su zato tako brzo propali?