baby84
Primećen član
- Poruka
- 541
Evo bisera i mog malog sina ( 2,5). Ja pravim rucak u kuhinji, i vidim on se nesto usutio ( znam da je nesto napravio). ulazim ja u dnevnu sobu, a on izvalio sve moguće slike po sobi i sara po njima. ja zagalamim i kazem da sve to pokupi, a on nista, kao da nista nisam ni rekla. kazem ja njemu: cujes li ti mene sta sam ti rekla. a on ( ne gleda me uopste, već nastavlja sa svim saranjem) : Ne cujem te. ja njemu opet: pokupi te slike. On nista. Ja zagalamim, nako sva iznervirana: Cujes li sta ti govrim.
A on se nako ljutito okrene prema meni i kaze: sto si dosadna, jeko sam da te nista necujem."
A on se nako ljutito okrene prema meni i kaze: sto si dosadna, jeko sam da te nista necujem."
Isto tako moj sin, samo sto ne govori,da govori verovatno bi bio slicni dijalog
, prosto se zgranem kada uradi nesto od onoga sto sam mu rekla





...sad bi sebi rodila jednu bubicu ...

Ti si tu da ga voliš, da mu pomogneš i usmeriš ga da bi na kraju ponosno gledala kako postaje čovek


