Nije baš zakon tako dobar, znaš.
Ja sam se do sada uzdržavala od ocene tog zakona, misleći da bi mogao da ima i dobre strane. Ali... ne, nije baš tako dobar.
I dalje sam mišljenja da je poverenje dete-roditelj i dobar medjusobni odnos ključ da sve valja, i da nas jednostavno ovaj zakon ne dotakne. Ali, meni moja ćerka može sutra doći sa 15 godina i reći da je trudna, i da ja reagujem normalno. Može mi sin doći i reći da misli da ima seksualne sklonosti ka istom polu i da ja reagujem normalno. Mogu mi oboje doći i reći da misle da su zakačili neku polnu bolest i da ja reagujem normalno. Ok, bi šta bi, da vidimo kako ćemo dalje - to mi je moto i inače. Bolje bi bilo i naravno da dajem sve od sebe da do toga ne dodje, ali ako dodje - da gledamo šta ćemo dalje. I svakako da mi dete uvek može, i sa 30 će moći, ako me bude, da nu stavu glavu na rame i isplače se, i da oseti zagrljaj i da oseti podršku i da zna da ga volim, svejedno šta bilo.
Ali, mnoga deca ovo ne smeju.Boje se roditelja, boje se batina, boje se izbacivanja iz kuće, boje se odbacivanja od strane cele okoline

I vi umesto da edukujete roditelja da reaguje normalno kada mu dete dodje i kaže da ima kondilome, ne, vi dajete detetu mogućnost da sakrije od roditelja tu istinu koja neće nestati sama od sebe. Trudnoća, polna bolest, depresija, homoseksualnost... umesto da edukujete roditelja, vi podržavate dete da ga laže i krije od njega svoj problem. Aman, pa može li sakriti trudnoću? Ili ćete pomoći i da trudnoća nestane, a da mama i tata ne znaju ništa???
Šta radite? Odlažete trenutak kada će roditelj da sazna! Samo to i ništa drugo.
A kada to odloženo suočavanje sa roditeljem i dodje na dnevni red, vaša podrška detetu nestaje. Nema je. Tu je centar za soc. rad, koji će da odvede dete od roditelja, ne vodeći računa o tome da se roditelj i dete ipak najviše vole, iako roditelj ima neki zastareli stav. I to vam je pomoć....
Ne, nije vam u potpunosti dobar taj zakon.
Ja ću sa svojom decom da nastavim da gradim odnos. Dok me ima na Zemlji. I boli me za neki zakon koji mu daje pravo da me slaže i sakrije, kada ono samo zna da to ne mora i da će mu biti kud i kamo lakše da sve prodjemo zajedno nego da se muči samo, uplašeno i zbunjeno.