Istine i zablude o zdravoj hrani
Eskimi ne jedu voće, pa šta
Uplašeni bolesti, objavili smo rat štetnim namirnicama, ali i dalje nije jasno ko je neprijatelj protiv koga se borimo
(Ilustracija P. Pečeničić)
Kad kažete da je nešto integralno, organsko, sto posto prirodno i zdravo, šta u stvari hoćete da kažete? Koliko neintegralnog, neorganskog, neprirodnog i nezdravog prodajete ili preporučujete?
Ovo je lekare, nutricioniste i proizvođače upitao svako ko je dobio savet da pod hitno promeni način ishrane, ali je u radnji sa zdravom hranom naišao na integralni keks pun belog brašna, šećera i masti. Čak i ako se zakleo da nikada neće okusiti svinjsko meso i čokoladnu tortu i rešio da živi na brokoliju i šargarepi, da li može biti siguran da više neće unositi štetne sastojke?
Današnji ljudi koji žive u eri nutricionista, svakodnevnih naučnih istraživanja i alternativnih načina ishrane, pa i objave rata nezdravoj ishrani, znaju isuviše malo o tome protiv koga se bore. Istraživanja su protivrečna. Jedne godine naučnici tvrde da banane treba jesti, druge da ih izbacimo iz ishrane.
Prestižni Univerzitet Berkli priznaje da dobar deo istraživanja finansiraju različite kompanije zbog čega studije u nebesa dižu određene, odnosno njihove, proizvode. Proizvođač keksa, grickalica i pahuljica „Kelogs” bio je glavni sponzor oktobarske konferencije na kojoj su stručnjaci Evropskog saveza udruženja dijetetičara razmatrali najnovije preporuke za pravilnu ishranu.
Industrija zdravog života je u punom zamahu. Pre deset godina tržište organske hrane vredelo je 18, a ove 60 milijardi dolara.
Ipak, čini se da se vraćamo na isto saznanje koje je postojalo i pre nego što smo počeli „da vodimo računa o sebi” i obraćamo pažnju na ono šta jedemo: ništa nije ni sasvim dobro ni sasvim loše.
Sve namirnice imaju svoje dobre i loše komponente, objašnjava dijetetičar-nutricionista Antiejdžing dijagnostičkog centra „Dr Gifing“ Jovo Knežević. On kaže da je jedna od najvećih zabluda da treba favorizovati određene namirnice.
Riba jeste bogata omega-3 masnim kiselinama i fosforom, ali sadrži i teške metale i kancerogene radionuklide. Svinjsko meso, puno hormona, antibiotika i nitrata, ima i potreban karnozin i dosta selena. Suncokretovo ulje u toku termičke obrade oslobađa kancerogeno jedinjenje, ali ne sadrži holesterol. S druge strane, jeftinija svinjska mast daje bolji ukus hrani, ali sadrži mnoštvo otrova.
– Druga zabluda je da treba jesti što više voća – kaže Knežević.
– Mnogo puta smo čuli da voće podmiruje potrebe za vitaminima, mineralima, biljnim vlaknima i antioksidansima, a istina je da voće prirodni koncentrat šećera i da često dovodi do poremećaja holesterola i glukoze u krvi kao i do povećanja masnih naslaga.
Čovek može da se hrani samo namirnicama životinjskog porekla, kaže Knežević, i kao primer navodi Eskime koji zbog toga ne trpe štetne posledice.
– Sve namirnice treba rotirati u dnevnom obroku jer nijedna namirnica ne sadrži sve neophodne nutrijente. Time izbegavamo i akumulaciju određene grupe otrova u telu.
On ne isključuje dobrobit vegetarijanstva ili makrobiotike za ljude koji su bolesni ili ne podnese neku vrstu namirnica (intolerancija), ali kaže da opšta populacija ne treba ovako da se hrani.
– Naučnici umeju da promovišu ili anatemišu namirnice ili proizvode uz saglasnost sa proizvođačem.
U najboljoj nameri da sačuva zdravlje, čovek može sebi i da naudi i kako – objašnjava Knežević – opsesivno traga za zdravom hranom što je psihički poremećaj poznat kao ortoreksija.
Gotova jela, pomfrit i bombone imaju različite zamene: vegetarijanstvo, makrobiotika i u poslednje vreme posebno organska hrana.
Kako su nam kazali u Ministarstvu poljoprivrede, trgovine, šumarstva i vodoprivrede organska proizvodnja isključuje upotrebu genetički modifikovanih organizama kao i upotrebu jonizujućeg zračenja, dok se postupak prerade u organskoj proizvodnji odvija u kontinuitetu bez mešanja proizvoda iz organske proizvodnje sa sastojcima, supstancama i proizvodima iz konvencionalne proizvodnje.
Pitanje je, međutim, da li išta može biti zdravo čak iako je tretirano bez pesticida ako su zatrovani voda, vazduh i zemljište.
– Reći da nema zdrave hrane, znači isto što i tvrditi da na svetu nema nijednog dobrog čoveka, samo zato što ne postoji nijedno savršeno, anđeosko biće u ljudskom obliku – kaže predsednik Fonda organska Srbija Branko Čičić.
– Jedna je stvar kada se jabuka prska 27 puta, kao što je to bilo ove godine, a druga kada se godinama ne prska.
Čičić kaže da je organska hrana zdrava i da se za njen uzgoj koriste prirodna đubriva, ona životinjskog porekla, pojedini minerali, čajevi, uvarci od koprive, belog i crnog luka, rastavića i ljute papričice. Zagovornici organske hrane ističu da sumnju širi industrija genetski modifikovane hrane i konvencionalnih zaštitnih sredstava čije se tržište iz danja u dan smanjuje.
Ali bojazan da su oznake „bez holesterola”, „bez masnoća”, „bez šećera”, „integralno” i „potpuno prirodno” pre marketinški trik nego opis proizvoda je uglavnom opravdana. Integralni keks ili hleb sadrži i belo brašno baš kao što i proizvod bez šećera sadrži pregršt zaslađivača.
– Iako se smatra da su neke namirnice zdrave, istina je često drugačija – ističe predsednica Centra potrošača Srbije Vera Vida.
– Važno je da čitamo deklaracije kada kupujemo u prodavnicama i pre konzumiranja hrane saznamo šta je u stvari njen pravi sastav. Industrija hrane mora da nađe način da proda svoje proizvode. Ali vi imate moć da odlučite šta ćete kupiti i jesti.
U potrazi za boljom hranom, čovek često završi s gorom. Vida kaže da najjeftiniji hleb ima najmanje ili nimalo emulgatora i raznih drugih dodataka koji produžavaju vek trajanja a koje sadrže svi navodno zdravi hlebovi.
– Takođe, neinformisani potrošači su u zabludi kada im se kaže da nema šećera u proizvodu, a misli se samo na beli konzumni šećer.
Svi već znaju da u Srbiji nema crnog već samo obojenog hleba, a Vida otkriva i da se integralno brašno T1100 više ne proizvodi u velikim mlinovima. Još se melje u mlinovima na kamen, ali oni nemaju čistionice što znači da u brašno ulaze nečistoće.
Čini se da je posle svega svest o onome što prija telu zatamnjena različitim interesima, dvosmislenim studijama i efektnim marketinškim kampanjama. Onaj ko želi da ostane u dobroj formi može lako da se izgubi i digne ruke, mada može jednostavno i da prihvati da zdrava hrana nije ništa drugo nego zdrav razum.
Jelena Stevanović
Istine i zablude o zdravoj hrani
Eskimi ne jedu voće, pa šta
Uplašeni bolesti, objavili smo rat štetnim namirnicama, ali i dalje nije jasno ko je neprijatelj protiv koga se borimo
(Ilustracija P. Pečeničić)
Kad kažete da je nešto integralno, organsko, sto posto prirodno i zdravo, šta u stvari hoćete da kažete? Koliko neintegralnog, neorganskog, neprirodnog i nezdravog prodajete ili preporučujete?
Ovo je lekare, nutricioniste i proizvođače upitao svako ko je dobio savet da pod hitno promeni način ishrane, ali je u radnji sa zdravom hranom naišao na integralni keks pun belog brašna, šećera i masti. Čak i ako se zakleo da nikada neće okusiti svinjsko meso i čokoladnu tortu i rešio da živi na brokoliju i šargarepi, da li može biti siguran da više neće unositi štetne sastojke?
Današnji ljudi koji žive u eri nutricionista, svakodnevnih naučnih istraživanja i alternativnih načina ishrane, pa i objave rata nezdravoj ishrani, znaju isuviše malo o tome protiv koga se bore. Istraživanja su protivrečna. Jedne godine naučnici tvrde da banane treba jesti, druge da ih izbacimo iz ishrane.
Prestižni Univerzitet Berkli priznaje da dobar deo istraživanja finansiraju različite kompanije zbog čega studije u nebesa dižu određene, odnosno njihove, proizvode. Proizvođač keksa, grickalica i pahuljica „Kelogs” bio je glavni sponzor oktobarske konferencije na kojoj su stručnjaci Evropskog saveza udruženja dijetetičara razmatrali najnovije preporuke za pravilnu ishranu.
Industrija zdravog života je u punom zamahu. Pre deset godina tržište organske hrane vredelo je 18, a ove 60 milijardi dolara.
Ipak, čini se da se vraćamo na isto saznanje koje je postojalo i pre nego što smo počeli „da vodimo računa o sebi” i obraćamo pažnju na ono šta jedemo: ništa nije ni sasvim dobro ni sasvim loše.
Sve namirnice imaju svoje dobre i loše komponente, objašnjava dijetetičar-nutricionista Antiejdžing dijagnostičkog centra „Dr Gifing“ Jovo Knežević. On kaže da je jedna od najvećih zabluda da treba favorizovati određene namirnice.
Riba jeste bogata omega-3 masnim kiselinama i fosforom, ali sadrži i teške metale i kancerogene radionuklide. Svinjsko meso, puno hormona, antibiotika i nitrata, ima i potreban karnozin i dosta selena. Suncokretovo ulje u toku termičke obrade oslobađa kancerogeno jedinjenje, ali ne sadrži holesterol. S druge strane, jeftinija svinjska mast daje bolji ukus hrani, ali sadrži mnoštvo otrova.
– Druga zabluda je da treba jesti što više voća – kaže Knežević.
– Mnogo puta smo čuli da voće podmiruje potrebe za vitaminima, mineralima, biljnim vlaknima i antioksidansima, a istina je da voće prirodni koncentrat šećera i da često dovodi do poremećaja holesterola i glukoze u krvi kao i do povećanja masnih naslaga.
Čovek može da se hrani samo namirnicama životinjskog porekla, kaže Knežević, i kao primer navodi Eskime koji zbog toga ne trpe štetne posledice.
– Sve namirnice treba rotirati u dnevnom obroku jer nijedna namirnica ne sadrži sve neophodne nutrijente. Time izbegavamo i akumulaciju određene grupe otrova u telu.
On ne isključuje dobrobit vegetarijanstva ili makrobiotike za ljude koji su bolesni ili ne podnese neku vrstu namirnica (intolerancija), ali kaže da opšta populacija ne treba ovako da se hrani.
– Naučnici umeju da promovišu ili anatemišu namirnice ili proizvode uz saglasnost sa proizvođačem.