Deca i vegeterijanstvo !

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Не, никако.
Потребни су им протеини, масти, угљени хидрати којих има само у месу.
Млеко - њет, ту се слажем да је млеко неопходно само за исхрану дојенчади.
 
Не, никако.
Потребни су им протеини, масти, угљени хидрати којих има само у месу.
Млеко - њет, ту се слажем да је млеко неопходно само за исхрану дојенчади.
Proteina,mast i ugljenih hidrata ima i u namirnicama biljnog porekla.
Za mleko se slazem.
 
Proteina,mast i ugljenih hidrata ima i u namirnicama biljnog porekla.
Za mleko se slazem.

Немаш све, чак у свињском месу постоји протеин којег нема ни у једном другом месу...Битна је разноврсност исхране.
Не знам да ли си читао, често се пише о штетности јабука у последње време, оштећењима зубне глеђи од стр. киселине која је врло јака, а шта је онда са желудцем ако се једе више од чувене "јабуке дневно" ? Нарочито ако говоримо о овим мутантима пуним хемије. Иста прича је била кад је соја била у моди, све док није почела навелико прича о генетски модификованој соји. Искрено, никад не бих давао деци нити форсирао здраву храну из дућана, што се тиче дућана здраве хране, ту превасходно пазарим природне сокове за баке и за децу., без шећера и конзерванса. Миксеви су одлични и разноврсни.
Не знам шта је са оним дететом на, чини ми се 2.08. нисам могао све тонски да испратим јер ми је везано за појачало.. а моји спавају, извињавам се, али то дете не хода нормално.
 
Poslednja izmena:
Moja kuma je vegeterijanac od rođenja. I njena deca su to isto. No, strogo se vodi računa o tome šta se jede, i njima (hvala Bogu) ne fali ništa.

I pravo da kažem, kada god odem kod njih ja se slatko najedem vegeterijanske hrane - kuma je šampion.
 
Ocigledno ti lecis frustracije. Kako '' prilici hraniti decu '' ? Treba li da jedu pastet,virsle,salame...??? Koje su pune adetiva i prave se od najgorih ostataka, a reklamiraju se kao zdrave i ukusne ???
Preterujes, zaista. Niko i ne tvrdi da su mesne preradjevine preporucljive. Rec je o kvalitetnom mesu i njegovoj ne/upotrebi.
Ne znam zasto je potrebno promovisati svoj stav agresivno :grudvanje3:
 
i ja sam do nedavno imala stav da dete MORA jesti meso
međutim, imamo prijatelje koji su vegetarijanci, naravno i deca su, decu redovno vode na kontrole, i zamislite, ništa im ne faliz:shock:
krvna slika, sve ok
tako da se ja uistinu pitam zašto je meso neophodno
kako vreme odmiče, sve sam više u ubeđenju da ne samo da nije neophodne, već i štetno (na osnovu ličnog iskustva--meso mi jednostavno ne prija)
ali...svako neka radi šta misli da je najbolje
 
Istine i zablude o zdravoj hrani
Eskimi ne jedu voće, pa šta

Uplašeni bolesti, objavili smo rat štetnim namirnicama, ali i dalje nije jasno ko je neprijatelj protiv koga se borimo
(Ilustracija P. Pečeničić)

Kad kažete da je nešto integralno, organsko, sto posto prirodno i zdravo, šta u stvari hoćete da kažete? Koliko neintegralnog, neorganskog, neprirodnog i nezdravog prodajete ili preporučujete?

Ovo je lekare, nutricioniste i proizvođače upitao svako ko je dobio savet da pod hitno promeni način ishrane, ali je u radnji sa zdravom hranom naišao na integralni keks pun belog brašna, šećera i masti. Čak i ako se zakleo da nikada neće okusiti svinjsko meso i čokoladnu tortu i rešio da živi na brokoliju i šargarepi, da li može biti siguran da više neće unositi štetne sastojke?

Današnji ljudi koji žive u eri nutricionista, svakodnevnih naučnih istraživanja i alternativnih načina ishrane, pa i objave rata nezdravoj ishrani, znaju isuviše malo o tome protiv koga se bore. Istraživanja su protivrečna. Jedne godine naučnici tvrde da banane treba jesti, druge da ih izbacimo iz ishrane.

Prestižni Univerzitet Berkli priznaje da dobar deo istraživanja finansiraju različite kompanije zbog čega studije u nebesa dižu određene, odnosno njihove, proizvode. Proizvođač keksa, grickalica i pahuljica „Kelogs” bio je glavni sponzor oktobarske konferencije na kojoj su stručnjaci Evropskog saveza udruženja dijetetičara razmatrali najnovije preporuke za pravilnu ishranu.

Industrija zdravog života je u punom zamahu. Pre deset godina tržište organske hrane vredelo je 18, a ove 60 milijardi dolara.

Ipak, čini se da se vraćamo na isto saznanje koje je postojalo i pre nego što smo počeli „da vodimo računa o sebi” i obraćamo pažnju na ono šta jedemo: ništa nije ni sasvim dobro ni sasvim loše.

Sve namirnice imaju svoje dobre i loše komponente, objašnjava dijetetičar-nutricionista Antiejdžing dijagnostičkog centra „Dr Gifing“ Jovo Knežević. On kaže da je jedna od najvećih zabluda da treba favorizovati određene namirnice.

Riba jeste bogata omega-3 masnim kiselinama i fosforom, ali sadrži i teške metale i kancerogene radionuklide. Svinjsko meso, puno hormona, antibiotika i nitrata, ima i potreban karnozin i dosta selena. Suncokretovo ulje u toku termičke obrade oslobađa kancerogeno jedinjenje, ali ne sadrži holesterol. S druge strane, jeftinija svinjska mast daje bolji ukus hrani, ali sadrži mnoštvo otrova.

– Druga zabluda je da treba jesti što više voća – kaže Knežević.

– Mnogo puta smo čuli da voće podmiruje potrebe za vitaminima, mineralima, biljnim vlaknima i antioksidansima, a istina je da voće prirodni koncentrat šećera i da često dovodi do poremećaja holesterola i glukoze u krvi kao i do povećanja masnih naslaga.

Čovek može da se hrani samo namirnicama životinjskog porekla, kaže Knežević, i kao primer navodi Eskime koji zbog toga ne trpe štetne posledice.

– Sve namirnice treba rotirati u dnevnom obroku jer nijedna namirnica ne sadrži sve neophodne nutrijente. Time izbegavamo i akumulaciju određene grupe otrova u telu.

On ne isključuje dobrobit vegetarijanstva ili makrobiotike za ljude koji su bolesni ili ne podnese neku vrstu namirnica (intolerancija), ali kaže da opšta populacija ne treba ovako da se hrani.

– Naučnici umeju da promovišu ili anatemišu namirnice ili proizvode uz saglasnost sa proizvođačem.

U najboljoj nameri da sačuva zdravlje, čovek može sebi i da naudi i kako – objašnjava Knežević – opsesivno traga za zdravom hranom što je psihički poremećaj poznat kao ortoreksija.
Gotova jela, pomfrit i bombone imaju različite zamene: vegetarijanstvo, makrobiotika i u poslednje vreme posebno organska hrana.

Kako su nam kazali u Ministarstvu poljoprivrede, trgovine, šumarstva i vodoprivrede organska proizvodnja isključuje upotrebu genetički modifikovanih organizama kao i upotrebu jonizujućeg zračenja, dok se postupak prerade u organskoj proizvodnji odvija u kontinuitetu bez mešanja proizvoda iz organske proizvodnje sa sastojcima, supstancama i proizvodima iz konvencionalne proizvodnje.

Pitanje je, međutim, da li išta može biti zdravo čak iako je tretirano bez pesticida ako su zatrovani voda, vazduh i zemljište.

– Reći da nema zdrave hrane, znači isto što i tvrditi da na svetu nema nijednog dobrog čoveka, samo zato što ne postoji nijedno savršeno, anđeosko biće u ljudskom obliku – kaže predsednik Fonda organska Srbija Branko Čičić.

– Jedna je stvar kada se jabuka prska 27 puta, kao što je to bilo ove godine, a druga kada se godinama ne prska.

Čičić kaže da je organska hrana zdrava i da se za njen uzgoj koriste prirodna đubriva, ona životinjskog porekla, pojedini minerali, čajevi, uvarci od koprive, belog i crnog luka, rastavića i ljute papričice. Zagovornici organske hrane ističu da sumnju širi industrija genetski modifikovane hrane i konvencionalnih zaštitnih sredstava čije se tržište iz danja u dan smanjuje.

Ali bojazan da su oznake „bez holesterola”, „bez masnoća”, „bez šećera”, „integralno” i „potpuno prirodno” pre marketinški trik nego opis proizvoda je uglavnom opravdana. Integralni keks ili hleb sadrži i belo brašno baš kao što i proizvod bez šećera sadrži pregršt zaslađivača.

– Iako se smatra da su neke namirnice zdrave, istina je često drugačija – ističe predsednica Centra potrošača Srbije Vera Vida.

– Važno je da čitamo deklaracije kada kupujemo u prodavnicama i pre konzumiranja hrane saznamo šta je u stvari njen pravi sastav. Industrija hrane mora da nađe način da proda svoje proizvode. Ali vi imate moć da odlučite šta ćete kupiti i jesti.

U potrazi za boljom hranom, čovek često završi s gorom. Vida kaže da najjeftiniji hleb ima najmanje ili nimalo emulgatora i raznih drugih dodataka koji produžavaju vek trajanja a koje sadrže svi navodno zdravi hlebovi.

– Takođe, neinformisani potrošači su u zabludi kada im se kaže da nema šećera u proizvodu, a misli se samo na beli konzumni šećer.

Svi već znaju da u Srbiji nema crnog već samo obojenog hleba, a Vida otkriva i da se integralno brašno T1100 više ne proizvodi u velikim mlinovima. Još se melje u mlinovima na kamen, ali oni nemaju čistionice što znači da u brašno ulaze nečistoće.

Čini se da je posle svega svest o onome što prija telu zatamnjena različitim interesima, dvosmislenim studijama i efektnim marketinškim kampanjama. Onaj ko želi da ostane u dobroj formi može lako da se izgubi i digne ruke, mada može jednostavno i da prihvati da zdrava hrana nije ništa drugo nego zdrav razum.
Jelena Stevanović
Istine i zablude o zdravoj hrani
Eskimi ne jedu voće, pa šta

Uplašeni bolesti, objavili smo rat štetnim namirnicama, ali i dalje nije jasno ko je neprijatelj protiv koga se borimo
(Ilustracija P. Pečeničić)

Kad kažete da je nešto integralno, organsko, sto posto prirodno i zdravo, šta u stvari hoćete da kažete? Koliko neintegralnog, neorganskog, neprirodnog i nezdravog prodajete ili preporučujete?

Ovo je lekare, nutricioniste i proizvođače upitao svako ko je dobio savet da pod hitno promeni način ishrane, ali je u radnji sa zdravom hranom naišao na integralni keks pun belog brašna, šećera i masti. Čak i ako se zakleo da nikada neće okusiti svinjsko meso i čokoladnu tortu i rešio da živi na brokoliju i šargarepi, da li može biti siguran da više neće unositi štetne sastojke?

Današnji ljudi koji žive u eri nutricionista, svakodnevnih naučnih istraživanja i alternativnih načina ishrane, pa i objave rata nezdravoj ishrani, znaju isuviše malo o tome protiv koga se bore. Istraživanja su protivrečna. Jedne godine naučnici tvrde da banane treba jesti, druge da ih izbacimo iz ishrane.

Prestižni Univerzitet Berkli priznaje da dobar deo istraživanja finansiraju različite kompanije zbog čega studije u nebesa dižu određene, odnosno njihove, proizvode. Proizvođač keksa, grickalica i pahuljica „Kelogs” bio je glavni sponzor oktobarske konferencije na kojoj su stručnjaci Evropskog saveza udruženja dijetetičara razmatrali najnovije preporuke za pravilnu ishranu.

Industrija zdravog života je u punom zamahu. Pre deset godina tržište organske hrane vredelo je 18, a ove 60 milijardi dolara.

Ipak, čini se da se vraćamo na isto saznanje koje je postojalo i pre nego što smo počeli „da vodimo računa o sebi” i obraćamo pažnju na ono šta jedemo: ništa nije ni sasvim dobro ni sasvim loše.

Sve namirnice imaju svoje dobre i loše komponente, objašnjava dijetetičar-nutricionista Antiejdžing dijagnostičkog centra „Dr Gifing“ Jovo Knežević. On kaže da je jedna od najvećih zabluda da treba favorizovati određene namirnice.

Riba jeste bogata omega-3 masnim kiselinama i fosforom, ali sadrži i teške metale i kancerogene radionuklide. Svinjsko meso, puno hormona, antibiotika i nitrata, ima i potreban karnozin i dosta selena. Suncokretovo ulje u toku termičke obrade oslobađa kancerogeno jedinjenje, ali ne sadrži holesterol. S druge strane, jeftinija svinjska mast daje bolji ukus hrani, ali sadrži mnoštvo otrova.

– Druga zabluda je da treba jesti što više voća – kaže Knežević.

– Mnogo puta smo čuli da voće podmiruje potrebe za vitaminima, mineralima, biljnim vlaknima i antioksidansima, a istina je da voće prirodni koncentrat šećera i da često dovodi do poremećaja holesterola i glukoze u krvi kao i do povećanja masnih naslaga.

Čovek može da se hrani samo namirnicama životinjskog porekla, kaže Knežević, i kao primer navodi Eskime koji zbog toga ne trpe štetne posledice.

– Sve namirnice treba rotirati u dnevnom obroku jer nijedna namirnica ne sadrži sve neophodne nutrijente. Time izbegavamo i akumulaciju određene grupe otrova u telu.

On ne isključuje dobrobit vegetarijanstva ili makrobiotike za ljude koji su bolesni ili ne podnese neku vrstu namirnica (intolerancija), ali kaže da opšta populacija ne treba ovako da se hrani.

– Naučnici umeju da promovišu ili anatemišu namirnice ili proizvode uz saglasnost sa proizvođačem.
 
U najboljoj nameri da sačuva zdravlje, čovek može sebi i da naudi i kako – objašnjava Knežević – opsesivno traga za zdravom hranom što je psihički poremećaj poznat kao ortoreksija.
Gotova jela, pomfrit i bombone imaju različite zamene: vegetarijanstvo, makrobiotika i u poslednje vreme posebno organska hrana.

Kako su nam kazali u Ministarstvu poljoprivrede, trgovine, šumarstva i vodoprivrede organska proizvodnja isključuje upotrebu genetički modifikovanih organizama kao i upotrebu jonizujućeg zračenja, dok se postupak prerade u organskoj proizvodnji odvija u kontinuitetu bez mešanja proizvoda iz organske proizvodnje sa sastojcima, supstancama i proizvodima iz konvencionalne proizvodnje.

Pitanje je, međutim, da li išta može biti zdravo čak iako je tretirano bez pesticida ako su zatrovani voda, vazduh i zemljište.

– Reći da nema zdrave hrane, znači isto što i tvrditi da na svetu nema nijednog dobrog čoveka, samo zato što ne postoji nijedno savršeno, anđeosko biće u ljudskom obliku – kaže predsednik Fonda organska Srbija Branko Čičić.

– Jedna je stvar kada se jabuka prska 27 puta, kao što je to bilo ove godine, a druga kada se godinama ne prska.

Čičić kaže da je organska hrana zdrava i da se za njen uzgoj koriste prirodna đubriva, ona životinjskog porekla, pojedini minerali, čajevi, uvarci od koprive, belog i crnog luka, rastavića i ljute papričice. Zagovornici organske hrane ističu da sumnju širi industrija genetski modifikovane hrane i konvencionalnih zaštitnih sredstava čije se tržište iz danja u dan smanjuje.

Ali bojazan da su oznake „bez holesterola”, „bez masnoća”, „bez šećera”, „integralno” i „potpuno prirodno” pre marketinški trik nego opis proizvoda je uglavnom opravdana. Integralni keks ili hleb sadrži i belo brašno baš kao što i proizvod bez šećera sadrži pregršt zaslađivača.

– Iako se smatra da su neke namirnice zdrave, istina je često drugačija – ističe predsednica Centra potrošača Srbije Vera Vida.

– Važno je da čitamo deklaracije kada kupujemo u prodavnicama i pre konzumiranja hrane saznamo šta je u stvari njen pravi sastav. Industrija hrane mora da nađe način da proda svoje proizvode. Ali vi imate moć da odlučite šta ćete kupiti i jesti.

U potrazi za boljom hranom, čovek često završi s gorom. Vida kaže da najjeftiniji hleb ima najmanje ili nimalo emulgatora i raznih drugih dodataka koji produžavaju vek trajanja a koje sadrže svi navodno zdravi hlebovi.

– Takođe, neinformisani potrošači su u zabludi kada im se kaže da nema šećera u proizvodu, a misli se samo na beli konzumni šećer.

Svi već znaju da u Srbiji nema crnog već samo obojenog hleba, a Vida otkriva i da se integralno brašno T1100 više ne proizvodi u velikim mlinovima. Još se melje u mlinovima na kamen, ali oni nemaju čistionice što znači da u brašno ulaze nečistoće.

Čini se da je posle svega svest o onome što prija telu zatamnjena različitim interesima, dvosmislenim studijama i efektnim marketinškim kampanjama. Onaj ko želi da ostane u dobroj formi može lako da se izgubi i digne ruke, mada može jednostavno i da prihvati da zdrava hrana nije ništa drugo nego zdrav razum.
Jelena Stevanović
U najboljoj nameri da sačuva zdravlje, čovek može sebi i da naudi i kako – objašnjava Knežević – opsesivno traga za zdravom hranom što je psihički poremećaj poznat kao ortoreksija.
Gotova jela, pomfrit i bombone imaju različite zamene: vegetarijanstvo, makrobiotika i u poslednje vreme posebno organska hrana.

Kako su nam kazali u Ministarstvu poljoprivrede, trgovine, šumarstva i vodoprivrede organska proizvodnja isključuje upotrebu genetički modifikovanih organizama kao i upotrebu jonizujućeg zračenja, dok se postupak prerade u organskoj proizvodnji odvija u kontinuitetu bez mešanja proizvoda iz organske proizvodnje sa sastojcima, supstancama i proizvodima iz konvencionalne proizvodnje.

Pitanje je, međutim, da li išta može biti zdravo čak iako je tretirano bez pesticida ako su zatrovani voda, vazduh i zemljište.

– Reći da nema zdrave hrane, znači isto što i tvrditi da na svetu nema nijednog dobrog čoveka, samo zato što ne postoji nijedno savršeno, anđeosko biće u ljudskom obliku – kaže predsednik Fonda organska Srbija Branko Čičić.

– Jedna je stvar kada se jabuka prska 27 puta, kao što je to bilo ove godine, a druga kada se godinama ne prska.

Čičić kaže da je organska hrana zdrava i da se za njen uzgoj koriste prirodna đubriva, ona životinjskog porekla, pojedini minerali, čajevi, uvarci od koprive, belog i crnog luka, rastavića i ljute papričice. Zagovornici organske hrane ističu da sumnju širi industrija genetski modifikovane hrane i konvencionalnih zaštitnih sredstava čije se tržište iz danja u dan smanjuje.

Ali bojazan da su oznake „bez holesterola”, „bez masnoća”, „bez šećera”, „integralno” i „potpuno prirodno” pre marketinški trik nego opis proizvoda je uglavnom opravdana. Integralni keks ili hleb sadrži i belo brašno baš kao što i proizvod bez šećera sadrži pregršt zaslađivača.

– Iako se smatra da su neke namirnice zdrave, istina je često drugačija – ističe predsednica Centra potrošača Srbije Vera Vida.

– Važno je da čitamo deklaracije kada kupujemo u prodavnicama i pre konzumiranja hrane saznamo šta je u stvari njen pravi sastav. Industrija hrane mora da nađe način da proda svoje proizvode. Ali vi imate moć da odlučite šta ćete kupiti i jesti.

U potrazi za boljom hranom, čovek često završi s gorom. Vida kaže da najjeftiniji hleb ima najmanje ili nimalo emulgatora i raznih drugih dodataka koji produžavaju vek trajanja a koje sadrže svi navodno zdravi hlebovi.

– Takođe, neinformisani potrošači su u zabludi kada im se kaže da nema šećera u proizvodu, a misli se samo na beli konzumni šećer.

Svi već znaju da u Srbiji nema crnog već samo obojenog hleba, a Vida otkriva i da se integralno brašno T1100 više ne proizvodi u velikim mlinovima. Još se melje u mlinovima na kamen, ali oni nemaju čistionice što znači da u brašno ulaze nečistoće.

Čini se da je posle svega svest o onome što prija telu zatamnjena različitim interesima, dvosmislenim studijama i efektnim marketinškim kampanjama. Onaj ko želi da ostane u dobroj formi može lako da se izgubi i digne ruke, mada može jednostavno i da prihvati da zdrava hrana nije ništa drugo nego zdrav razum.
Jelena Stevanović
 
i ja sam do nedavno imala stav da dete MORA jesti meso
međutim, imamo prijatelje koji su vegetarijanci, naravno i deca su, decu redovno vode na kontrole, i zamislite, ništa im ne faliz:shock:
krvna slika, sve ok
tako da se ja uistinu pitam zašto je meso neophodno
kako vreme odmiče, sve sam više u ubeđenju da ne samo da nije neophodne, već i štetno (na osnovu ličnog iskustva--meso mi jednostavno ne prija)
ali...svako neka radi šta misli da je najbolje
Da bi opstala azdaja zvana industrija mesa koja se zasniva na klanju zivotinja na pokretnoj traci.
 
Ako krava jede biljke, a mi kravu da bi dobili ono sto je ona svarila, onda nam je bolje da jedemo direktno bilke, a ne preko posrednika.
Kada sa jedne vrste ishrane , covjek predje na drugu, pogotovo sa mesne na biljnu, zaista se preporodi. Normalno treba voditi racuna da ta ishrana bude raznovrsna, da budu zitarice dovoljno zastupljene...a strucnjaci tvrde da bilke, zitatice, voce imaju sve ono sto je neophodno covjekovom organizmu. Covjekov organizam cak nije podesen da jede meso za koje trebaju sati da se svari... Takodje tvrde da djeca mogu prepoznati sta odgovara njihovom organizmu, ono sto dijete ne zeli da jede, jednostavno ne pase njegovom organizmu... a iznutrice zivotinja sadrze najvise otrova
Jeste li primjetili da su ove generacije poslije drugog rata najdugovjecnije... tada se na nasim prostorima najzdravije hranilo...
Masu je pitanja i dilema vezanih za ovu temu...
 
Proteina,mast i ugljenih hidrata ima i u namirnicama biljnog porekla.
Za mleko se slazem.



Potrebne su im masti zivotrinjskog porekla, koje su onako usput, daleko zdravije od masti biljnog porekla.
Potrebni su im proteini zivotinjiskog porekla, radi razvoja mozga. Prirodno, covek je svastojed.
Nije biljojed. Nas to ukazuju nasi organi za varenje i nasa zubna formula.
Licno poznajem neke sektase, kojima su deca pocela da se razboljevaju. Sad su oni vegetarijanci, a deca nisu.
 
Eh, sad došlo neko novo savremeno doba. Mož misliti mama i tata vegosi pa sad i deca treba da vegetiraju. Te mame i te tate rasle na pečenim pilićima i krmenadlama, sve umakali u mocu, a sad deca da im tamane bademe i orahe. Vegetarijanstvo bi trebalo da bude stvar lične odluke a ne nametanje. Ono što jes, manje se prljaju šerpe!
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top