Davitelji

Ја знам да сад постоји велика опасност да мене обе закуцате, али јесте ли се вас две помириле :flert:
Ja sam se pomirila moja draga Mina sa svačim u životu ali sa turbo kulturom nikad neću moći
sa direktorkama kosmosa koje ljudi vuku za rukav na ulici ponizno moleci za minut paznje
ta vrsta lažne vaznosti mi je pain in the ass ako me razumes i zato se uvek oglasim kad je primetim
iako svesno rizikujem da nekom postanem tetka:lol:
 
Аааајде сада, мир, мир, мир, нико није крив...мало ли је ружних ствари и осећања у рл, бар да се овде опустимо...
 
Ма, ок, али мени није пријатно да читам, пале су тешке речи, тако да одох ја, љубим вас обе :heart:
 
Odoh malopre u supermarket, odlucna da natenane kupim sve sto mi treba. Taman sto sam krenula u razgledanje i kupovinu, slucajno se okrenem i ugledam nekog muzevog rodjaka davitelja nad svim daviteljima ovoga sveta.
Preplaseno sam se okrenula misleci kako ce mi unistiti danasnji miran i tih dan, i kako nemam zivaca za kreveljenje i srdacno pozdravljanje, pitanja kako su ‘koTkuće” itd...
Samo sam okrenula kolica i otisla, dok me nisu spazili.
Narednih pet minuta sam isla kao luda po radnji gledajuci kako da pobegnem da me ne vide.
Kad su se udaljili dovoljno obavih na brzaka ono sto moram i pobegoh na kasu moleci boga da nije guzva i da sto pre sednem u kola i odem.

Jesam li ja luda?
Asocijalna?
Zasto moj mozak bezi?
Jesam li toliko umorna da ne mogu obican kontakt sa ljudima da ostvarim?

Da li se vama desava ovo?

ne znam da li si luda asocijalna etc ali svakako si ovca
ovchica u pokushaju beganja lol

chichi dushice, ko bre da se bavi s takvim stvarima
 
Odoh malopre u supermarket, odlucna da natenane kupim sve sto mi treba. Taman sto sam krenula u razgledanje i kupovinu, slucajno se okrenem i ugledam nekog muzevog rodjaka davitelja nad svim daviteljima ovoga sveta.
Preplaseno sam se okrenula misleci kako ce mi unistiti danasnji miran i tih dan, i kako nemam zivaca za kreveljenje i srdacno pozdravljanje, pitanja kako su ‘koTkuće” itd...
Samo sam okrenula kolica i otisla, dok me nisu spazili.
Narednih pet minuta sam isla kao luda po radnji gledajuci kako da pobegnem da me ne vide.
Kad su se udaljili dovoljno obavih na brzaka ono sto moram i pobegoh na kasu moleci boga da nije guzva i da sto pre sednem u kola i odem.

Jesam li ja luda?
Asocijalna?
Zasto moj mozak bezi?
Jesam li toliko umorna da ne mogu obican kontakt sa ljudima da ostvarim?

Da li se vama desava ovo?

Meni je posao da budem okruzen uglavnom smaracima,zato sam na poslu namcor toliki da se pomalo neki i plase...
A imam nekad zelju da odem na neko vreme na pusto ostrvo,gde nema zive duse,i da odmorim glavu.
Cickava,ti si samo preumorna izgleda od tempa koji si sebi nametnula...
citajuci te primecujem da te nerviraju poslovni partneri, klijenti, muz, rodjaci, roditelji, svekar, deca...iskreno ne znam..proceni sama.

meni deluje da ti nisi zadovoljna zivotom koji vodis...nesto te u dubini tisti.

Proko,mislim da je samo umorna,i da bi trebala da nadje sebi u toku dana vreme da bude sama,u tisini...

Nije mi nikakav problem da kada sretnem nekog smarača stanem sa njim, popričam malo, ispoštujem ga i produžim dalje. Ali ljudi, telefon, pa tu me ubijaju! Ja ću zbog telefona totalno da se razbolim! I stenjavih "ja dokon pa malo da čavrljamo", "nema te da se javiš, briga tebe za mene...", "potroši neki impuls i ti", "da zovnem ja tebe kad nećeš ti mene" i "ja samo da vidim šta radiš" smarača koji danima mogu besprekidno da ubijaju u pojam preko telefona raspredajući u krug jednu istu priču. I to agresivno, ne da ti da prekineš! Ti kažeš lepo u gužvi i da imaš obaveze, ma jok, ne da to za pravo, on priča njegovo i to je to!
Svi koji me znaju znaju i da mrzim da pricam telefonom.Tako da uglavnom razgovori su minut-tri maksimum.
A takve kojima kad kazem da imam drugu liniju,ili sam u guzvi a oni ne prestaju,jednostavno prekinem vezu.Uvek mogu da kazem da mi se baterija ispraznila...
 
Meni je posao da budem okruzen uglavnom smaracima,zato sam na poslu namcor toliki da se pomalo neki i plase...
A imam nekad zelju da odem na neko vreme na pusto ostrvo,gde nema zive duse,i da odmorim glavu.
Cickava,ti si samo preumorna izgleda od tempa koji si sebi nametnula...


Proko,mislim da je samo umorna,i da bi trebala da nadje sebi u toku dana vreme da bude sama,u tisini...


Svi koji me znaju znaju i da mrzim da pricam telefonom.Tako da uglavnom razgovori su minut-tri maksimum.
A takve kojima kad kazem da imam drugu liniju,ili sam u guzvi a oni ne prestaju,jednostavno prekinem vezu.Uvek mogu da kazem da mi se baterija ispraznila...
To je sigurno. Premor.
Sta se sve izdesavalo i desava se... da sam normalna, to ne bi bilo normalno...
A ja sam ta koja treba da bude podrska i oslonac dok svi panice i histerisu, polako prebacujuci breme na moja ledja... ledja koja nisu jaka za sve to ali moram... znam da moram...
Samo sto ja zaista zelim da uvek budem srecna i nasmejana i vedra osoba, uvek raspolozena... i moram da radim na svojoj sreci
 
To je sigurno. Premor.
Sta se sve izdesavalo i desava se... da sam normalna, to ne bi bilo normalno...
A ja sam ta koja treba da bude podrska i oslonac dok svi panice i histerisu, polako prebacujuci breme na moja ledja... ledja koja nisu jaka za sve to ali moram... znam da moram...
Samo sto ja zaista zelim da uvek budem srecna i nasmejana i vedra osoba, uvek raspolozena... i moram da radim na svojoj sreci
Не, треба да радиш на растерећењу, да не би постала мученица која стално кука...
 
Не, треба да радиш на растерећењу, да не би постала мученица која стално кука...
Ne zelim da stalno kukam. To ne zelim.
Ali sam po prirodi emotivna, i sve dozivljavam vrlo licno.
Ne mogu ja da se rasteretim ako su u pitanju drage osobe. Njihova muka je moja muka. Samo treba nauciti lakse prihvatiti stvari i ziveti sa tim.
Na kraju opet se vracamo na ono, da sto manje glavu koristis, lepse i ugodnije zivis. O kako je lepo biti glup... :aha:
 
Не, треба да радиш на растерећењу, да не би постала мученица која стално кука...
ako je jednom podmetnula grbu sad je gotovo.
razumem je jer sam se i ja zaebala na istoj krivini.
hronično je umorna i razdražljiva.
to čak ni dobar sex neće da izleči.
mora nekoliko dobrih seksova :lol:
 
ako je jednom podmetnula grbu sad je gotovo.
razumem je jer sam se i ja zaebala na istoj krivini.
hronično je umorna i razdražljiva.
to čak ni dobar sex neće da izleči.
mora nekoliko dobrih seksova :lol:
Nekoliko dobrih seksova,i casovi samokontrole.
A i dobra organizacija...Kako mi se cini ona je sebi natovarila toliko obaveza da ne zna gde ce pre,i umorna je do tog stepena da pocinje histerija.
Mora da nauci da kaze NE i da objasni ljudima oko sebe da je ziv covek,i da snaga moze da se istrosi ponekad...
Pricam ovo iz licnog iskustva,dovodio sam sebe u takvu situaciju da radim po 36 sati.Ali sad ne,stavio sam i sebe u listu prioriteta...
 
Uvek pođeš od činjenice da to što radiš radiš za svoje najmilije
počev od malih ustupaka pa do krupnih stvari.
Tek, jednog momenta uvidiš da njih ima puno a da si ti sam i da su
aktivnosti nekorektno i nesrazmerno podeljene
čemu si i sam kumovao.

to je ono što te najviše frustrira.
što si ,,tražio,, da ti se to desi
 
teško veruj mi.
postigla je ubrzanje i uprkos tome što zna koliko je to loše za nju ona ne može još da se zaustavi zato što joj okolnosti i mala deca to ne dozvoljavaju.
sada je nemoguće prekinuti i početi neki skroz drugi ritam to je kao kad filmu na pola promeniš žanr
ali doći će vremenom kako joj deca rastu skidanje tih obaveza

kad počnu sami sebi brisati doope ti kažeš VAu, Krasno ne moram više ja !!!
a kad te više ne pitaju ništa i samo idu i dolaze ti kažeš jel sam zato ja sve žrtvovao za decu kad me niko ne ferma ni dva posto:lol:
ali to je kalup i svi roditelji su izliveni u njemu.
 
Da,znam,moja iskustva sa njima su takva...I najbolji drug mi je odatle :)
Nego,kako da pomognemo Cickavoj?Meni je ponakd zao nje...
Kako da joj usadimo taj gen koji se u strucnoj literaturi naziva 'bolimeuvo' ?
Vi ste moji drugari divni :zag:
I sve ste u pravu ali zivot je zivot
Ja sam se uvek vodila onom svojom: Zivot je kako odmice sve lepsi i tezi. I to me je i stiglo. Pa pokusavam da plivam.
I koprcam se, nisam nezadovoljna sa sobom u tom moru, ali npr.mm me vec zabrinjava, on je toliko ogorcen na milion stvari i nikako da mu objasnim da tako ne ide. Opalice ga nesto dok se ne opameti.
A zivot ide i ne mozemo tudje muke da nosimo na svojim ledjima, jer ko ce tebe cuvati ako sebe ne cuvas?
 
Uvek pođeš od činjenice da to što radiš radiš za svoje najmilije
počev od malih ustupaka pa do krupnih stvari.
Tek, jednog momenta uvidiš da njih ima puno a da si ti sam i da su
aktivnosti nekorektno i nesrazmerno podeljene
čemu si i sam kumovao.

to je ono što te najviše frustrira.
što si ,,tražio,, da ti se to desi
Па, није баш да си тражио, али си дозволио...
 
Kad upadnes u kolo, cesto nisi svestan svojih napora i uspeha. Drugi uzimaju zdravo za gotovo ono sto radis, ako ti ne trazis i ne ocekujes potvrdu svog rada.
Meni novac kao isti skoro nista ne znaci ali mi sreca i zadovoljstvo znace sve. I priznanje svojih uspeha.
Ja ne poznajem coveka koji radi i daje se i trosi kao mm, a nisam sigurna da je to vredno. I rekla sam mu, koja je tvoja cena? Sedi razmisli sta radis, gde si, sta zelis. Druge promeniti ne mozes a da se nerviras zbog drugih nije tvoj pravac. Samo, tesko je to prihvatiti. Ali nadam se da ce nauciti to jer mi se ne svidja kuda ovo vodi.
 
Uvek pođeš od činjenice da to što radiš radiš za svoje najmilije
počev od malih ustupaka pa do krupnih stvari.
Tek, jednog momenta uvidiš da njih ima puno a da si ti sam i da su
aktivnosti nekorektno i nesrazmerno podeljene
čemu si i sam kumovao.

to je ono što te najviše frustrira.
što si ,,tražio,, da ti se to desi
E ovo “njih ima puno” je muka
Hteo bi se dati ali te nema onda nigde
 

Back
Top