Pesnik revolucije na predsedničkom brodu
I Protokol
Trista bijelih košulja
(po tri komada za svaki dan).
Ne da ne biste bili gol
Neg tak vam nalaže protokol.
O gaćama da i ne govorimo.
(Od igle, za kravatu, do gaća
Protokol plaća.
Vama je za to odveć mala plaća.)
A što se tiče kravate
(uzgred - kažu vi ne ljubite odveć Hrvate)
Kravata treba da se sa kompletom slaže.
Tako Protokol nalaže.
Imadete li dovoljno kupaćih,
za plažu?
Desetak recimo.
( I da ne budu
Kako bi se reklo mini.)
Kod vas je,
Tak mi se bar čini,
Običaj takov da se
ljudi kupaju u gaćama-
onima istim koje
na njima povazdan stoje.
I (o gaćama još samo ovo):
mijenjati ih sve češće
naročito ak uzimate učešće
na kakvom prijemu
(vi to ne kažete valjda na – premu,
tamo kod vas u Šumadiji, u Sremu?)
I nemojte Mu odveć stezati ruku.
I izbjegavajte krupne riječi.
One po Vuku.
Evo još nekoliko savjeta
(to držite poput zavjeta):
ne smije se pljuvat
ne samo po palubi
(to je i vama samome jasno)
neg niti u more
niti u vode oceana
čak i kad je vrijeme krasno,
jer treba ovdje, izvan uljudnosti,
računat na snagu vjetra
(od nekoliko stotina metara
u sekundi).
Imat ćete lakaja i tajnika,
i poseban (odjelni) toalet i tuš.
Tuširanje bar tri puta dnevno.
Što se tiče konverzacije,
treba da je (uglavnom) laka.
Što više anekdota iz nobe
(može poneka i sa
seoske mobe)
kao i sa Drvara i Visa.
Ne zalaziti u mutne vode
nacionalizma.
(Čuvati jedinstvo i brastvo
to je naše najveće bogatstvo.)
Ne pominjati nikako
Đilasa, Dedijera, Hebranga.
Držati se naprosto, svoga ranga.
O Staljinu – oprezno.
Trockog pominjati uz smiješak
prezrenja.
O živima se ne izlijetati.
(Sve se u politici iz dana u dan mijenja.)
Što se tiče javnoga mnjenja
to je vaša domena.
Novine, radio i cijela štampa.
Tekstove ćete davati meni.
Ne radi kontrole, neg rad pravopisa.
Bar što se tiče
Verzije ijekavske, latiničke.
Sve čuvati
kao najvišu (državnu) tajnu,
kao zjenicu oka.
Daklem: nikakova privatna trača
od našeg cijenjenog,
uglednog
itd.
Izvještača.
nikakove privatne bilješke
nikakova lična viđenja
nikakova indiskrecija.
Sve što je odveć lično
Ovdje je neprilično.
Sve što je iz posebnog ugla
uglavnom
izbjegavati.
Opisati s mnogo epiteta
jedino stav
držanje
glas
i oči
dok se palubom šeta.
Može i ruke.
Talase oceana
kroz koje lađa nam plovi.
Tropske noći.
Galebovi.
Zvijezde na nebu noćnom.
Brodske mašine u zamahu moćnom.
A On na palubi, na pramcu.
Trobojku – s petokrakom –
kako se vije.
I val koji po boku lađe bije.
Što se tiče pića,
može da se umjereno pije.
No uvijek sjesti nakon Njega.
I ustati nakon Njega.
Jesti učtivno, po protokolu,
Uz poneku anekdotu
Il basnu, o psu, vuku ili sokolu.
Zbog tropske vrućine trebat će vam
Unosit mnogo tekućine.
A zbog glasa
Što više sokova: naranče, ananasa.
I dosta limuna.
Pjesnička duša nije imuna
pred strojem flaša.
Ta svi smo ljudi,
pa i pjesnici!
Ne pišete pjesmice?
Piće ne trošite?-
Morat ćete malko uiskija
sa ledom.
To neće, vjerujte,
na nos da vam vam iskija.
O tome (treba li reći?)
u izvještajima niti riječi
(o piću i drugim nakanama)
S osobljem i mornarima
samo zvanično
i ništa lično.
Nikakova pitanja:
„Odakle si, baćo?“
(I tome slično.)
„Koliko do kraja roka?“
Il ponuditi mornara pića i soka.
Što se tiče lijepe književnosti,
Tu ne treba s primjerima
Ići daleko.
Prosto: pričat svježe i lako.
Klasike marksizma
citirat bez paroksizma.
I, naravno, pisce iz nobe.
Ćopića sad već može.
Al bez pretjerane hvale.
„Majku- Knešpoljku“ svakako znadete
naizust. Lijepo.
Recitirajte.
Gorkoga čim više citirajte.
Što se tiče Vaše osobne lektire,
nek vas nije briga,
na lađi postoji knjižnica
sa mnogo knjiga
iz svih mogućih oblasti:
lijepa književnost, slikarstvo,
geografija, istorije revolucija,
pjesnarice, marksističke stvari
nastanak narodne vlasti
kuvari.
Tu su, naravno, i vaše knjige
podvučene raznim bojama
crvenom, plavom, zelenom
(već prema
utvrđenom kodu)
tako da kad ih uzme u ruke
može steći o njima objektivnu sliku
bez po muke,
onako u mimohodu.
Mišljenja sam da Mu vaše knjige
nisu zadavale odveć velike brige
primite moja čestitanja.
(...)
Treba On da zametne temu,
Ondak ćete
na temelju toga
vidjet da l je stvar stroga
il je sve šala
našeg cijenjenoga...
i tako dale.
Visoki si gosti
volu da se šale.
Pogotovu oni
iz Istočnega bloka.
A proposto:
sve je to zapravo prosto,
al valja neke stvari znati:
Istočni drugovi
ljubu se u usta,
to ko da je upisato
i njin Ustav.
Nesvrstani se grlu
i jedno drugom u susret hrlu.
Zapadni su van
Vrlo uštirkani
ka da su progutali kolanc.
(Što reče, u šali, drug Dolanc.)
Oni se ne primiču odveć blizu puku,
pa ni rukovodstvu,
no samo pružaju ruku
(svi su oni isti)
pak je odmah povuku
ka da ćeš im je izisti.
No sve se ovo na vas ne odnosi,
to su njihovi, interni, odnosi,
no u diplomatiji
pogotovu kad je ona još mlada
tako rekuć od juče
mora čovjek vazdan učit
(znate kako je ono reko Lenjin)
... eto vidite.
Mora se čovjek malko pomučit
da bi bio dostojan
predstavnik svoje zemlje
i nacije.
Postoje tun razne mogućne
mahinacije.
Eto, neki van na primjer Rus
krkne jezičinu u usta
(kako to narod vulgarno kaže).
Šta van je, daklem, činit?-
I vi ga njemu na isti način!
Stisne li van ruku da se kosti lome?
Na isti način – dabome!
Štono kažu: oko za oko
zub za zub!
duboko za duboko,
čvrst stisak
za stisak grub!
Ili primjerice,
neki vas Englez (uzmimo) pita:
hau du ju du?
šta mu vi na to kažete?
E pa, vidite, nije!
U tome grmu leži zec!
vi mu kažete to isto:
hau du ju du?
A ne ko neki naši kad se sretnu
Pa stanu da se psuju
„di si, ***** li ti mater?“
Što se paka vjetrova tiče
(tu ne mislim na pasate),
treba naprosto suspregnuti crijeva.
(To je ka što dođe čovjeku spontano
da zijeva,
kraj logorske vatre
kad mu se zadrijema)
daklem:
ni naglas niti
profunjariti
neki prdež,
što je, gledano iz aspekta okusa
u fokusu pažnje;
još gore: sve to ostaje u zraku!
Najbolje je, ako drugog rješenja nema,
izići diskretno
i zadržati se tamo što dulje,
a ne ko što rade neke hulje
prnu vani
pa odmah uniđu
(umjesto da puste ovdje goluba
Pa da ondak iziđu na palubu).
Nježnije nježnije nježnije.
(Ne, nije to Lenjin
to je parafraza.)
Ova vas staza
vodi pravo na put
a tamo vas čeka limuzina.
(Za sebe, idući pošljunčanom stazom prema kući,
melanholično) :
Opalo je lišće
Uskoro će zima.
A On voli tople predjele.
(1986.)
pesma posvećena Dobrici Ćosiću
. Da li znas nekoga ko je se apsolutno odvojio ili odrekao svoje familije dobrovoljno? Taj je mozda promenio identitet, i sad ima novi.
