Danas se osecam kao..

  • Začetnik teme Začetnik teme dive
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
u stvari setila sam se zasto se ovako osecam
jesam nesto sanjala cega ne mogu da se setim, a sto je bilo tuzno
onda sam se probudila oko 5 i usla ovde i na potrale da procitam vesti
i prva na koju sam naletela je bila o devoci iz obrenovca koju je porodila majka, posle cega su bebu bacile u kontejner
BEBU ZIVU BACILE U KONTEJNER!
puno nekih losih vesti je bilo ovih dana, puno nekih smrti, saobracajnih nesreca, neceg loseg
ovo me dokusurilo
za malu dusu koja ima andjela koji je sacuvao tako sto je njenoj sveze porodjenoj majci pozlilo, pa je morala u bolnici da kaze gde je beba, ovo je borba od prvog udaha
tacno sam spremna da uzmem dete i da ga podizem
zelim joj svu srecu ovog sveta svakog dana
i da bude istinita ona - rodi me majko srecnog, pa me baci u djubre

a sto se djubreta tice, pre mesec dana je neko bacio jednu plasticnu flascicu onako usput
danas sam odstala od setnje, nisam raspolozena uopste
malopre sam isla da pokupim posledicu civilizovanih ljudi koja je stala u kesu od 150lit - punu!
vrhunac je bila zafrljacena kesa sa djubretom, rasutim na 3m od kontejnera
ne u nivou kontejnera, nego zafrljaceno u sumu
kolika stoka i otpad treba da budes, pored kontejnera moras da prodjens i da 3m pre njega zafrljacis i raspes kesu sa sopstvenim djubretom
mnogo smo losi ljudi
Ти си једно сјајно биће :heart:
 
Ствари које си сама себи наметнула као задатак или објективно треба да се ураде?
Duga je to priča. Ali generalno, na kraju godine ne dižem glavu od medenjaka, ne moram, objektivno, ali što više uradim, više ću prodati. A to je ona kap koju ulijem u kućni budžet i bitno mi je da iskoristim svaku šansu. Onda, ručak, mora nešto da se jede, imam maloletnu decu i muža koji radi. Slične kućne stvari, svakodnevne, znaš već... Sutra se ide po ocene, dva deteta u dva termina, muž radi, znači ja vozim. Usput, kupovina poklona... Deca bi jelku, kitiće sami, osim sklapanja i sijalica... Pre toga, danas, treba ošišati maslačke, da liče na ljude, potom neki dan da ih vodim na slikanje, novogodišnje, pa babama na poklon slike, nešto kao tradicija. Negde između, pakovanje, šaranje, slanje, odgovaranje na poruke, što se tiče porudžbina, jer možda ipak nežno roze, umesto one pink, ali sa snegom i sijaličkama na irvasovim rogovima...
Sve je to slično, godinama unazad, ali sam pre par nedelja bila dobro bolesna i još se izgleda nisam povratila pa me sve umara...
Objektivno, sama sam kriva.
Subjektivno, ja ću uraditi sve što se od mene očekuje, kao i toliko puta do sad.
Nezamenljiva, svakako nisam, niko nije.

Eto...
 
Duga je to priča. Ali generalno, na kraju godine ne dižem glavu od medenjaka, ne moram, objektivno, ali što više uradim, više ću prodati. A to je ona kap koju ulijem u kućni budžet i bitno mi je da iskoristim svaku šansu. Onda, ručak, mora nešto da se jede, imam maloletnu decu i muža koji radi. Slične kućne stvari, svakodnevne, znaš već... Sutra se ide po ocene, dva deteta u dva termina, muž radi, znači ja vozim. Usput, kupovina poklona... Deca bi jelku, kitiće sami, osim sklapanja i sijalica... Pre toga, danas, treba ošišati maslačke, da liče na ljude, potom neki dan da ih vodim na slikanje, novogodišnje, pa babama na poklon slike, nešto kao tradicija. Negde između, pakovanje, šaranje, slanje, odgovaranje na poruke, što se tiče porudžbina, jer možda ipak nežno roze, umesto one pink, ali sa snegom i sijaličkama na irvasovim rogovima...
Sve je to slično, godinama unazad, ali sam pre par nedelja bila dobro bolesna i još se izgleda nisam povratila pa me sve umara...
Objektivno, sama sam kriva.
Subjektivno, ja ću uraditi sve što se od mene očekuje, kao i toliko puta do sad.
Nezamenljiva, svakako nisam, niko nije.

Eto...
to su one godine koje svako ko ima decu prozivi pod pritiskom
uvek ti fali vreme, malo vise sna, samo sat vremena da te niko ne zove, odvezi, razvezi, nabavi, radi posao, uradi tekuce
i to se ne vidi
za sve moras da budes tu, samo sebi falis
a sve tako brzo prodje, proleti
i na kraju ti bude krivo sto samo vise u tome nisi uzivao
znas kao ono - imas problem, bacis fokus na problem i on bude veci a tebi teze
imas problem, bacis fokus na ono sto nije problem, tebi bude lepse i lakse :)
drzi se :zag:
 
Duga je to priča. Ali generalno, na kraju godine ne dižem glavu od medenjaka, ne moram, objektivno, ali što više uradim, više ću prodati. A to je ona kap koju ulijem u kućni budžet i bitno mi je da iskoristim svaku šansu. Onda, ručak, mora nešto da se jede, imam maloletnu decu i muža koji radi. Slične kućne stvari, svakodnevne, znaš već... Sutra se ide po ocene, dva deteta u dva termina, muž radi, znači ja vozim. Usput, kupovina poklona... Deca bi jelku, kitiće sami, osim sklapanja i sijalica... Pre toga, danas, treba ošišati maslačke, da liče na ljude, potom neki dan da ih vodim na slikanje, novogodišnje, pa babama na poklon slike, nešto kao tradicija. Negde između, pakovanje, šaranje, slanje, odgovaranje na poruke, što se tiče porudžbina, jer možda ipak nežno roze, umesto one pink, ali sa snegom i sijaličkama na irvasovim rogovima...
Sve je to slično, godinama unazad, ali sam pre par nedelja bila dobro bolesna i još se izgleda nisam povratila pa me sve umara...
Objektivno, sama sam kriva.
Subjektivno, ja ću uraditi sve što se od mene očekuje, kao i toliko puta do sad.
Nezamenljiva, svakako nisam, niko nije.

Eto...
Izbacis kuvanje rucka, forum a mozes i decu.
:lol:
to su one godine koje svako ko ima decu prozivi pod pritiskom
uvek ti fali vreme, malo vise sna, samo sat vremena da te niko ne zove, odvezi, razvezi, nabavi, radi posao, uradi tekuce
i to se ne vidi
za sve moras da budes tu, samo sebi falis
a sve tako brzo prodje, proleti
i na kraju ti bude krivo sto samo vise u tome nisi uzivao
znas kao ono - imas problem, bacis fokus na problem i on bude veci a tebi teze
imas problem, bacis fokus na ono sto nije problem, tebi bude lepse i lakse :)
drzi se :zag:
Cuveno guranje problema pod tepih :zaljubljena:
Idealno tlo za razvijanje klinicke depresije, anksioznosti i ostale dusevne bolesti :zaljubljena:

:lol:
 
Osećam se krivom, ali priča ide par godina unazad...
Kad smo počeli da živimo sa svekrvom, pre pet-šest godina pod istim krovom, ali na različitim etažama, ona je mesecima ulazila u kredite kako bi kupila skroz nov nameštaj i belu tehniku za svoj deo, dok se "starog" od par godina upotrebe rešavala u bescenje. Od njene male penzije otplaćivala je sve to, a mi smo dotirali kada joj je bilo potrebno, jer u njenom delu živi i sestra mm (sa posebnim potrebama) i smatramo da je to normalno.
Sad više nema šta da kupi pa je krenula sa kupovinom posuđa, uglavnom delimano i bergen. Kupila je otprilike dva puta više svega nego što joj treba, i to sve neke lonce od 5,6,7 litara, neke pekače, sve megalomanski.
E onda je polako počela prošli mesec meni da kupuje (pod izgovorom da je to poklon za Slavu), prvo ogroman tiganj i šerpu od 8 l pa onda i neku tepsiju. Ajd, prihvatim, zahvalim se, mada ja ne volim da kuvam za dva dana, to neće niko da jede i uglavnom koristim šerpe od 3 l za nas četvoro i tiganj od 24 cm.
Danas me gnjavi da odem do Lidla da joj kupim lonac od 9,5 l, neki metalni, tipa cepter. Odem, kupim joj, donesem račun, ona plati i kaže "e, ovo je za tebe"
Nemam pojma kako sam uspela da odbijem, stvarno mi to ne treba, lončina od inoxa na kojoj se vidi svaki otisak a velika i teška sa staklenim poklopcem. Ostao je gorak ukus u ustima...
Zamolila sam je da mi više ne kupuje posuđe. Imam komplet cepter, imam par kaserola od litre i par dobrih tiganja. Stvarno mi ne treba više ništa. Ako sad bude duvala danima zbog toga , stvarno ću se osećati još lošije jer znam da je namera bila dobra. A da sam prihvatila, ko zna šta bi mi još nakupovala.
 
Osećam se krivom, ali priča ide par godina unazad...
Kad smo počeli da živimo sa svekrvom, pre pet-šest godina pod istim krovom, ali na različitim etažama, ona je mesecima ulazila u kredite kako bi kupila skroz nov nameštaj i belu tehniku za svoj deo, dok se "starog" od par godina upotrebe rešavala u bescenje. Od njene male penzije otplaćivala je sve to, a mi smo dotirali kada joj je bilo potrebno, jer u njenom delu živi i sestra mm (sa posebnim potrebama) i smatramo da je to normalno.
Sad više nema šta da kupi pa je krenula sa kupovinom posuđa, uglavnom delimano i bergen. Kupila je otprilike dva puta više svega nego što joj treba, i to sve neke lonce od 5,6,7 litara, neke pekače, sve megalomanski.
E onda je polako počela prošli mesec meni da kupuje (pod izgovorom da je to poklon za Slavu), prvo ogroman tiganj i šerpu od 8 l pa onda i neku tepsiju. Ajd, prihvatim, zahvalim se, mada ja ne volim da kuvam za dva dana, to neće niko da jede i uglavnom koristim šerpe od 3 l za nas četvoro i tiganj od 24 cm.
Danas me gnjavi da odem do Lidla da joj kupim lonac od 9,5 l, neki metalni, tipa cepter. Odem, kupim joj, donesem račun, ona plati i kaže "e, ovo je za tebe"
Nemam pojma kako sam uspela da odbijem, stvarno mi to ne treba, lončina od inoxa na kojoj se vidi svaki otisak a velika i teška sa staklenim poklopcem. Ostao je gorak ukus u ustima...
Zamolila sam je da mi više ne kupuje posuđe. Imam komplet cepter, imam par kaserola od litre i par dobrih tiganja. Stvarno mi ne treba više ništa. Ako sad bude duvala danima zbog toga , stvarno ću se osećati još lošije jer znam da je namera bila dobra. A da sam prihvatila, ko zna šta bi mi još nakupovala.
D'a odlepiš!Sl. put joj kaži da ti kupi šta ti treba! Ako ti i dalje kupuje "gluposti", znači da baš i nije toliko dobro namerna.
 
Мала пензија а разбацује се парама на непотрбне ствари. Нешто ми се ту не уклапа.
Pa da, penzija je oko 27000, a ništa od računa ne plaća, ni ne tražimo, ne bi bilo fer jer je pre pet godina prodala stan u NS i došla u našu kuću gde je uložila dosta novca da se uvede grejanje i odradi pvc stolarija, i kupila je mali stan koji se izdaje i ništa od toga ne želi da uzme nego uzimamo mi. Nije nikakav problem da ona svoje pare troši kako želi, bilo bi to skroz ok, da ona , na primer ne kupi krevet za našu ćerku (a ona već ima dobar krevet) i pri tom se ćerki ni ne sviđa taj nov krevet i to joj kaže, pa se svekrva uvredi jer smo mi bez ukusa i nemamo pojma šta je kvalitet.
I kad joj kažem da imamo dovoljno dobrog posuđa, ona kaže da ćemo se otrovati od toga jer ga koristimo već 30 godina. U stvari bi da rukovodi našim budžetom, tj da mi kupujemo stvari koje se njoj sviđaju.
I stvarno mi nije problem da kad kupim , na primer prase za slavu, kupim i njoj, i da joj napravim i kupim šta poželi da pojede, ali me ovo nametanje volje ubija.
 
Pa da, penzija je oko 27000, a ništa od računa ne plaća, ni ne tražimo, ne bi bilo fer jer je pre pet godina prodala stan u NS i došla u našu kuću gde je uložila dosta novca da se uvede grejanje i odradi pvc stolarija, i kupila je mali stan koji se izdaje i ništa od toga ne želi da uzme nego uzimamo mi. Nije nikakav problem da ona svoje pare troši kako želi, bilo bi to skroz ok, da ona , na primer ne kupi krevet za našu ćerku (a ona već ima dobar krevet) i pri tom se ćerki ni ne sviđa taj nov krevet i to joj kaže, pa se svekrva uvredi jer smo mi bez ukusa i nemamo pojma šta je kvalitet.
I kad joj kažem da imamo dovoljno dobrog posuđa, ona kaže da ćemo se otrovati od toga jer ga koristimo već 30 godina. U stvari bi da rukovodi našim budžetom, tj da mi kupujemo stvari koje se njoj sviđaju.
I stvarno mi nije problem da kad kupim , na primer prase za slavu, kupim i njoj, i da joj napravim i kupim šta poželi da pojede, ali me ovo nametanje volje ubija.

Где је твој муж у тој слагалици? Он је тај који треба да јој каже да се смири.
 
Где је твој муж у тој слагалици? Он је тај који треба да јој каже да се смири.
On je taj koji se posvađa sa njom pa ja posle smirujem situaciju. Poprilično je grub prema njoj, meni nekako žao, pokušavam da smirim situaciju. Ima kada ne komnicira i po pet -šest dana sa njom, posvađaju se na krv i nož.
 
On je taj koji se posvađa sa njom pa ja posle smirujem situaciju. Poprilično je grub prema njoj, meni nekako žao, pokušavam da smirim situaciju. Ima kada ne komnicira i po pet -šest dana sa njom, posvađaju se na krv i nož.
Sve je ok dok se njih dvoje svadjaju,svoji su pa se lako i predje preko toga,dobro je da se ti ne upustas u rasprave,snajki se ne oprasta ni dobro,a gde da nesto zameri
 
Poslednja izmena:
Није смешно, тако то креће.
🙁
Valjda bi primetili i po nekim drugim stvarima... , ne samo po loncima i tiganjima!
Moja keva je napr.opterećena tim glupostima, servisima, itd...nije joj jasno kako ja imam svega par čaša i komada posuđa!Razumem kupiš kad se pohaba,ošteti teflon ili sl.,ali trpati svašta po kući je sumanuto!Nekim ženama je to prava opsesija.
 

Back
Top