Dan antifašističke borbe

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Zašto da dobijem ban zbog nečega šta je "istorijski tačno"? Zato šta ti je tu istinu u lice sasuo Hrvat?
Pa ne bi bilo ni čudo, več su nas moderatori počeli proređivati. Ne zovi "mamicu" u pomoć nego pokušaj da budeš argumentovan. A sa ovim psovkama možeš da nastaviš. Neće ti moderatori ništa za to.

Vi ste poslednj koji imaju moralno pravo da kažu bilo šta o tome...

Ti si na temi "antifašističke borbe izjavio

Srbi su u svakom ratu faktor nula. I u prvom svetskom ratu (kad su bežali na Krf i kad su ih vratili Francuzi) i u drugom svetskom ratu (kad su čekali Crvenu armiju). A u miru im taj faktor jako naraste zbog suprostavljenih interesa u svetu. I sada ga pokušavaju nekako dignuti pomažući se Rusijom nakon šta su na ex-Yu popušili od svih osim od Bošnjaka.

Dakle nema šta da pričam s tobom...
 
Poslednja izmena od moderatora:
daco sta je sa tobom breeee
nisam navikao na ovakve postove odtebe... a ovo je drugi koji citam.
jel te to novi sef zeza po malo na poslu pa...:dontunderstand:

Priznajem... Nisam tako nikad govorio...

Ali sad me malo iritira kad neko povocira čisto iz fazona... Kad ima zle namere...

I ja sam zaslužio ban za izražavanje... Slažem se ...

Ja uvek volim dobu raspravu i argumente, ali mi je ovo zaličilo na čistu provokaciju...

Uz to još je momak i klasičan klon...
 
Poslednja izmena:

USAMHI Yugoslavia
RefBranch
js 1976; dv Jan 93



YUGOSLAVIA, WWII

A Working Bibliography of MHI Sources


Contents
General/Miscellaneous......................p.1
Diplomacy/Strategic........................p.2
Resistance/Partisan Operations
- General/Miscellaneous..................p.3
- Memoirs/Biographies....................p.4
German Perspective.........................p.6
Other Special Aspects......................p.6



GENERAL/MISCELLANEOUS

Adamic, Louis. My Native Land. NY: Harper, 1943. 507 p.
D802Y8A6.

Andrews, Marshall. Rates of Advance in Land Attack Against
Unprepared Forces. Study, Opns Rsch Off, Bethesda, MD, 1960.
42 p. U166.1A52.
See pp. 24-27 on Ger advance in 1941.

Great Britain: Imperial War Museum. "Yugoslavia: Selected List of
References." Mimeo, 1965. Z6207M81466.

_________. Mil Mission, Jugoslavia. Jugoslavia. Brochure,
1945. 47 p. DR121.3J83.
Allied guidebook.

Moraca, Pero, & Kucan, Viktor. The War and Revolution of the Peoples
of Yugoslavia, 1941-1945. Belgrad: Mladost, 1962. 207 p.
D7666M79(Oversize).

A Nation's Fight for Survival: The 1941 Revolution and War in
Yugoslavia as Reported in the American Press. n.p., n.d. 251
p. D742Y8N3.

Wheeler, Mark C. Britain and the War for Yugoslavia, 1940-1943.
Boulder, CO: East Eur Mono, 1980. 351 p. D7666W4.






Yugoslavia, WWII p.2

"Yugoslavia Crushed in 12 Days Total War." War Illus (9 May 1941):
pp. 470-71. Maps shows major stages of campaign.

Yugoslavia. Mil Hist Inst. The War Effort of Yugoslavia, 1941-1945.
Belgrade: Mil-Hist Inst, 1949? 41 p. D766.6W37.



See also:

- "Balkans, WWII" (Balkans)




DIPLOMATIC/STRATEGIC

Barker, Elisabeth. British Policy in South-East Europe in the Second
World War. NY: Barnes & Noble, 1976. 320 p. D750B37.

Fotitch, Constatin. The War We Lost: Yugoslavia's Tragedy and
the Failure of the West. NY: Viking, 1948. 344 p.
DR369.5F65.

Hoptner, J.B. Yugoslavia in Crisis, 1934-1941. NY: Columbia UP,
1962. 328 p. DR366H6.

Jukic, Ilija. The Fall of Yugoslavia. Trans from Serb. NY:
Harcourt, 1974. 315 p. D754Y9J8413.

Lees, Michael. The Rape of Serbia: The British Role in Tito's Grab
for Power, 1943-1944. San Diego: Harcourt, 1990. 384 p.
DR1258G7L43.

Martin, David. Ally Betrayed: The Uncensored Story of Tito and
Mihailovich. NY: Prentice-Hall, 1946. 372 p. D802Y8M3.

Roberts, Walter R. Tito, Mihailovic and the Allies, 1941-1945.
New Brunswick, NJ: Rutgers UP, 1973. 406 p. D754Y9R6.



See also:

- Trieste






Yugoslavia, WWII p.3


RESISTANCE/PARTISAN OPERATIONS

- GENERAL/MISCELLANEOUS

Amery, Julian. "Of Resistance." Typescript, n.d. 28 p. U240A575.

Burks, Richard V. The Dynamics of Communism in Eastern Europe.
Princeton, NJ: Univ Press, 1961. 244 p. HX63.1E9B8, AWCLib.
See index.

Chalou, George C., ed. The Secrets War: The Office of Strategic
Services in World War II. Wash, DC: NARA, 1992. 382 p.
D810S7S422.
See pp. 194-217.

Donovan, William J. Personal papers (OSS files). 192 reels.
Microfilm.
3-vol guide list identifies dozen reels with some or much
Balkans & Yugoslavia sources.

Ford, Thomas K. "Pawns and Powerbrokers: OSS and the Yugoslav
Resistance During the Second World War." PhD dss, ________,
1980. 420 p. D802Y8F62.

Johnson, Stowers. Agents Extraordinary. London: Hale, 1975.
192 p. D802B29J64.

Karchmar, Lucien. "Draza Milhailovic and the Rise of the Chetnik
Movement, 1941-1942." 2 vols. PhD dss, Stanford Univ, 1973.
Microfilm D-K56.

Mamula, Branko. "The National Liberation War in Yugoslavia, 1941-
1945." RUSI Jrnl 130 (Dec 1985): pp. 51-56. Per.

Milazzo, Matteo J. The Chetnik Movement and the Yugoslav Resistance.
Baltimore, MD: Johns Hopkins UP, 1975. 208 p. D802Y8M47.

Todorovich, Boris J. A Forgotten Army. Wash: Premier Press, 1945.
50 p. D766.6T58.

Tomasevich, Jozo. The Chetniks: War and Revolution in Yugoslavia,
1941-1945. Stanford, CA: Stanford UP, 1975. 508 p.
D802Y8T58.

U.S. Military Academy. Dept of Hist. History of Revolutionary
Warfare. Vol II. Text material, 1968 & 1977. U719U543.
See pp. 87-120.






Yugoslavia, WWII p.4

Yourichitch, Evgueniye. Le Proces Tito-Mihailovitch. Paris:
Societe d'Editions Francaises, 1950. 188 p. D766.6Y68.




MEMOIRS/BIOGRAPHIES

Achin, Milos K. The First Guerrillas of Europe: The True Stories of
General Mihailovi's Warriors. NY: Vantage, 1963. 181 p.
D802Y8A57.

Army Times. Heroes of the Resistance. NY: Dodd, Mead, 1967.
133 p. D802E9H4.
See pp. 94-108.

Bilainkin, George. Tito. NY: Philosophical Lib, 1950. 287 p.
DR1305T5B54.

Bizic, Steven. "Pokret." Manuscript. Arch.
Account of NCO's 6-mo service with Yugoslav partisans, 1944.

Brown, Alec. Mihailovitch and Yugoslav Resistance. London: Lane,
1943. 90 p. D802Y8B76.

Davidson, Basil. Partisan Picture. Bedford, Eng: Bedford, 1946.
351 p. D802Y8D3.
Brit officer air-dropped into central Bosnia, 1943, as Allied
liaison with counterinsurgents. Also French ed, Prelude a la
Paix.

Deakin, F.W.D. The Embattled Mountain. NY: Oxford UP, 1971.
284 p. D802Y8D4.
First British military mission to Tito's HQ.

Dedijer, Vladimir. Tito. NY: Simon & Schuster, 1953. 443 p.
DR359T5D42.

_________. With Tito Through the War: Partisan Diary, 1941-
1944. Trans from Serb-Croat. London: Hamilton, 1951. 403 p.
D802Y8D4.
And 1989 ed.

Djilas, Milovan. Wartime. NY: Harcourt Brace Jovanovich, 1977.
270 p. D802Y8D548.
By Yugoslav partisan.

Galembush, Stephen. Papers. 1 Fldr. WWII Misc Coll, Arch.
Incl memoir of OSS training and 1944 service in Yugoslavia.
.........
 
Yugoslavia, WWII p.5

General Mihailovich, the World's Verdict: A Selection of Articles
on the First Resistance Leader in Europe Published in the World
Press. Gloucester: Bellows, 1947. 223 p. DR1294M54G46.

Hout, Louis. Guns for Tito. NY: Fischer, 1945. 273 p. D766.6H86.

Inks, James M. Eight Bailed Out. NY: Norton, 1954. 22 p.
D802Y815.
Downed crewmen who joined Chetniks.

Jones, William. Twelve Months with Tito's Partisans. Bedford, Eng:
Bedford Books, 1946. 128 p. D766.6J66.

Lawrence, Christie Norman. Irregular Adventures. London: Faber,
1947. D811L3536.

Lee, Arthur S. Special Duties: Reminiscences of a Royal Air Force
Staff Officer in the Balkans, Turkey and the Middle East.
London: Low, 1946. 308 p. D811L356.

Maclean, Fitzroy. Escape to Adventure. Boston: Little, 1950.
419 p. D811M254.

Mansfield, Walter R. "Marine with the Chetniks." Mar Corps Gaz
30 (Feb 1946): pp. 15-20. Per.
And earlier part, Jan 46 issue.

Martin, David. Patriot or Traitor: The Case of General Mihailovich.
Stanford, CA: Hoover Inst, 1978. 499 p. D802Y8P3.

Mihailovich, Draja. Patriot or Traitor: The Case of General
Mihailovich: Proceedings and Report of the Commission of
Inquiry of the Committee for a Fair Trail for Draja Mihailovich.
Stanford, CA: Hoover Inst, 1978. 499 p. D802Y8P3.

Mihailovic, Draza. The Trial of Dragoljub-Draza Mihailovic:
Stenographic Record and Documents from the Trial of Dragoljub-
Draze Mihailovic. Salisbury, ND: Doc Pub, 1977. 552 p.
D802Y8M43.

Neill, Roy S. Once Only. London: Cape, 1947. 285 p. D811N44.

Omrcanin, Ivo. Enigma Tito. Wash, DC: Samizdat, 1984. 465 p.
DR1298D47.

Padev, Michael. Escape from the Balkans. NY: Bobbs, Merrill,
1943. 311 p. D811.5P25.






Yugoslavia, WWII p.6

Rogers, Lindsay. Guerrilla Surgeon. Garden City, NY: Doubleday,
1957. 280 p. R678R6A3.

Rootham, Jasper. Missfire: The Chronicle of a British Mission to
Mihailovich, 1943-1944. London: Chatto, 1946. 224 p.
D802Y8R6.

Todorovich, Boris J. Last Words: A Memoir of World War II and the
Yugoslav Tragedy. NY: Walker, 1989. 319 p. D811T67.

White, Leigh. The Long Balkan Night. NY: Scribner, 1944. 473 p.
D811.5W482.




GERMAN PERSPECTIVE

Fattig, Richard Cavell. "Reprisal: The German Army and the
Execution of Hostages During the Second World War." PhD dss,
Univ CA, San Diego, 1980. 265 p. D804C4F3.
See Chap IV.

Hehn, Paul N. The German Struggle Against Yugoslav Guerrillas
in World War II: German Counter-insurgency in Yugoslavia, 1941-
43. Boulder, CO: East Eur Qtrly, 1979. 153 p. D802Y8H43.

Ratcliffe, Alexander. "Partisan Warfare: A Treatise Based on Combat
Experience in the Balkans." USAREUR Foreign Mil Study #P-142,
1953. 94 p. FgnMilColl.

US Dept of Army. OCMH. Historical Study: German Antiguerrilla
Operations in the Balkans (1941-1944). Pamphlet No. 20-243, Aug
1954. 82 p. Pam.




OTHER SPECIAL ASPECTS

Dedijer, Vladimir, ed. The Yugoslav Auschwitz and the Vatican: The
Croatian Massacre of the Serbs during World War II. Buffalo,
NY: Prometheus, 1992. 444 p. D804Y8V371.

Eton, Peter. Conspiracy of Silence. London: Angus, 1960. 239 p.
D810D6E86.

Great Britain. Navy. Intell Div. Yugoslavia. Vol 2. Norwich:
HMSO, 1944. DR366G79.






Yugoslavia, WWII p.7

Myers, Harold P. "The Kotov Affair and the Road to Yalta." Mil
Affairs 51 (Oct 1987): pp. 188-92. Per.
US aircraft mistakenly attacked Russian ground forces in
Yugoslavia, 7 Nov 44, killing LTG Kotov and then dogfighting
Russian planes.

Paris, Edmond. Genocide in Satellite Croatia, 1941-1945: A Record
of Racial and Religious Persecutions and Massacres. Chicago:
Amer Inst for Balkan Affairs, 1961. 322 p. D802Y8P3713.

Serbian Eastern Orthodox Diocese, USA. Martyrdom of the Serbs:
Persecutions of the Serbian Orthodox Church and Massacre of the
Serbian People. Serbian Eastern Orthodox Diocese, USA.
Chicago: Palandech, 1943. 301 p. D804G4M37.

US Army Service Forces. Civil Affairs Handbook, Yugoslavia. 4 vols.
ASF Manual M355, 1942-44. D802Y8C579.

U.S. Office of Strategic Services. R&A Br. Notes on Prospective
Relief Needs in Czechoslovakia, Poland. Mimeo, 14 Jun 1945.
30 p. OSS-RA-3147.
See pp. 21-23 & 30-31.

_________. Macedonia and the Federation Movement in the Balkans.
Mimeo, 6 Dec 1944. 20 p. OSS-RA-2685.

U.S. War Dept. Office, Surgeon General. Medical Intell Br.
"Medical and Sanitary Data on Jugoslavia." Medical Bulletin
(Apr 1943): pp. 137-60. Per.
...........
 
ovde covek svasta procita, ali makar je daca bio poznat [makar meni] po tome sto uvek ima dozu humora u svojim postovima:dontunderstand:
ps.da mu pozajmim potpis:lol::lol:

U pravu si... Ponašam se kao idiot... Ybg..:roll:

Ali evo, ima tu ljudi sa dijametralno suprotnim stavovima, koji imaju šlifa i vrlo konstruktivno raspravljaju.. No nebitno...

Konzab je kriva:rtfm:

Hteo sam da ispadnem frajer u njenim očima...:lol:
 
Oteraste mi zapadne susede, a bas sam se radovao da vidim koju ce mi istorijsku cinjenicu o svojoj vojnoj sposobnosti izneti.

Kako su se držali Južni Sloveni, pripadni ci austrougarskih jedinica koje su u leto 1914. godine krenule da porobe Srbiju, unište je kao državu, možda najbolje ilustruju podaci o broju odlikovanih vojnika i oficira - Hrvata, muslimana, Slovenaca, pa i Srba - za podvige u tom pohodu. Samo za "junačko držanje" u Mačvi, 1. novembra 1914. godine, odlikovano je na stotine Južnih Slovena raznim medaljama i ordenima, a na stotine je unapređeno u "korporale", "feldvebele" i "cugsfirere"... Neki su dobili i najviša odlikovanja koja su uopšte postojala u carstvu Habsburga - Orden viteza Marije Terezije, koji je odlikovanom automatski donosio baronsku titulu, austrijsko, odnosno mađarsko plemstvo. Među onima koji su proglašeni za viteza Marije Terezije za pokazano junaštvo u ratu protiv Srbije 1914. godine nalazio se i poručnik Gojkomir Glogovac, Hrvat iz Bileća.

Kako je mitraljezac Gojkomir dobio baronsku titulu

U borbama kod LJiga, Glogovac je učestvovao kao zapovednik mitraljeskog odeljenja 3. bataljona Druge bosanskohercegovačke pešadijske regimente. U jednom trenutku, on se sa svojim mitraljezom našao sam pred jurišajućim Srbima, vojnicima Moravske divizije II poziva. Kad su mu se srpski vojnici približili na nekih stotinak koraka, on je otvorio vatru... Kako se iznosi u jednom zborniku objavljenom u Beču, a na osnovu službenih akata, ispred Glogovca i njegovog mitraljeza izbrojano je posle povlačenja jedinica Moravske divizije sa tog položaja, preko 400 lešava srpskih vojnika...



http://www.srpsko-nasledje.rs/sr-l/1998/10/article-4.html



Hrvat pa Glogovac???
 
Ovakve gluposti jos nisam cuo ni procitao. Ne znam samo kakvu to vi istoriju ucite. Za Prvi sv. rat se pokrijte usima, s obzirom da je VASA vojska sa austrijskim generalima pokazala sta ume, toliko da je Nemacka morala da povuce svoje divizije sa drugih frontova, kako bi tu `nemocnu` Srbiju porazili zajedno. Kako to da su Nemci u Drugom sv. ratu streljali samo po Srbiji, cini mi se zato sto su jedino ovde Nemci ubijani valjda (od strane uglavnom partizana iz HR koje je Tito poslao ovamo kao i od srpskih komunista-partizana), a mozda i gresim.
Konacno, de mi pomeni neku `veliku` bitku koju ste vi u istoriji vodili, kao hrvatska vojska. Ove iz ex-yu ne priznajem, to nisu bile bitke. Konkretne bitke, dakle.

Griješiš!

Hrvatska vojska je vodila puno bitaka u povijesti.
Jedna od najvećih je ona kod Sigeta kad su Hrvati pod vodstvom Nikole Šubića Zrinskog desetkovali daleko nadmoćniju Tursku vojsku i time usporili Turke u napredovanju prema Beču!

@tema

Uvrijeme tih odmazdi, u Srbiji su se jedino borili partizani protiv Nijemaca, a tako je ostalo i do kraja rata.
Međutim zbog vrlo slabog odaziva nakon pada Užičke republike Tito je morao borbu preseliti iz Srbije u NDH, gdje je već bio značajan odaziv pretežno Srba u partizane.

Zašto su Srbi mahom prelazili u partizane?
Zato da bi izbjegli ustaške zločine, a isto tako da bi bili zaštićeni od četničkih koljača!
Pošto se većina srpskog naroda ipak nije slagala sa metodama "ratovanja" popa Đujića, a i pošto su vidjeli da on ne ratuje protiv okupatora, logično je da su prelazili u partizane.
 
9.05.2009
Razlozi falsificiranja vlastite prošlosti
Autor: Mirjana Rakela
Dana 8. maja 1945. godine saveznici su prihvatili
bezuvjetnu predaju njemačke vojske. Bio je to kraj
nacističkog Trećeg rajha i rata u kojem je život izgubilo
više od 70 milijuna ljudi, civila i vojnika. Antifašistička
koalicija je pobijedila naciste. U svijetu to nije upitno,
no u pojedinim državama regije, to se ponekad želi
zaboraviti.
Zašto se i više od 60 godina od pobjede antifašizma nad fašizmom, neke države
zapadnog Balkana toliko strasno žele ugurati među poražene i falsificirati vlastitu
prošlost?
U svijetu se Dan pobijede slavi uz glazbu, parade, druženja. Antifašizam je pobijedio
fašizam, kratka je ocjena povjesničara. Zašto se na jugoistoku Evrope i povijesna
činjenica o pobjedniku i poraženom može različito tumačiti?
U Srbiji se Dan pobjede nad fašizmom posljednjih godina obilježava simbolički, čak
ispod razine očekivanog. Istovremeno je sve prisutnija rehabilitacija suradnika i
pripadnika četničkog pokreta. Da li je antifašizam ustuknuo pred agresivnijim nastupom
onih koje povijest smatra gubitnicima? Radovan Borović se pita koliko vladajuće elite u
Srbiji doprinose tihoj negaciji antifašističkih vrijednosti i zašto se u državama regije
pokušava revidirati povijest:
Doprinos borbi protiv fašizma nesporna je istorijska činjenica za pobednike u 2.
svetskom ratu. Međutim, u zemljama bivše Jugoslavije, te stvari se u delu javnosti na
neki način pokušavaju revidirati. Srbija tu nije izuzetak, kaze Đorđe Stanković, šef
Katedre za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu:
„Ne radi se o izjednačavanju, već o potpunom potiranju jednog dela prošlosti na
celokupnom prostoru. Pa i u Tuđmanovim paradama su šetali zajedno domobrani, ustaše
i partizani. A rehabilitacija Draže Mihailovića u Srbiji je u toku. U siromašnoj zemlji kao
što je Srbija, gdje imate milion gladnih i milion nezaposlenih, treba narodu dati nešto
čime će da se zabavi, tako da već tri meseca tragaju za grobom Draže Mihailovića.“
Društveni ambijent pojačane negacije antifašizma upotpunjuje i podatak da Arhiv Srbije
i grada Beograda ima preko 3000 zahteva za rehabilitaciju:
„Rekli su mi da im je u početku promaklo čak 11 ratnih zločinaca. A onda sud
jednostavno donosi odluku o rehabilitaciji. To je urađeno iz ideološko-političkih
razloga.“
U situaciji intenzivnog stvaranja javnog mnijenja i preispitivanja uloge pojedinaca u 2.
svetskom ratu, pokušava se staviti jednakost. Mladen Lazić, sa Filozofskog fakulteta,
iščitava još jednu dimenziju ovakve društvene slike u Srbiji:
„U odnosu te dve struje – antifašizma i fašizma, ova struja koja implicitno zastupa
stavove fašizma time što rehabilituje njegove saradnike, ona je već dosta godina u
ofenzivi, i to izrazitoj ofenzivi. Dok ova druga struja, za koju ne verujem da je manjinska,
za koju verujem da je čak i većinska, ona je u defenzivi, odnosno uopšte ne nastoji i ne
pokušava da dobije prostor u javnosti, odnosno pokušava sasvim marginalno. Dakle, s
tog stanovišta se može steći utisak da je rehabilitacija kolaboracije ono što je trenutno
dominantno prisutno u javnosti, dok je ova druga struja prilično marginalizovana.“
Deo javnosti nastupa sa tezom da je antifašizam kompromitiran zbog monopolizacije od
jedne stranke i svoj antikomunizam izjednačavaju sa anti-antifašizmom. Sociolog
Zagorka Golubović kaže da lično može posvedočiti o tome ko su pre šezdesetak godina
bili antifašisti:
„Antifašizam se povezuje s komunizmom, nekim nepostojećim komunizmom. Oni
smatraju da su nosioci antifašizma bili komunisti, to jest partizani u vreme 2. svetskog
rata. Pošto se sve to ocenjuje sve više negativno, a na površinu isplivava četnička
organizacija, koja postaje antifašistička, što je nonsens. Nazivi svih ulica koji imaju neku
povezanost sa antifašizmom su izbrisani.“
Antifašizam nije komunistička, već građanska vrednost, jer se na Zapadu o antifašizmu
ne govori previše, jer je to dio političke misli:
„Prema tome, mislim da je reč o nesposobnosti odnosno nesigurnosti onih koji su danas
na vlasti da će, ako se ne prilagode onome što zastupa većina, a većina zastupa
negativno shvatanje antifašizma, izgubiti vlast. U tome je problem.“
Neka od otvorenih pitanja za raspravu, kao što je uloga partizana i četnika, u velikoj meri
su opteretila srpsko društvo. Opasnost ne leži toliko u postupcima koliko u reakciji
političke elite:
„To je kod jednih nešto čemu teže, dok je kod drugih to nešto što im se čini da bi bilo
bolje da prećutno prihvataju nego da se tome odupiru. A mislim da je to potpuno
pogrešno.“
Nacionalni stroj
U Srbiji je zabeleženo nekoliko neonacističkih pokreta. Svedoci smo sve češćih
okupljana, koje mahom čine mlađi ljudi. Đorđe Stanković, šef Katedre za istoriju
Filozofskog fakulteta u Beogradu:
„Ti mladi ljudi nemaju neku modernu socijalnu ideju za koju bi se mogli uhvatiti, koju bi
ovaj politički establišment mogao da formuliše, da osmisli, i ta omladina onda te ideje
traži u tradiciji. Ali pogrešnoj tradiciji. Imate ,Obraz‘, imate ,Nacionalni stroj‘, imate
Srpski nacionalni pokret 1389, imate tih pokreta koliko hoćete. To je totalna isključivost.
Toga je mene kao intelektualca strah.“
Ustaše postaju dobri momci, a partizani negativci
Iako se Hrvatska ne voli u mnogočemu porediti sa Srbijom, neke pojave posljednjih
godina su slične. Antifašizam se povezuje s komunizmom, ustaše postaju dobri momci, a
partizani, uglavnom negativci i zločnici. Zašto i otkuda ta strast da se Hrvatska ugura u
glib u koji joj njena antifašistička borba nije dozvolila upasti? Goran Vežić o vremenima
u kojima je nastajao fašizam i antifašistička borba:
Najprije je bio teror:
„Svaki dan je dolazio jedan transport Židova. Djeca i bolesni su odvajani od ostalih na
jednu stranu, mlađi i zdravi ljudi na drugu. Poslije sat-dva djeca i bolesni su se već pušili
u krematoriju. Dizao se veliki plamen i dim.“
„Pored mene su bili Danica Miloš, dijete od godinu dana Vesela Miloš i njen
jedanaestogodišnji brat Božidar. Ovu malu od godine dana su bacili i dočekali je na
nož.“
Zatim je bio otpor:
„Nismo imali ništa, ni odjeće, ni obuće, ni puške… Kad smo oslobađali Nevesinje, od
četiri metka smo jedan morali dati za mitraljez.“
„On je bio u 2. dalmatinskoj. Bio je ranjen, ja sam ga nahranila i brinula se o njemu.
Poginuo je u njemačkoj ofenzivi, u bombardovanju. Vlado Šegrt je povuknuo: ,10.
hercegovačka, juriš!‘ i ja sam ga ostavila da leži. Rekao mi je: ,Sestro, idi‘ i ja sam
otišla. Danas sam za njega položila par ruža.“
Poslije otpora, došla je i pobjeda, poslije pobjede bilo je i osvete pobjednika o kojoj se –
istina – nije govorilo kad je govoriti trebalo. I poslije svega je došla demokracija i
umjesto da se poslože povijesne kockice – povijest se počela brisati i dopisivati. Država
koja je pretendirala biti demokratska, postala je zaklon onima koji su zazivali aveti
prošlosti.
„Za dom!“
Marko Perković Thompson
I nisu u pitanju pojedinci. Publika na Thompsonovom koncertu:
„Za dom spremni! Za dom spremni!“
I nije da se ne da oduška ustašlucima. Opet Thompson:
„Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih mesara…“
Zašto i otkuda ta strast da se Hrvatska ugura u glib u koji joj njena antifašistička borba
nije dozvolila upasti? Historičar dr. Tvrtko Jakovina:
„Koketiranja sa fašizmom imate i u društvima koja su puno zrelija, čije je stanovništvo
puno obrazovanije. Međutim, problem je nastao ili nastajao u onom trenutku kada se
smatralo da je jugoslavenska država isključivo i jedino negativna i da je imala jedan
jedini cilj, a to je iskorištavanje Hrvatske i Hrvata, dakle da su u njoj isključivo
dominirali Srbi, da su Hrvati imali jedino i samo podčinjen položaj u takvoj zajednici. Iz
takve polazišne točke je lako zaključiti da je svaka hrvatska država i svako nastojanje da
se prekine jugoslavenska država, barem u nečemu pozitivno. Iz te osnovne točke se, po
mom mišljenju, došlo do zaključka da je ustaška država možda bila loša, ali da su joj
namjere bile dobre. Taj obrazac da je stvaranje države ključni, konačni, jedini i najsvetiji
cilj i tako dalje, ušao je u našu historiografiju u 19. stoljeću i onda se naprosto učitao u
sve ranije događaje. Imate bizarnih stvari da se recimo u povijesti vatrogastva govori da
je vatrogastvo u vrijeme Ljudevita Posavskog bilo po franačkom modelu, kao što se u
nekim brošurama o povijesti vatrogastva u Hrvatskoj može pronaći, iako nema nikakvih
dokaza ni o Ljudevitu Posavskom, a kamoli o tome kako se tada gasila vatra. Od zrinskih
Frankopana do dana današnjeg postoji ta misao stvaranja države. To smo imali i u
Jugoslaviji, samo što je u Jugoslaviji ta država bila socijalistička, uređena zajednica
bratskih naroda i narodnosti. A kasnije, i prije toga, za vrijeme Nezavisne Države
Hrvatske (NDH), to je bila hrvatska država. To sve skupa pokazuje ,neprorađen‘ povijest.
Mi nismo sposobni suočavati se s onim što se dogodilo i odnositi se prema tome kao
nečemu što se zbilo, razumijevati ljude u onom vremenu i sa ondašnjim motivima. Pa se
smatra da je pozitivnije čak i prešutjeti ili slagati one stvari koje se ne uklapaju u ukupnu
sliku ili današnju sliku prošlosti. Hrvatska od toga boluje. Kasnije su političke elite, koje
same nisu načisto s nekim stvarima, prepoznale zgodan izlaz u tome da se ne raspravlja o
aktualnim nerješivim sadašnjim stvarima. A stanovništvo, koje nije previše demokratski
svjesno (da ne budem pregrub), takvu jednadžbu vrlo često može preuzeti ili ,kupiti‘.“
..........
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top