Далмација и Далматинци

  • Začetnik teme Začetnik teme Holy1
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
To ze Cetinje nije nikakva tajna. O tome smo pisali i na temi o Crnogorcima.
Reč je o Ivanu Borojeviću i njegovim potomcima.

A Aškrabu nemoj da citiraš na ozbiljnijim temama.
Čovek tvrdi da pola srpskih vladara i srpskih plemena potiče iz njegovog Kalinovika i okolnih sela.
За тог Ивана Боројевића сам видео негде на интернету. Који је извор за то?
 
ako se ne varam tu negde oko 16 veka se započinje s davanjem prezimena nižim slojevima kod mletaka i po austrougarskoj.
a ko je tim ljudima davao prezimena i kako su održavana i evidentirana od strane turaka?
Na turskom popisu iz 1604 u Sokolovu na Zmijanju su popisani Bursaći, a u Sanici koja se graničila sa nahijom Zmija je su popisani Đurići. Bursaći i Đurići iz ovih krajeva su bili dio seobe oko 5000 Srba u Maju 1692 koji su pod knezovima Nikolom Pirićem, Pavlom Đurićem i Todorom Zorićem prešli na mletačku teritoriju. Moji Đurići isto ki Bursaći, Pirići i Zorići su se naselili u Plavno.
Isto 1692 grupa srpskih rodova iz okoline Duvna pod knezom Nikolom Milašem se preselila u Cetinu na mletačku teritoriju. Milaša je bilo u Cetini do 1995. Dakle Milaši, Bursaći, Pirići i Đurići su donijela svoja prezimena iz turske Bosne u mletačku Dalmaciju 1692.
Да ли ово знаш из тахрир-дефтера или литературе?
pitanje je ko je tim ljudima davao prezimena i kako su održavana?

u defterima turci su po pravilu upisivali ime vlasnika imanja i ime njegovog oca. treba imati u vidu da su imena mogla završavati na ić. na turskom popisima za moj kraj iz 1550/1604 nalazim zvanja Dragić i Bioković. Biokovići su kasnije pod mletačkom vlašću promenili prezime u Bijuk što je najverovatnije posledica promene crkvene pripadnosti. Dragići se na mletačkim upisima zemlje spominju bez izmena. Dragići su vremenom emigrirali prema bosni ali su u tom kraju do danas ostali nazivi toponima tipa: drgićevac, drgićev brig...

pitanje je o čemu se ovde radi? ko je očuvavao prezime. po svemu sudeći turci nisu.

moguće je da su ga očuvavali popovi kroz crkvene knjige. no tamo danas nema ni crkava a kamoli knjiga iz turskog vremena a pogotovu predturskog. stoga bi za tezu o očuvanju prezimena vernika kroz crkvu ( bosansku, rimokatoličku, pravoslavnu) morali naći argumentovano pokazivanje u crkvenim izvorima bilo gde. a toga nema pre 16 veka ni kod jednih kada je o nižinm slojevima reč. drugo su kraljevići, šubići, frankopani i ostala vlastela...njima je prezime trebalo radi očuvanja statusa (prenosa prava i vlasništva na potomstvo).

moguće je da je kroz logiku jezika prezimena očuvavao sam narod. usmeno. naprimer neko se zove Gojko. a njegova šira porodica su Gojkovići. a jedan odrasli muškarac iz Gojkovića bi bio Gojkovac. u duhu našeg jezika sam predeo gde oni žive bi bio Gojkovac ili Gojkovići. Slično Milojko-Milojkovići-Milojkovac...pa kad takav prebegne na mletačku ili austrijsku stranu ćata mu uz ime dopiše naziv kraja odnosno atribut logike zvanja u narodu. Naveo sam ovde prezimena iz okoline rudnika da ne bude zabune.

stoga, rodstveno povezivanje prezimena proisteklo iz logike narodnog govora može biti sporno. naprimer, neko se zove Simo a njegovi mladji su Simići. slično Djuro...pa je Stevan Durić u stvari sin ili unuk Djure. i tu se radi o istom rodu. ali bi isto tako Djurići bili oni koji žive u nekom drugom selu a da njihov rodonačelnik nema bliskog srodstva s prvospomenutim Djurom.

stoga povezivanje ranih prezimena i roda bez kompletne rodstvene nepouzdano. kao indicija može. pa se ta pretpostavka mora proveritia najbolje genetski.
 
Poslednja izmena:
iako mnogi tvrde da su prezimena samo moderna,da ih ranije nije bilo u običnog puka, u prilog tezi o ranom postojanju prezimena u pojmovniku naših starih (običnog naroda) svedoči kliški zakonik (1436) sa imenima i prezimenima koje spominje kao vlaška .

citat:

„Va ime oca i sina i svetoga duha amen. Mi knez Hanž Frankapan, krčki i modruški, cetinski i kliški knez i veće, ban Dalmacije i Hrvat, damo viditi vsakomu človiku, komu se dostoji, po sem (ovom) našem otvorenu listu, da pridoše prid nas počteni i dobri muži, bivše virne i prave sluge bana Ivaniša Ivanovića (sin kneza Ivana Nelipčića), vsi dobri Vlasi: Viganj, Dubravčić, Ninoje Sanković, Tomaš Ročević, Matijaš Vukčić, Milić Ostojić, Dragic Prodanić, Blaž Kočić, Hrelja Golešević, Vukat Vojinović, Ivaniš Grobačić, Budanj Grubšić, Biloslav Dražević, Jelovac Draživojević, Radivoj Vitković, Bulat Kustražić, Ivan Poznanović i ini vsi dobri Vlasi, pitajuće i išćuće ot nas dobrih i počtenih zakonov svojih navadnih (uobičajenih), ki im su bili za njih bivšega gospodna bana Ivaniša Ivanovića i za njegova oca, kneza Ivana. I mi smislivše se i vidivše pravo i podobno iskanje i pitanje njih, prijasmo (primismo) više rečene dobre dobre muže, bivše virne sluge bana Ivaniša, sebi za sluge i svomu ostanku, i učinismo im i dasmo i potvrdismo počtene i dobre i prave njih navadne zakone, ki im su bili najpraviji i najbolji za njih bivšega gospodina bana Ivaniša i za njegova oca kneza Ivana, i kimi su zakoni njim služili oni i njih stariji; a ovo su oni dobri zakoni.
 
Poslednja izmena:
iako mnogi tvrde da su prezimena samo moderna,da ih ranije nije bilo u običnog puka, u prilog tezi o ranom postojanju prezimena u pojmovniku naših starih (običnog naroda) svedoči kliški zakonik (1436) sa imenima i prezimenima koje spominje kao vlaška .

citat:

„Va ime oca i sina i svetoga duha amen. Mi knez Hanž Frankapan, krčki i modruški, cetinski i kliški knez i veće, ban Dalmacije i Hrvat, damo viditi vsakomu človiku, komu se dostoji, po sem (ovom) našem otvorenu listu, da pridoše prid nas počteni i dobri muži, bivše virne i prave sluge bana Ivaniša Ivanovića (sin kneza Ivana Nelipčića), vsi dobri Vlasi: Viganj, Dubravčić, Ninoje Sanković, Tomaš Ročević, Matijaš Vukčić, Milić Ostojić, Dragic Prodanić, Blaž Kočić, Hrelja Golešević, Vukat Vojinović, Ivaniš Grobačić, Budanj Grubšić, Biloslav Dražević, Jelovac Draživojević, Radivoj Vitković, Bulat Kustražić, Ivan Poznanović i ini vsi dobri Vlasi, pitajuće i išćuće ot nas dobrih i počtenih zakonov svojih navadnih (uobičajenih), ki im su bili za njih bivšega gospodna bana Ivaniša Ivanovića i za njegova oca, kneza Ivana. I mi smislivše se i vidivše pravo i podobno iskanje i pitanje njih, prijasmo (primismo) više rečene dobre dobre muže, bivše virne sluge bana Ivaniša, sebi za sluge i svomu ostanku, i učinismo im i dasmo i potvrdismo počtene i dobre i prave njih navadne zakone, ki im su bili najpraviji i najbolji za njih bivšega gospodina bana Ivaniša i za njegova oca kneza Ivana, i kimi su zakoni njim služili oni i njih stariji; a ovo su oni dobri zakoni.

Pročitaj na linku dio pod naslovom - Šta se u stvari dogodilo, mislim na dio koji počinje sa - Da ovom prilikom pojasnio nešto o Sanici ili saničkoj župi http://plavno.rs/documents/Kako je zaista naseljen kraj od Plavna do Zegara.pdf

Vidiš 1604 na turskom popisu u Sokolovu na granici nahija Zmijanje i Sanici se pominje Vučihna Đurić na svojoj baštini. Đurići su te 1604 popisani još i u Zvečaju (nahija Zmijanje), u nahiji Sana (Bilo polje), u nahiji Vrbaški i u nahiji Jajce (Greben i Vrhkrupa). 1692 sanički knez Pavle Đurić je bio jedan od trojice vođe seobe oko 5000 Srba iz tih krajeva na mletačku teritoriju. On se sa svojim rodom preselio te 1692 u Plavno kod Knina.
 
Poslednja izmena:
To ze Cetinje nije nikakva tajna. O tome smo pisali i na temi o Crnogorcima.
Reč je o Ivanu Borojeviću i njegovim potomcima.

A Aškrabu nemoj da citiraš na ozbiljnijim temama.
Čovek tvrdi da pola srpskih vladara i srpskih plemena potiče iz njegovog Kalinovika i okolnih sela.
Ограђујем се од дела о античким Србима.

За информације по питању порекла породица и разних родова је далеко стручнији.
 
Ограђујем се од дела о античким Србима.

За информације по питању порекла породица и разних родова је далеко стручнији.


Nisam siguran koliko je i za to stručan, jer čovek izjavi u emisiji na ''Srbija Global'' da većina migracije nije išla sa juga na sever kako se uči, već sa severa na jug.
Drugim rečima većina Srba nije bežala od Turaka već ka Turcima i nije bežala iz siromašnijih ka bogatijim krajevima već obrnuto.
Tako je barem po Aškrabi, pa jednom reče kod Teše da neki Crnogorci imaju poreklo iz Vojvodine. Navodio je neka crnogorska prezimena koja su se ustvari spustila iz Pančeva.
Gde je pokupio te stvari ja zaista ne znam.
 
Nisam siguran koliko je i za to stručan, jer čovek izjavi u emisiji na ''Srbija Global'' da većina migracije nije išla sa juga na sever kako se uči, već sa severa na jug.
Drugim rečima većina Srba nije bežala od Turaka već ka Turcima i nije bežala iz siromašnijih ka bogatijim krajevima već obrnuto.
Tako je barem po Aškrabi, pa jednom reče kod Teše da neki Crnogorci imaju poreklo iz Vojvodine. Navodio je neka crnogorska prezimena koja su se ustvari spustila iz Pančeva.
Gde je pokupio te stvari ja zaista ne znam.
Не знам Ашкрабу, али је пре неколико деценија Радмила Трипковић тврдила да се током 18. века више Срба уселило у Османско царство, него што се иселило.
 
Vidiš 1604 na turskom popisu u Sokolovu na granici nahija Zmijanje i Sanici se pominje Vučihna Đurić na svojoj baštini. Đurići su te 1604 popisani još i u Zvečaju (nahija Zmijanje), u nahiji Sana (Bilo polje), u nahiji Vrbaški i u nahiji Jajce (Greben i Vrhkrupa). 1692 sanički knez Pavle Đurić je bio jedan od trojice vođe seobe oko 5000 Srba iz tih krajeva na mletačku teritoriju. On se sa svojim rodom preselio te 1692 u Plavno kod Knina.
pa složio sam se o postojanju prezimena u to vreme. da li je to zbog crkve ili narodnog shvatanja ili trećeg manje bitno za ovu temu.

u biti turski defteri su dokaz o postojanju prezimena kod tamošnjih ljudi. za to što su turci uglavnom upisivali ime sina pa oca imalo je neki svoj razlog, ali nije dokaz da onda u zvanju nije bilo prezimena koja su se odnoslila na užu rodovsku zajednicu.u tome prilog ide sam popis iz 1550. na više mesta turske ćate upisuju iz nekog razloga i prezime. evo par primera:

...Primićur sela Žežević Vukša, sin Milišića doveo je nekoliko nomada koji su ranije bili izvan deftera.
Ivan, sin Dobrojevića
Vukmir, sin Karović Marka
Ivan, sin Đorđevića
Miloš, sin Sekulovića
Stepan, sin Vukića
Grgur, sin Grkovića
sinova Hasana Udovičića
Čitluk Borke Bratorovića, spahije i Pavela Grgurevića, pripada Sinju
Cvetko, sin Mirkovićev
Milić, sin Stanovića
Spomenuti su od loze umrlog Obrenovića Halil-paše...
 
Poslednja izmena:
u biti turski defteri su dokaz o postojanju prezimena kod tamosnjih ljudi. za to što su turci uglavnom upisivali ime oca i sina imalo je neki svoj razlog, ali nije dokaz da onda u zvanju nije bilo prezimena koja su se odnoslila na užu rodovsku zajednicu.u tome prilog ide sam popis iz 1550. na više mesta turske ćate upisuju se iz nekog razloga i prezime:

...Primićur sela Žežević Vukša, sin Milišića doveo je nekoliko nomada koji su ranije bili izvan deftera.
Ivan, sin Dobrojevića
Vukmir, sin Karović Marka
Ivan, sin Đorđevića
Miloš, sin Sekulovića
Stepan, sin Vukića
Grgur, sin Grkovića
sinova Hasana Udovičića
Čitluk Borke Bratorovića, spahije i Pavela Grgurevića, pripada Sinju
Cvetko, sin Mirkovićev
Milić, sin Stanovića
Spomenuti su od loze umrlog Obrenovića Halil-paše...

Pomen Đurića u Sanici, u Sokolovu na Zmijanju te u još 2 nahije u blizini 1604 a onda seoba Đurića u Dalmaciju 1692 pod knezom Pavlom Đurićem koji je bio sanički knez jasno ukazuje da to prezime 1604 bilo fiksno. Vučihna Đurić iz Sokolova je 1604 bio domaćim na svojoj baštini, nije bio klinac nego morda srednjih godina ili stariji. Ako je on npr. rođen sredinom 16-og v. i ako je on prvi Đurić iz Sokolova sa fiksiranim prezimenom koji je prezime dobio po ćaći Đuri jope je to prezime staro 450 godina ili više. Teško da je Vučihna bio prvi Đurić kod koga se fiksiralo to prezime, jerbo je on popisan u Sokolovu koje pripada Zmijanju a u istom tom popisu su potpisani Đurići u Bilom polju koje je pripadalo nahiji Sana, u nahiji Vrbaški i u nahiji Jajce (naselja Vrhkrupa i Greben). Znači u istom momentu na turskom popisu žive Đurići u 4 nahije koje se međusobno granične. Teško da oni nisu bili međusobno povezani, barem oni iz Bilog polja i Sokolova jerbo su ta sela udaljena par km. Ta razgranatost Đurića u pomenutim krajevima na početku 17-og v. govori u njihovoj dubokoj starini u tim krajevima.
Ako bi Đurić moglo biti partonim po ćaći Đuri, Bursać sigurno nije bio patronim a te iste 1604 su u Sokolovu potpisani i Bursaći koji su se takođe 1692 uselili u Dalmaciju i to baš u Plavno isto ki Đurići. Bursaći i Đurići su bili komšije i u Bosni i u Dalmaciji.
Imaju Srbi fiksna prezimena zera prije mletačkih i austrijskih ćata.
 
Poslednja izmena:
ne kažem. pa sami turski defteri to pokazuju. ipak većina danasnjih prezimena je nastala zaslugama ćata. ko bi sebi dao prezima Alavonja, Džukela, Ubiparip i slična.

Ta prezimena koja si naveo i slična nadimačkog porijekla ili nastala po osobini pretka su izrazito manjinska kod Srba, čak i u dinarskim krajevima u kojima su najčešća.
Alavanja Srba je do nedavno bilo u više sela oko Benkovca. Aleksandar Bačko u svojoj knjizi "Porodice Dalmatinskih Srba" navodi da se prezime Halavanja prvi put pominje u dokumentima na otoku Ugljanu u 16-om v. Bačko kaže da su Alavanje iz okoline Benkovca izvesno srodne sa Halavanjama sa Ugljana. Imaš na Scribdu tu njegovu knjigu.
U Hercegovini oko Neretve Dragičevići se pominju u poveljama u 13-om i 14-om v. a Dragičevića ma i danas u Hercegovini i raselica iz Hercegovine u raznim krajevima. Oko Gackog se u 15-om pominju Ratkovići, a u tom kraju ima i danas Ratkovića. Što se tiče Dalmacije, u Biovičinom Selu je do 1995 živio srpski rod Korlat, a Korlati se pominju u S. Dalmaciji u dokumentima iz 14-og v. ki plemića porodica i dio plemena Karinjana. Ima i o Korlatima u pomenutoj Bačkovoj knjizi, napisa je tačno koje godine se pominju u 14-om v.
 
Poslednja izmena:
Ta prezimena koja si naveo i slična nadimačkog porijekla ili nastala po osobini pretka su izrazito manjinska kod Srba, čak i u dinarskim krajevima u kojima su najčešća.
Alavanja Srba je do nedavno bilo u više sela oko Benkovca. Aleksandar Bačko u svojoj knjizi "Porodice Dalmatinskih Srba" navodi da se prezime Halavanja prvi put pominje u dokumentima na otoku Ugljanu u 16-om v. Bačko kaže da su Alavanje iz okoline Benkovca izvesno srodne sa Halavanjama sa Ugljana. Imaš na Scribdu tu njegovu knjigu.
U Hercegovini oko Neretve Dragičevići se pominju u poveljama u 13-om i 14-om v. a Dragičevića ma i danas u Hercegovini i raselica iz Hercegovine u raznim krajevima. Oko Gackog se u 15-om pominju Ratkovići, a u tom kraju ima i danas Ratkovića. Što se tiče Dalmacije, u Biovičinom Selu je do 1995 živio srpski rod Korlat, a Korlati se pominju u S. Dalmaciji u dokumentima iz 14-og v. ki plemića porodica i dio plemena Karinjana. Ima i o Korlatima u pomenutoj Bačkovoj knjizi, napisa je tačno koje godine se pominju u 14-om v.
Moja prababa je Korlat iz Biovičinog sela.
 
Знаш ли колико је стар надимак "Мерџан" за дио Добрића из Добропољаца?
Evo ovako, ja sam Dobrić iz Dobropoljaca, poznajem svoje porodično stablo 300 godina unazad. Pojam merdzan sam vidjao, dok sam gledao parohiske matične knjige s polovine 19. veka, s tim da je moguće da je termin korišćen i ranije ali u usmenom obliku među pripadnicima sela. Vi ste isto Dobrić?
 
Нисам, али имам познанике у Добропољцима. Е сад, Мерџани "продају" причу да су надимак добили по Мерцедесу (наводно су имали више Мерцедеса... :lol: ). Рекао сам одмах да ми је то више него сумњиво, да надимак мора имати друго поријекло, и да је старији од Мерцедес аутомобила. Сјетио сам се "Цигана Мерџана" из "На Дрини ћуприја". Интересантно, Мерџане (или дио њих у Добропољцима зову и "цигани"). Погледао сам значење мерџан на нету; украс од корала. Рекох да приупитам, можда си и ти "Мерџан", те знаш причу.
 
Нисам, али имам познанике у Добропољцима. Е сад, Мерџани "продају" причу да су надимак добили по Мерцедесу (наводно су имали више Мерцедеса... :lol: ). Рекао сам одмах да ми је то више него сумњиво, да надимак мора имати друго поријекло, и да је старији од Мерцедес аутомобила. Сјетио сам се "Цигана Мерџана" из "На Дрини ћуприја". Интересантно, Мерџане (или дио њих у Добропољцима зову и "цигани"). Погледао сам значење мерџан на нету; украс од корала. Рекох да приупитам, можда си и ти "Мерџан", те знаш причу.
Tu pricu sto oni prodaju to ne pije vodu, i veću gluposti nisam čuo. :D Vuče mi na turcizam, ali ne znam sa sigurnošću. Možda vuku taj nadimak još od turskog doba, iako su turci vladali tim prostorima relativno kratko. Pročitao sam negde objašnjenje za taj pojam u knjizi, ali mi je taj podatak odneo zaborav. Pitajte nekog od vaših poznanika iz Dobropoljaca da li su čuli za Prokopija iz gornjih Dobrića?
 
Moja prababa je Korlat iz Biovičinog sela.

Bilo bi zanimljivo da se neko od Korlata testira na y dnk

Ima još nekoliko srpskih rodova iz Dalmacije koji su izgleda u Dalmaciji od srednjeg vijeka Mutikaše, Marinčići, vrv. Kašići i još neki. Kašići su iz Žitnića kod Drniša. A. Bačko smatra da su povezani sa omiškim Kačićima od kojih je bio čuveni Andrija Kačić-Miošić a koji su bili plemića porodica prvi put pomenuta u Dalmaciji u 12-om v.
 
Нисам, али имам познанике у Добропољцима. Е сад, Мерџани "продају" причу да су надимак добили по Мерцедесу (наводно су имали више Мерцедеса... :lol: ). Рекао сам одмах да ми је то више него сумњиво, да надимак мора имати друго поријекло, и да је старији од Мерцедес аутомобила. Сјетио сам се "Цигана Мерџана" из "На Дрини ћуприја". Интересантно, Мерџане (или дио њих у Добропољцима зову и "цигани"). Погледао сам значење мерџан на нету; украс од корала. Рекох да приупитам, можда си и ти "Мерџан", те знаш причу.

U Hercegovini (na području Čapljine) ima katolika sa prezimenom Merdžan.
 
Interesuje me da li su postojala bradstva ili plemena, da li imaju nekakvi nazivi plemena iz bilo kog doba u Dalmaciji..To mi je jako interesantno. Kod Crnogoraca se to zadržalo..To je jako lepo :)

Postojali su plemeniti rodovi na području Like i Dalmacije u srednjem vijeku, iz kojih su proizašle mnoge hrvatske velikaške obitelji. Neki od tih obitelji, članica roda, postoje i danas, druge su izumrle ili se odselile s područja Hrvatske u vrijeme osmanske invazije. Najvažniji hrvatski rodovi činili su staleško bratstvo pod nazivom "Plemstvo dvanaestero plemena Kraljevine Hrvatske" (Nobiles duodecim generationum regni Croatiae), koje se prvi put pouzdano javlja u dokumentima 1350. godine. Tu stalešku organizaciju plemenitih rodova činili su:

1. Gusići
2. Kukari
3. Šubići
4. Lapćani i Karinjani
5. Čudomirići
6. Snačići
7. Kačići
8. Lasničići
9. Poletčići
10. Mogorovići
11. Jamometići
12. Tugomirići

Izuzev tih rodova, postojali su i drugi. Primjerice, Lagodušići, Virevići itd.
 
Poslednja izmena:
Postojali su plemeniti rodovi na području Like i Dalmacije u srednjem vijeku, iz kojih su proizašle mnoge hrvatske velikaške obitelji. Neki od tih obitelji, članica roda, postoje i danas, druge su izumrle ili se odselile s područja Hrvatske u vrijeme osmanske invazije. Najvažniji hrvatski rodovi činili su staleško bratstvo pod nazivom "Plemstvo dvanaestero plemena Kraljevine Hrvatske" (Nobiles duodecim generationum regni Croatiae), koje se prvi put pouzdano javlja u dokumentima 1350. godine. Tu stalešku organizaciju plemenitih rodova činili su:

1. Gusići
2. Kukari
3. Šubići
4. Lapćani i Karinjani
5. Čudomirići
6. Snačići
7. Kačići
8. Lasničići
9. Poletčići
10. Mogorovići
11. Jamometići
12. Tugomirići

Izuzev tih rodova, postojali su i drugi. Primjerice, Lagodušići, Virevići itd.

Znači po tvome ispada da su Korlati i Kašići koje sam pominja gore posrbljeni Hrvati? Vami su istoriju pisali Jezuiti, najveće zlo koje se ispililo iz katoličke crkve...
Malo morgen su Kačići bili Hrvati. Oni su bili ogranak srpskog plemena Neretljana. Andrija Kačić-Miošić jasno u svojim pjesmama razdvaja Dalmatine/Dalmatince od Hrvata. Znaš kad veli "Ciaslave moje drago dite, skupi vojsku pa sa vojskom kreni na Hrvate", parafrazira sam stih iz jedne njegove pjesme. Andrija Kačić-Miošić je bio Srbin katolik koji je glorifikova Marka Kraljevića, Miloša Obilića, Stojana Janković, Sinobade i mnoge druge srpske vladare, plemiće i junake iz raznih istorijskih epoha.
 

Back
Top