smeh
Veoma poznat
- Poruka
- 13.755
Pa dobro... to je i logično jer smo na Forumu posvećenom životinjamaBaš o tome i pričam. O toj ljubavi sa kojom se deca radjaju a strah od životinja je stečena naravno od strane roditelja. Divno je kada odrasli podstiču decu da tu svoju urodjenu ljubav neguju i kanališu da ne bude opasna po decu. Naša, forumska deca, imaju tu sreću.
Pogledaj samo Milinu decu, pa Jeleninu, Milevinu, pa tvoje dečake i sva sreća ima još mnogo tako sretne dece.

Ali, Toma (dve godine je mlađi) već nije bio tako slobodan kao mali... Recimo, nije smeo da prođe ni pored Larija... uvek, kada mu se približi na 2-3m, Toma zastane i pruži rukicu da ga uhvati neko od odraslih.

sad je i on naučio, ne boji se, voli ih sve...
Ja sam bila slična Aleksi, moj brat je već sasvim druga priča. On ni dan-danas nešto nije lud za životinjama, nije da ih ne voli, ali ... (sreća pa je snajka drugačija

Setih se još jedne epizode sa Aleksom.
Bili u cirkusu (treba deca i to da vide), ispred šatora na poljani pase poni. Samo je kanapom postavljena "ograda", odnosno granica dokle posetioci idu. U želji da ih slikam sa ponijem (baš sladak, negovan konjić) kažem im da stanu tako da on bude iza njih... Aleksa momentalno preskoči taj kanap i stane tačno pored konjčeta!

U samom Cirkusu bila i neka velika zmija. Ja, naravno "prežmurila" tu tačku (tako da oni ne vide kako se ne bi plašili bez potrebe). I čujem kako žena kaže: "Po... ne znam ni ja kakvom... verovanju, dodir ... tog i tog... pitona donosi sreću" i kreće u krug da ponudi pitona na "dodirivanje". Mi - prvi. Mogla sam se kladiti u šta hoćete da će ga Aleksa bez problema, sa zadovoljstvom i radoznalošću dodirnuti.
