Da vas pitam

RužnaKoLopov

Buduća legenda
Moderator
Poruka
35.799
Razmisljala sam dva dana gde da postavim ovu temu, možda porodica psihologija ili ipak zdravlje ?

Odlucila sam da je ovde postavim jer smatram da ovde dosta vas čita ili čisto eto svrati da pročita nešto korisno


pitanje

Kako ste prihvatili dijagnozu rak , zlocudan tumor, vama bliske osobe?
 
Zavisi od starosti i zavisi od bliskosti.
Posto je to skoro kao vest o smrti te osobe.
Bas je zalosno ako se radi o mladjoj osobi a ako je starija od 60 - od neceg mora da se umre.
Ma koliko to surovo izgledalo.
 
Pa sad kad mi je osoba saopstila

Plakala sam, nisam mogla da verujem
ne znači da će neizbežno za 2 meseca umreti.
šansa za potpuno izlečenje nije baš prevelika, ali da živi sa tim svakako da može... čak i vrlo dugo. naravno, ako osoba bude prihvatila terapije koje joj lekari preporučuju, ne alternativna medicina, soda-bikarbona, melemi, ulja i preparati nadrilekara...
 
Koliko god tebi, meni, bilo kome bude teško na takvu vest, najteže je onome ko je bolestan.
Pravi odgovor i ne postoji, svako se s tim nosi prema sopstvenim mogućnostima i unutrašnjoj snazi koju ima.

Tačno je da je najteže onom ko je bolestan
Ipak obolevanje raka povuče i okrug ljudi roditelje, djecu, braću , sestre, najbolje prijatelje u tu borbu

Isto tako je to vreme gde kao obolela osoba relativno brzo shvatiš ko ti je bio prijatelj a ko eto nije ?

S druge strane možda je samo strah osoba koja ih udaljava od obolelih? Šta reci ? Šta želi osoba čuti ? Kako se nabavati farsama tipa “ma usket ćeš to” a obolela osoba se upravo bori sasvim drugim strahovima
 
Tačno je da je najteže onom ko je bolestan
Ipak obolevanje raka povuče i okrug ljudi roditelje, djecu, braću , sestre, najbolje prijatelje u tu borbu

Isto tako je to vreme gde kao obolela osoba relativno brzo shvatiš ko ti je bio prijatelj a ko eto nije ?

S druge strane možda je samo strah osoba koja ih udaljava od obolelih? Šta reci ? Šta želi osoba čuti ? Kako se nabavati farsama tipa “ma usket ćeš to” a obolela osoba se upravo bori sasvim drugim strahovima
Prvo i osnovno ne treba očekivati previše od drugih. Ljudi se umore od tuđe nevolje i sklone. Za to ne treba nikoga kriviti, prihvatiš promenu u kontaktima i bliskosti i gledaš ono što je za bolesnika najbolje. Čitave porodice su se raspadale zbog raka. Ne kaže se uzalud da je to jedna od najtežih bolesti, ne zbog same prirode raka već zbog strpljenja i promena koje donosi u okviru porodice. Ceo život se odjednom okrene naglavačke.
Lečenje je dugotrajno, naporno, bolno, sporo i strpljenje je najteže sačuvati, bez obzira na ishod. Zato se ljudi iz okoline sklone, izgube strpljenje. Ako si bliska sa obolelim pitaj šta želi, čega se plaši, jednostavno pusti ga da priča, a to je najteže postići. Odrasla osoba iako bolesna, želi da zaštiti porodicu od straha koji svi dele i kriju jedni od drugih, praveći se da je sve manje strašno nego što jeste. Treba imati potpuno poverenje u osobu s kojom pričaš, a i ta osoba mora imati dovoljno empatije i volje da sluša tuđe strahove dok savladava svoje. Ne znam da li sam dobro pokušala da objasnim, nije mi baš lako da pišem o tome, a i vodim računa šta pišem.
 
Razmisljala sam dva dana gde da postavim ovu temu, možda porodica psihologija ili ipak zdravlje ?

Odlucila sam da je ovde postavim jer smatram da ovde dosta vas čita ili čisto eto svrati da pročita nešto korisno


pitanje

Kako ste prihvatili dijagnozu rak , zlocudan tumor, vama bliske osobe?
To je naravno grozna vest ali sve zavisi koja je vrsta raka i u kom je stadijumu. Znam bar 5,6 zenskih osoba koje su davno imale rak dojke i dan danas su zive. Dosta mladih muskih sportista je pobedilo rak testisa. Moj komsija je pobedio leukemiju. Znaci bilo koji kancer apsolutno nije isto sto i smrtna presuda.
 
Kako ste prihvatili dijagnozu rak , zlocudan tumor, vama bliske osobe?

Jako, jako teško. Mesecima sam tugovala, zatim se nadala. I kada je moj tata umro od raka grla, sa metastazama, nisam mogla odmah da plačem. Tek uveče tog dana, i narednih dana. Imao je 50 godina kada je umro.

Godinama kasnije, još pet, šest bliskih osoba se razbolelo od raka. I umrli su. Umrle su još neke drage i bliske osobe, ali ne od raka već od ALS-a i srca.

Pre godinu, dve, moj brat od tetke je operisao rak ali u onoj nultoj fazi, kada je tek otkriven. Sada ide na kontrole svakih 3 meseca.

Od 1993.godine idem na sahrane, od 1993 samo sam bila na jednoj svadbi.

Rak utiče na psihu cele porodice.

Veoma je važna starost osobe obolele od raka. Mladi više umiru od starijih ljudi. Važno je i kako se postaviti u toj situaciji kada se sazna za rak.

Neki kriju svoju bolest, neki ne kriju.

Moj komšija koji je 1947.godište, od početka nije krio svoju bolest. Osam ili devet godina je prošlo od njegove druge operacije raka na kičmi.

On sada vozi i automobil. Jedino šta je promenio u svom životu je ishrana. Ne jede meso i tek ponekad, vrlo retko pojede nešto slatko. Kod njega su i godine važan faktor.

Možda je od godina najvažniji njegov stav prema životu. Optimista je, vedar je duh. Ne razmišlja stalno o bolesti. Druži se sa ljudima i oni koji ga ne poznaju ne bi znali da je bolestan.
 
da se neko slučano ne upeca, i prestane se hraniti uobičajeno, a ima dijagnozu, na terapiji je.
od mesa i slatkog sigurno nije zapatio rak, pa koji god. :roll:

Da, ovo nije savet kako da se hrane ljudi oboleli od raka. U prošlom postu, navela sam samo primer kako sa rakom živi moj komšija.

Nisam lekar i ne želim da dajem savete. Samo sam spomenula tog komšiju, kao primer da ne umire svako od raka.

Kao laik mislim da je najvažnije redovno ići na sve kontrolne preglede. U slučaju da lekari postave dijagnozu, i postoji mogućnost da se operacija brzo izvrši, ne treba odlagati, ne treba čekati.
 
Da, ovo nije savet kako da se hrane ljudi oboleli od raka. U prošlom postu, navela sam samo primer kako sa rakom živi moj komšija.

Nisam lekar i ne želim da dajem savete. Samo sam spomenula tog komšiju, kao primer da ne umire svako od raka.

Kao laik mislim da je najvažnije redovno ići na sve kontrolne preglede. U slučaju da lekari postave dijagnozu, i postoji mogućnost da se operacija brzo izvrši, ne treba odlagati, ne treba čekati.

Nisi ništa loše rekla sto se ishrane tice, našem prijatelju je već rečeno šta i kako da jede

Mnogo me sokiralo čovek ima 52 godine i dobijo dijagnozu srušio se svijet
 
Nisi ništa loše rekla sto se ishrane tice, našem prijatelju je već rečeno šta i kako da jede

Mnogo me sokiralo čovek ima 52 godine i dobijo dijagnozu srušio se svijet
nadam se da je prijatelj u dobrim rukama, i da ćeš kao podrška biti na korist.
nauči da pred njim nisi šokirana, ali mu budi i ti i njegovi podrška u borbi.
nije gotovo dok nije gotovo.
danas posebno, jer ima novih terapija zavisno koji je rak u pitanju.
srećno!
 
nadam se da je prijatelj u dobrim rukama, i da ćeš kao podrška biti na korist.
nauči da pred njim nisi šokirana, ali mu budi i ti i njegovi podrška u borbi.
nije gotovo dok nije gotovo.
danas posebno, jer ima novih terapija zavisno koji je rak u pitanju.
srećno!

naravno da sam podrška
Sve zavisi od Mrt i Ct i da li pustio klicu to jest metastazirao

Ako nije metastazirao sam tumor je na dobrom mjestu za operaciju

Iduce sedmice će dobiti sve nalaze
 
naravno da sam podrška
Sve zavisi od Mrt i Ct i da li pustio klicu to jest metastazirao

Ako nije metastazirao sam tumor je na dobrom mjestu za operaciju

Iduce sedmice će dobiti sve nalaze
ne znam je l si pratila šta je forumaš @Emihs pisao.
njemu bliska osoba sa metastatskim melanomom posle imuno terapije,
imala odličan odgovor na terapiju, i koliko znam za sada je dobro. :D
 
ne znam je l si pratila šta je forumaš @Emihs pisao.
njemu bliska osoba sa metastatskim melanomom posle imuno terapije,
imala odličan odgovor na terapiju, i koliko znam za sada je dobro. :D
Godina puna je prošla od prestanka terapije, nema znakova povratka bolesti.Nažalost potpuna regresija metastatske bolesti je još uvjek kod premalenog procenta pacijenata ali daje nadu da i onkološki bolesnici imaju šansu da žive i bolest tretiraju kao hroničnu.Terapije napreduju drastično u odnosu na pre 20, 30 godina.
 
Godina puna je prošla od prestanka terapije, nema znakova povratka bolesti.Nažalost potpuna regresija metastatske bolesti je još uvjek kod premalenog procenta pacijenata ali daje nadu da i onkološki bolesnici imaju šansu da žive i bolest tretiraju kao hroničnu.Terapije napreduju drastično u odnosu na pre 20, 30 godina.

dugo te ovde nije bilo, ali sam računla da je i dalje sve pod kontrolom.
kuckam u drvo, neka tako ostane. :aha:
 
Mogu da napišem kako sam se ja osećao kada sam čuo sledeće reči: "Da Vam kažem, imate nešto na levom bubregu...".

Nisam više ništa čuo, kao da mi je neko lupao šamare, zvonilo mi je u glavi.
"Tumor, karcinom, ...žive ljudi i sa jednim bubregom." samo to mi je odzvanjalo.
I sve se sruši, nestane. Niša više ne postoji, stalo je.
Ubrzo sam uradio CT gde se samo potvrdilo to sa ultrazvuka, tumor veličine 9x9cm.
U roku od mesec dana sam bio operisan. Posle još sačekao ono najbitnije, tj nalaz gde je pisalo da je bio Clear cell renal cell carcinoma.
Srećom po mene, nisam imao metastaze.
U junu će biti dve godine, tada i imam zakazan CT.

i, šta reći... čuvajte se!

samo pozitivno :)
 
nije moguće da dve godine nisi imao kontrole, ili nisam razumela napisano?

Imao sam ih na šest meseci i pošto je sve u redu, zadnji CT sam imao u junu/ julu prošle godine.
Sada sam zakazao za 28.maj, čeka se po tri, četiri meseca ovde u Pančevu. Sve uz konsultacije sa svojim urologom.
Krv i urin i dalje radim na svakih šest meseci.

tako da, do mene je, skratih priču da ne bih pisao roman na zadatu temu. :)
 
ako je urolog saglasan, odna OK.
razumela sam da tek sad posle dve godine ideš na CT.

želim ti da sve ostane kao i do sada.

Hvala, verujem da hoće.

I da dodam, veliki deo stvari u životu sam promenio, od ishrane do onog šta pijem.
Prešao sam na vegetarijansku ishranu, moja lična odluka, što zbog zdravlja, što iz svojih ličnih uverenja.
Od pića, samo voda. Nema gazirano, preslatkih pića, alkohol.
Grickalice ništa.
So isto, samo prirodno i gde je već ima ali 99% spremam hranu.
Prvih šest meseci od operacije sam imao čeličnu disciplinu, hrana kao u bolnici. Posle sam malo popustio.

I opet, ovo je ličan izbor, ne i saveti kako i šta neko da radi.
 
I da dodam, veliki deo stvari u životu sam promenio, od ishrane do onog šta pijem.
ne znam koliko je ishrana od značaja ali OK ako se doca saglasio.

nadam se da si i pogled na život promenio.
zaobilaziš nepotrebne stresne situacije, koliko je danas izvodljivo.
laganica život, paziš na sebe, okružen pozitivnim ljudima, uživaj u svakom danu. :aha:
 

Back
Top