Da li uvek vidite svetlo na kraju tunela?

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
IMG-135a92730cdfa90ae59ac7303e54ad2b-V.jpg

By vlabaze
 

Da li uvek vidite svetlo na kraju tunela?​

kad naiđe voz z:mrgreen:
Da li ste optimista i da li je optimizam urodjena karakteristika ili se on uči i stice tokom života ?
način na koji objašnjavaš sebi događaje može da bude optimističan ili pesimističan.....taj stil se uči uglavnom od majke (ne od oba roditelja), onda način na koji te kirtikuju drugi najčešće nastavnici utiče.....Psiholog Martin Seligman se dosta bavio time...ima njegova knjiga Learned optimism o tome.
Uglavnom postoje 3 aspekta personalization (da li kriviš sebe ili druge i okolnosti), permanency (da li veruješ da događaj ima trajni ili privremeni uticaj na tvoj život) i pervasivness (da li smatraš događaj ima ograničen uticaj samo na tu sferu života ili prevodiš njegov uticaj na sve sfere života)...

Pesimista za loš događaj krivi sebe, veruje da događaj ima trajne posledice i širi ga na sve sfere svog života. Optimista krivi druge i okolnosti, veruje da je loš događaj privremen i ograničen na taj jedan problem. Reakcije na pozitivne događaje su obrnute.
Izraziti pesimizam vodi u depresiju.

Po meni reba biti realista koji naginje optimizmu u situaciji kad ne može da proceni šta je realno
 
Da. Imam svetlo na kraju svakog tunela!
Mir u duši, nepokolebljiv, i oči pune svetlosti i iskrica, operisane od mržnje, zavisti, ljubomore, od želje da nekom drugom smrkne da bi meni svanulo oduvek;
Neka imam i mnogo mana, ali za svoju jedinu vrlinu imam svoju jedinu uzvraćenu ljubav u životu ikad.
To je ono što uvek vidim kao svetlo na kraju tunela, ljubav koja sa vratila ljubavlju, što je prilično neverovatno i nedostižno za mnoge!
 
Da li ste optimista i da li je optimizam urodjena karakteristika ili se on uči i stice tokom života ?
Ne, pesimista sam. U smislu: pesimisti se teže razočaraju - ako se uopšte razočaraju.

Ne znam da li je urođen. Ne pamtim toliko daleko u detinjstvo, a i nešto nisam pratila je li optimizam nešto što se geneCki prenosi s kolena na koleno. Svejedno, mislim da nije. Moj je pesimizam uzrokovan uslovima u kojia sam odrastala. Što je uzrokovalo određene stvari u mojem životu kasnije koje su, opet, bile pesimističke.
 
Da, vidim. Trudim se da ne mračim nego da pozitivno gledam na stvari. Kad se ne osećam dobro, kad imam neku žutu minutu, kad se javi period u kome sam depresivan, potišten, anksiozan (a nije da toga nije bilo poslednjih godina), stalno govorim sebi kako će i to da prođe. Sve će jednom da prođe. I biće okej na kraju. I zaista i bude.
 

Back
Top