Da li umete da razlikujete ono što jeste od onoga što želite biti?

  • Začetnik teme Začetnik teme Lexa
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ja sam mišljenja da je baš najveći problem u glavi. Jer, kao što rekoh, nije tema o tome šta mi mislimo o drugima nego kako da bolje razumemo sami sebe. Zato nisam postavila pitanje "koliko vam smeta ta i ta osobina...", da naglasim još jednom. Nemam ništa protiv da ti otvoriš takvu, eto, temu. Ovde ona postiže kontraefekat: opet se fokusiramo na "glupe individue koje greše" umesto da pogledamo sami sebe.
Opet smo mi najpametniji.
Opet smo mi tate.
I mi vidimo gde drugi greše.

Ali ne daj bože da drugi vide gde mi grešimo. Ili da to pokušamo sami da prihvatimo.....

U pogledu onoga sto stoji na pocetku tvoje poruke, desavalo mi se da prisustvujem projekcijama koje su se odvijale "tête à tête". Recimo, zena koju sam prethodno ostavio, lukavo me je navukla na dalji kontakt sa sobom, koji se odvijao vrlo odredjenim povodom, da bi se sve ispostavilo kao njena igra u kojoj na kraju rezira scenu gde zapravo ona stavlja konacnu tacku na nas odnos. Osim prvobitnog gnusanja, lako sam joj oprostio takvu detinjariju, jer sam shvatio da je bila skrhana nasim raskidom i da joj je to znacilo u pokusaju da povrati samopouzdanje.

Medjutim, postoje potpuno drugacije situacije, kad neko nedostatak lepe slike o sebi pokusava da resi falsifikovanjem realnosti koja prevazilazi interni odnos dvoje ljudi. Svako ima pravo da onanise zamisljajuci ono sto mu se vise dopada. Ali kada razlicitim perfidnim spletkama pokusava da i drugima svoje fantazije podmetne kao realnost, to je vec nesto sasvim drugacije. Eto, o tome sam pisao.

Mi ovde nismo pominjali konkretne osobe. Sve jedno je na kraju da li pricamo o sebi, ili nekom drugom. Nismo ovde mi licno bitni, vec predstavljamo nasa razmisljanja. Pisuci o ljudima, posredno vec pisemo i o sebi samima, jer smo i sami ljudska bica. Naravno da je lakse videti u drugima cak i pojekcije koje mozda sami cinimo. Ali videci odredjene pojave u drugima, lakse mozemo sahvatiti da slican slucaj moze da bude i sa nama. Takodje, ako recimo pricamo o zlobi, gluposti ili ruznoci, da li to znaci da smo svi izrazito zli, glupi i ruzni, iako mozda jesmo sve to pomalo, i da treba da se pretvaramo da ne postoje izraziti primeri takvih pojava? Ako neko vidi nesto lose u drugome, ne znaci obavezno da je u pitanju projekciji. A uvek mozemo da se pozabavimo i nekim konkretnim cinjenicama.

Najzad, ne razumem sta ti tacno hoces, Lexa. Zelis ovom temom da resis licni problem sa nekim od forumasa? Da se pojedinacni clanovi izjasne kao oni koji ne razlikuju ono sto svarno jesu od onoga sto bi zeleli da budu, i u tom smislu ponabrajaju konkretne stavke?

Zasto pitas nas? Jesi li odgovorila na temu da li i koliko razlikujes ono sto jesi od onoga sto zelis da budes?
 
Stvar koju često primetim kod ljudi. Posmatrajući druge, lako uočavamo osobine koje nam ne prijaju kod njih, kad ih skupimo u određen broj automatski formiramo šablon-osobinu koja nam se gadi i, naravno, mi je nemamo :D jer je loša i gadi nam se.

Ipak, malo ljudi zaista dobro razmisli da li ima ili nema određenu osobinu. Mnogo puta sam primetila da ljudi pikiraju osobinu koja je zapravo dominantna kod njih i da druge ljude osuđuju za istu. Uz dodatak kako oni "nikad ne bi tako" naravno..... ne mislim da lažu nego da bi se jako smorili kada bi shvatili da oni zapravo jesu takvi. Kada bi pogledali sebe iz drugog ugla. Tuđim očima.

Pitanje je u naslovu...

Умем с тим што сам склона самоподцењивању.
Некад се начисто изненадим кад чујем како ме људи доживљавају.
Дакле, савршено сам свесна сопствених недостатака тј. поља у којима сам ''шупља''. ;)
 
Inace, internet forumi su vrlo pogodna mesta za ono o cemu sam pisao. Recimo, primetio sam da po forumima ima dosta onih koji se eksplicitno predstavljaju kao eskperti u datoj oblasti, iako svako stvarno strucan jasno moze da razazna da ne barataju nekim osnovnim stvarima iz date struke. Na primer, neko se izdaje za lekara, i onda na osnovu laznog predstavljanja i tek delimicnog poznavanja odredjene medicinske oblasi, smelo deli savete drugim ljudima, i tako gradi svoju virtuelnu ordinaciju, posto u pravoj nikada nije boravio kao lekar.

To je jedna jako zalostna pojava. Ali najzalosnije je sto je zahvaljujuci prirodi interneta kao medija, lako druge pridobiti za "sopstvenu realnost". Cela ova virtuelna komunikacija je metaforicki receno jedna velika ordinacija za patoloske kompenzacije neostvarenih licnih ambicija.
 
Ja sam mišljenja da je baš najveći problem u glavi. Jer, kao što rekoh, nije tema o tome šta mi mislimo o drugima nego kako da bolje razumemo sami sebe. Zato nisam postavila pitanje "koliko vam smeta ta i ta osobina...", da naglasim još jednom. Nemam ništa protiv da ti otvoriš takvu, eto, temu. Ovde ona postiže kontraefekat: opet se fokusiramo na "glupe individue koje greše" umesto da pogledamo sami sebe.
Opet smo mi najpametniji.
Opet smo mi tate.
I mi vidimo gde drugi greše.

Ali ne daj bože da drugi vide gde mi grešimo. Ili da to pokušamo sami da prihvatimo.....

ne mozes spontano tako da napredujes, treba da zelis da priznas sebi koje sve lose stvari imas u sebi. osecanja koje neprijatne situacije izazivaju u nama su takva da gledas da ih izbrises ako ti i na trenutak bljesnu u mislima. kada vestacki radis na sebi postao si svestan da tesko nosis situacije u kojima se te negativne osobine ispoljavaju (ali prvo treba da priznas sebi da si ti takav), pa em razmisljas o njima sto je neprijatno, em treba i da dozvolis sebi da volis tu glupu, malu, nesposobnu, uobrazenu, podlu, izdajnicku, ljigavu, neiskrenu, odbacenu, jadnu, smesnu ili vec ... kreaturu, koja iskoci iz tebe kad ti popusti kontrola a ne da je mrzis i unistavas kad je vidis u drugima.
onda mozes da prihvatis tudje slicne male gadove koji se muce i bore protiv svojih patnji, strahova i nesreca bezanjem od njih, inace, ostajes na nivou "ja nisam takav covek, istina malo sam te zahebao, ponizio, iskoristio, obmanuo ali inace sam iskren, posten, sposoban i castan" ( = ali si zato ti takav i takav pa si zasluzio).
mislim da moze svako zdrav da sagleda sebe realno, ali ne verujem da puno ljudi zeli tako nesto, jer je neugodno a korist nije ocigledna.
 
Mi ovde nismo pominjali konkretne osobe. Sve jedno je na kraju da li pricamo o sebi, ili nekom drugom. Nismo ovde mi licno bitni, vec predstavljamo nasa razmisljanja. Pisuci o ljudima, posredno vec pisemo i o sebi samima, jer smo i sami ljudska bica. Naravno da je lakse videti u drugima cak i pojekcije koje mozda sami cinimo. Ali videci odredjene pojave u drugima, lakse mozemo sahvatiti da slican slucaj moze da bude i sa nama. Takodje, ako recimo pricamo o zlobi, gluposti ili ruznoci, da li to znaci da smo svi izrazito zli, glupi i ruzni, iako mozda jesmo sve to pomalo, i da treba da se pretvaramo da ne postoje izraziti primeri takvih pojava? Ako neko vidi nesto lose u drugome, ne znaci obavezno da je u pitanju projekciji. A uvek mozemo da se pozabavimo i nekim konkretnim cinjenicama.

Najzad, ne razumem sta ti tacno hoces, Lexa. Zelis ovom temom da resis licni problem sa nekim od forumasa? Da se pojedinacni clanovi izjasne kao oni koji ne razlikuju ono sto svarno jesu od onoga sto bi zeleli da budu, i u tom smislu ponabrajaju konkretne stavke?

Zasto pitas nas? Jesi li odgovorila na temu da li i koliko razlikujes ono sto jesi od onoga sto zelis da budes?
Da imam odgovor, ne bih pitala "vas". A sve ostalo "MI" s jedne i "TI, LEXA" s druge strane, ćemo podvesti pod tvoju manipulaciju, nešto slično onoj priči o devojci prisutnoj u postu. Niko, očigledno, nije savršen. Ako ti kažem da si to napisao da bi sam sebi dodao na važnosti, da li bi bio u stanju to da prihvatiš?

Zašto moram bilo šta da postignem ovim? Forum je da se piše.
 
mislim da moze svako zdrav da sagleda sebe realno, ali ne verujem da puno ljudi zeli tako nesto, jer je neugodno a korist nije ocigledna.
Navela bih jedan krajnje banalan primer, ali tako lep za temu. Da ne bude da ne pričam baš ni o čemu. Uzimam mojrin deo posta za uvod :D

Tek kad sam se slikala i pogledala sebe shvatih da sam se ugojila :lol: a da bih imala oči za to trebalo je da me par ljudi u okolini podseti da mi ispada šlauf.
Lep mi je primer skroz, molim bez podyebavanja :mrgreen: Svi pravimo spontane procene dok hodamo ulicom, npr. nekako držah tu iluziju da sam zgodna jako dugo :lol: iako je vaga pokazivala svoje. Zaista se ne radi o bilo čemu drugom sada nego o mojoj zapanjenosti koliko nisam bila u stanju da uopšte primetim uvećano dupe. Ono, negiranje, kompletno.

Posle toga sam stekla utisak da postoji ogroman spektar osobina koje uopšte ne vidim na sebi a koje ispoljavam krajnje očigledno.
Ovo iz naslova sam primetila baš kod drugih ljudi (ne kod sebe, možda nisam u stanju :think: ). Čak i kada dodele sebi neku lošu osobinu, gledaju da to ne bude nešto strašno, odaberu nešto što ih najpanje frustrira. "Lenja sam ujutru". "Kasno ustajem". "Pijem previše kafe" :)
Skoro nikada nećete čuti: "Tračara sam" (osim ako je to u okolini gde dotična osoba provodi vreme poželjna osobina).
"Škrt sam, brate volim pare i volim da me časte, a imam svoje i čuvam" :mrgreen:
E tu sledi racionalisanje: pa oni imaju više od mene a ja sam pametniji, ko im je kriv kad rasipaju..... ja nisam tražio da me časte..... svi imaju bolje mobilne telefone od mene, meni treba nov..... ja sam svoje platio :D
 

Back
Top