Casual Observer
Stara legenda
- Poruka
- 81.652
Ime Brajan je nasleđeno od starosedelaca, a zahvaljujući uticaju crkve je vrlo rano usvojeno i kod Srba, naravno, nikada nije bilo nešto previše često. Inače, Srbija je, zajedno sa današnjom zapadnom Grčkom (Epir), i južnom Italijim pre sloma Vizantije bila u zoni uticaja latinskog jezika čak i posle Velike šizme: na Svetoj Gori je do turske invazije postojao i pravoslavni latinski (benediktinski) manastir Amalfion koji je pripadao italijanskoj pomorskoj republici Amalfi: sadašnje strogo odvojeno stanje je nastalo tek posle konačnog sloma Vizantije i Kontrareformacije.Registar ličnih imena stanovništva oblasti Brankovića prema popisu iz 1455 može da se skine ovde:
http://www.svevlad.org.rs/imenoslov_files/grkovic_brankovici.html
Čemu te lagarije da je ime Brajan bilo najčešće ime. Idiotske besmislice o imenu Vuk ne treba ni komentarisati jer više govore o nedostatku mozga i sluđenosti onih koji to ispisuju.
Ime Brajan je verovatno nastalo kao skraćena verzija imena kao što su Bratislav, Branislav i slično, a poklapanje sa keltskim imenom je puka slučajnost.
Imena sa prefiksom vuk (odnosano vlk kako su zapisana) su među češćim, a zapisana su kao Vlkašin (javlja se 402 puta), Vlk (javlja se 277 puta), Vlkoslav (javlja se 181 put), Vlkota, Vlkan, Vlkoje itd. Sve u svemu, jedan od najčešćih prefiksa kod tadašnjih srpskih imena.
Usput, ime Živorad ne postoji u ovom popisu. Postoji nekoliko jako retkih imena sa prefiksom živ. Ime Živojin se javlja samo jednom. Do ekspanzije ovih imena je došlo tek mnogo vekova kasnije i to samo na području Šumadije, dok su u drugim krajevima ova imena dosta ređa.
Primeri zapadnog imena kod pravoslavnih Srba je recimo i ime Venedikt (lat Benedictus, Blaženi, tj Blaža/Blažo).
Ruševine benediktinskog manastira Amalfiona, najvećeg od nekadašnja tri latinska pravoslavna manastira Svete Gore:
Poslednja izmena: