Jedan film me inspirisao da se setim onih motivacionih predavanja, self empowerment i slicnih stvari...koji nam (ukoliko nije neka sekta u pitanju) u stvari samo govore nesto sto vec odavno znamo , ali smo valjda negde usput i zaboravili..ili upakuju drugacije pa deluje kao da je bog zna kakva mudrost.
Da li su nam stvarno potrebna ta predavanja, bodrenje, uputstva i saveti za neke tako prirodne stvari u zivotu kao sto su da treba verovati u sebe, upornoscu mozes ostvariti vecinu zelja (realnih) i td itd...?
Meni jedan drug kad prica o tome deluje mi totalno sektashki, kao udje covek u salu, a masa se dere, padaju u trans i tako to..motivacioni govornik ili kako ih vec zovu..
Sta mislite jel treba coveku danas "podsetnik" kako da uziva u zivotu?
tek sad sam procitala celu temu,
pa, evo, da dam potpuniji odgovor.
da, smatram da bi bilo lepo kad bi mogli sami sebe stalno da podsecamo
kako je ovaj zivot lep i dragocen
i da treba da uzivamo u svakom danu i svakom trenu,
jer cesto to zaboravljamo, brinuci se i suvise o nebitnim stvarima
i jureci za nekim boljim zivotom.
lepo bi bilo i da nas neko, s' vremena na vreme podseti na to,
ali ne u vidu govornika koji nam pricaju da cemo biti srecni, onda kad postanemo uspesni, zaradimo puno para, kupimo vecu kucu i sl.
jer sreca ipak nije u tome...i biti uspesan ne znaci i biti srecan.
uzivati u malim, sitnim stvarima
i svakom novom danu koji nam je dat na poklon.
voleti zivot, ljude i svako zivo bice, to je filozofija koju bi trebalo da nas uce od malena,
mada deca to i znaju,
samo zaborave na to kad postanu odrasli, ozbiljni ljudi.