Da li svako može da se bavi istorijom i da bude istoričar ?

Nikita Kulganov

Buduća legenda
Poruka
37.589
Da bi neko bio doktor, mora da završi medicinski fakultete, da bi neko bio pravnik mora da završi pravni fakultet, a da bi neko bio istoričar da li mora da završi fakultet ?
Doktori pričaju o medicini, pravnici o pravu, a o istoriji može da priča ko hoće.
Neko ko nije završio istoriju, dovoljno je da uzme dve tri knjige iz istorije, izvadi samo ono što mu se svidja, takodje iščupa iz konteksta, da neke senzacionalne hipoteze ( koje ne može ni da dokaže ) i on je '' ISTORIČAR''.
To je trend u svim zemljama, u Srbiji zovu Milicu Djurdjević, Velju Ilića, Drecuna, Malgurskog, Boška Obradovića, Bokana...da pričaju o Drugom svetskom ratu, o partizanima, četnicima, Draži, Titu, Stepincu........gde svako priča šta on misli,a da nisu ni pročitali neku istorijsku knjigu o temi o kojoj pričaju.
Koji su oni istoričari, a ne zovu ih kada su neke teme iz medicine, gradjevinstva,prava..tu zovu ljude koji su završili te fakultete i ljude koji se bave tim profesijama. Jer ne može neko ko nije završio medicinu, da dodje u neku emisiju i da on priča , jer će ga proglasiti za šarlatana, a za istoriju može da priča ko hoće i šta hoće.
Postoji sada posebna grupa ''samoukih tj samozvanih istoricara '' revizionista, i u svim republikama bivse SFRJ. Gde oni sada daju neke nove vizije istorijskih dogadjaja.
Ivo Goldstain istoricar -
"Revizionisti rade suprotno svakoj istraživačkoj profesionalnoj logici"
"Historičar, kad se bavi određenom temom, ima gomilu podataka. Sve ih mora staviti na stol i analizirati te vidjeti koji od tih podataka su važniji, kojima treba dati na značaju. Nijedan podatak ne prešućuje, nego ih konfrontira i tako stvara cjelovitu sliku. Ono što rade revizionisti je upravo suprotno toj logici. Oni rade po metodi odvjetnika - odvjetnici u gomili podataka koji čine neki predmet uzimaju ono što štićeniku ide u prilog, a ono što ne ide, to pokušavaju ili zanemariti ili minimizirati. Ta je metoda apsolutno legitimna u slučaju odvjetnika, jer brane svoju stranku, ali historičar tako ne smije raditi", objašnjava Goldstein
http://hr.n1info.com/Vijesti/a34670...akoj-istrazivackoj-profesionalnoj-logici.html
Istorija da bi bila nauka mora da zadovolji naučne principe -
1. pouzdanost
2. preciznost
3. sistematičnost
4. opštost
5. objektivnost
Kako to može da zna neko ko nikada nije studirao istoriju ?
Tako da ispada za druge profesije mora da se završe fakulteti, a za istoriju ne mora....
 
Ja mislim da je za istoriju potreban prvo nepristrasan stav.Muka mi je od ostrascenih istoricara posebno upravo tih skolovanih.
Ovi sto nisu zavrsili istoriju bar znamo- nisu zavrsili.

Ali postavlja se pitanje koliko su diplome validne .
Evo recimo ova zena ima diplomu profesorice engleskog, cak je radila i kao univerzitetski profesor:
 
Историју пишу победници.
Срби су научили своју историју на Берлинском Конгресу и такву преносили са генерације на генерацију.
Партизани су такође подучили наставнике и професоре "тачној" историји.
Можеш да докторираш на факултету историје а да и даље ниси у праву. Са експлозијом информација захваљујући интернету, многи "нешколовани" историчари имају тачнију представу о историјским догађајима него што их имају школовани.
 
Историју пишу победници.
Срби су научили своју историју на Берлинском Конгресу и такву преносили са генерације на генерацију.
Партизани су такође подучили наставнике и професоре "тачној" историји.
Можеш да докторираш на факултету историје а да и даље ниси у праву. Са експлозијом информација захваљујући интернету, многи "нешколовани" историчари имају тачнију представу о историјским догађајима него што их имају школовани.

+1
Повест као наука је БЕСМИСЛИЦА, јер најпростије то И НИЈЕ наука, већ скуп чланака и списа, које онај који те је потукао на бојном пољу, или пак издајом из твојих редова те поробио, пише, не би ли тај свој подухват оправдао и морално, неким измишљотинама о прошлости.
...
"Отац хисторие" није радио ништа друго него управо то, блатио околне народе и величао Атињане.
Па зато заиста и јесте отац ткз. "Хисторие", илити повести на србском.
 

Strašno interesantna tema. @Софија ju je već jednom bila pokrenula. Vodili smo zanimljivu diskusiju sa razmenom dosta suprotstavljenih stavova na forumu, upravo na tu temu.

Da bi se neko profesionalno bavio istorijom, što znači radio u obrazovnom sistemu ili nekom institutu, mora biti školovani istoričar.

S druge strane, sasvim je moguće amaterski se baviti istorijom. Neko ko posveti vreme čitanju i pisanju znači da može konstruktivno doprineti, ali ta je stvar retkost. Izuzev možda po kojeg pravnika, nisam nailazio na mnogo ljudi koji su neprofesionalni istoričari a zavređuju definitivno da ih kitimo tim nazivom.

Osnovni problem ljudi koji nemaju formalno obrazovanje jeste što oni nemaju jedan široki pregled; nisu prošli makar i površno kroz širi kontekst, koji je uvek ključan za razumevanje. Svi koji opštiju sliku nemaju na umu dok pišu o nekom pojedinačnom segmentu, koliko god malen bio, boje ga pogrešnim bojama, da se tako izrazim. S druge strane, poznavanje naučne metologije je jedna vrlo ozbiljna stvar. Iz iskustva primećujem da to manjka većini laika koji pretenduju da se bave istorijom, čak i kod nekih za koje se može reći da su vrlo načitani. To se može ispraviti uz usmerenje i iščitanu literaturu; nije nešto nepremostivo (štaviše, na visoko obrazovnoj instanci je i dosta zapostavljano) ali realnost je da i pasionirani zaljubljenici u istoriju to prosto ne urade i kada se čitaju tekstovi koje pišu može se primetiti da u većoj ili manjoj meri nemaju razvijene metodološke pristupe.

Naravno, ni diploma kako istoričara pa tako ni svaka druga, nije nikakav garant. To je samo jedan papir; potvrda, a da li će se nešto uraditi s tim, ili će se završiti kao Branko Radun, Ilija Petrović ili Radovan Damjanović, koji svi imaju fakultetske diplome, sasvim je drugo pitanje. :namcor:
 
Sama rec istorija nikako ne znaci rasprave oko partizana i cetnika, a u Srbiji je nazalost to kao istorija.
U medicini postoji izraz "istorija bolesti", postoje istorije kulture, istorije revolucija, istorije recimo koriscenja
vode, sadjenja povrca, istorija umetnosti gde nije samo slikarstvo nego je tu i muzika, ali i arhitektura
pa i heklanje. Postoji i istorija filozofije.

Mene recimo zanima istorija jezika, uglavnom srpskog, a to bi znacilo da sam izraz istorija jednostavno
ne znaci nista. Ja ne znam kako i sta ti ljudi studiraju.
 
Strašno interesantna tema.
Тема са тим насловом јесте интересантна.
Но већ у уводном посту се "скренуло" ка ревизији историје, ту је некако фокус одмах на II.св.рату и истрајавању на задатом калупу, о чему већ бјеше неколико тема на овом пдф, а мислим да си једну и ти поставио.
Osnovni problem ljudi koji nemaju formalno obrazovanje jeste što oni nemaju jedan široki pregled; nisu prošli makar i površno kroz širi kontekst, koji je uvek ključan za razumevanje.
Већи је проблем када историчари, они који имају формално образовање, теже површности, поједностављењу уз обавезан селективан приступ. И ти раде оно што историчари једино не би смјели радити, "тумаче" историју или неке процесе.
Не би ни то био проблем, али такви су погодни у времену данашњем код афирмације наручене интерпретације историје, тако имамо те "тумаче" историје, разне Дубравке, Латинке и остале Бранке, или пак овог Иву Голдштајна, такви добију велику медијску пажњу, ту се надовежу и политичари (а када политичари крену мрстити о историји, тешко нама) и то за посљедицу има једну "искривљену" историју и поплаву оних који су прочитали пар текстова од тих "тумача" историје и који су прилично задрти у комумникацији, усменој или писменој.
Izuzev možda po kojeg pravnika, nisam nailazio na mnogo ljudi koji su neprofesionalni istoričari a zavređuju definitivno da ih kitimo tim nazivom.
Људи који нису историчари (рецимо новинари) су у предности јер могу да се фокусирају на ужи период или само један догађај. И ту својим истраживањима, гдје су јако важна темељитост и посвећеност, могу допринијети новим сазнањима о догађају на који су се фокусирали, позитиван примјер бањолучког новинара Јована Бабића.
Пуно чешће штету доносе, и то често баш новинари који се такође фокусирају на један догађај или ужу област, наоружају са интернета сазнањима, уз обавезан селективан приступ, и пуно "тумачења, дестиловања и препарирања" историје а онда ту у правилу наручену и скарадну интерпретацију историју преносе гледаоцима, ту позову госте и у зависности да ли су "наши или њихови" заузму према њима гард. Имамо ту примјер Шупковића о којем смо доста писали, има их још.
Naravno, ni diploma kako istoričara pa tako ni svaka druga, nije nikakav garant.
Наравно, ту зависи од посвећености, колико ће код обраде настојати бити објективан или пристрасно писати текстове или књиге. Ту имамо често и наручене текстове, колумне или читава дјела гдје то ваља уклопити у задати калуп.
Ту је и та "хамлетовска" дилема, бити вјеран струци или кокетирати са политиком и неким пожељним процесима.
Ово друго је исплативије, а и данас такви код свјетине умова обликованих ријалити садржаја бивају боље прихваћени.
 
Историју пишу победници.
Срби су научили своју историју на Берлинском Конгресу и такву преносили са генерације на генерацију.
Партизани су такође подучили наставнике и професоре "тачној" историји.
Можеш да докторираш на факултету историје а да и даље ниси у праву. Са експлозијом информација захваљујући интернету, многи "нешколовани" историчари имају тачнију представу о историјским догађајима него што их имају школовани.

Ama dokle više o tome... :dontunderstand:
 
Sama rec istorija nikako ne znaci rasprave oko partizana i cetnika, a u Srbiji je nazalost to kao istorija.
U medicini postoji izraz "istorija bolesti", postoje istorije kulture, istorije revolucija, istorije recimo koriscenja
vode, sadjenja povrca, istorija umetnosti gde nije samo slikarstvo nego je tu i muzika, ali i arhitektura
pa i heklanje. Postoji i istorija filozofije.

Mene recimo zanima istorija jezika, uglavnom srpskog, a to bi znacilo da sam izraz istorija jednostavno
ne znaci nista. Ja ne znam kako i sta ti ljudi studiraju.

Изучавају повест и прошлост, ДРУШТВЕНО-ПОЛИТИЧКИХ УРЕЂЕЊА и ВЛАСТИ, народа и области.
Другим речима званична наука "Историја" се бави пописивањем ВЛАДАРА и њихових лоза, као и односом тих истих ВЛАДАРА са својим тренутним окружењем.
...
А делатности владара, су углавном били РАТОВИ, као случајно...ГОМИЛЕ ДОГАЂАЈА су скрајнуте и за њих највероватније НИКАД нећемо сазнати...део испливава сада, ал то су мрвице и сакривеног.
...
И после победници не пишу о себи, оно што они желе да се зна, ма јок, не уопште....
...

Нема баш непосредне везе са темом, али врло лепо советљава сакривање прошлости, овог пута србске у Војводини, топла препорука....

 
Glavni problem kod amaterskog bavljenja istorijom osoba koje ne dolaze iz sfere društvenih nauka (lično iskustvo) je nepoznavanje osnovnih socioloških pojmova, kategorija, grupa i njihovo mijenjanje, medjudjelovanje i kroz istoriju i u različitim civilizacijama. Tako si prinuđen preslikavati današnje shvatanje postojećih pojmova, kategorija u nekadašnje i iz tog logički izvlačiti neke zaključke (jer ne može sve biti napisano u istorijskim izvorima) koji će time često biti pogrešni. Banalan primjer, narod, nacija, etnos, etnicitet su za mene apsolutno ista stvar a znam da nisu jer sam čitao šta učeni ljudi o tom pišu al džaba, ja to ne kontam.
Plus neko minimalo znanje latinskog, starogrčkog, staroslovenskog, makar da znaš sva slova grčkog alfabeta i staroslovenske azbuke (hiljadu puta sam psovo mater piscu neke knjige kad navede tekst na latinskom i ne prevede ga)

E sad zamislite kad se frajer koja ništa od ovog ne zna počne profesionalno baviti istorijom...
 
Ama dokle više o tome... :dontunderstand:
Шта је нејасно? То је чињеница. ИСТОРИЈСКА!
Аустроугарска је саставила НОВУ српску историју која је постала званично школско градиво уз напомену (и претњу одмаздом) да се предходна историја више не помиње. Небитно је да ли је предходна била нетачни или надувана, битно је да ти је неко саставио и НАТЕРАО да од тад па на даље тераш како ти је речено.
 
У овој земљи се историчари јако лоше баве историјом, и намерно је искривљују, тако да то тера много шири круг заинтересованих људи да се историјом баве. Свакако није различито ни у неким другим земљама, али овде је овакво бављење историјом допринела огромном уништавању сопственог народа. Један од примера је третирање српских земаља у уџбеницима историје. Ученик, ако нема других извора информација лако може да схвати да је Србија у средњем веку била једино Рашка и да Срба није било ни у Босни, ни у Далмацији ни у Срему, Банату, Бачкој, итд...

Фалсификати и погрешно интерпретиране чињенице током XIX и почетком XX века, веома су допринели огромном покатоличавњу и одрођавању Срба од свог народа, а последично томе и геноцидима. Нико не зна шта би било да тога није било, али је јасна огромна негативна улога Илариона Руварца, Станоја Станојевића и других, и сасвим је разумљив порив, рецимо Симе Лукина Лазића да пише на ту тему, јер је видео шта се дешава. Њих наводим само као примере никако не треба схватити да су једини или најважнији.

Катастрофални рад наших историчара се огледа и у стварању нових нација на нашим просторима, и претежном ћутању на то.

И данас имамо исту ствар,само се можемо надати да последице неће бити сличне.
 
U Srbiji moze, tako masinac, lingvista i ekonomista preko noci postanu istoricari.
Своди се на дефиницију шта је историчар. Ако си заварио у главу да је историчар онај ко је дипломирао на одсеку за историју, сасвим је разумљиво да ћеш остале да гледаш као пацере или преваранте.
 
Шта је нејасно? То је чињеница. ИСТОРИЈСКА!
Аустроугарска је саставила НОВУ српску историју која је постала званично школско градиво уз напомену (и претњу одмаздом) да се предходна историја више не помиње. Небитно је да ли је предходна била нетачни или надувана, битно је да ти је неко саставио и НАТЕРАО да од тад па на даље тераш како ти је речено.

Nije. To je jedna potpuna izmišljotina bez ikakvog uporišta u stvarnosti.

S obzirom da smo toliko vremena na forumu tokom svih ovih godina posvetili razmatranju i pobijanju tog mita, stvarno nema više smisla da to neko opet pominje. Oživljavanje i jačanje odavno raskrinkanih zabluda, vrlo je kontraproduktivno.

Tvrdnja je jedna potpuna fabrikacija teoretičara zavere operisanih od istorije, koja je potpuno ravna recimo tvrdnji da je Nebojša Stefanović kao ministar prosvete kralja Petra II dekretom uveo 12. februara 1967. godine nacionalističko-šovinističku paradigmu u obrazovni sistem Autonmne Kneževine Raške.

P. S. Vidim da je Aranko stavio palac, bezrazložno se slažući sa tvojom izjavom. Znam da me je uzeo za zub još od ranije, pa ne bih da proširujem polemiku, ali strašno je zabrinjavajuće koliko ljudi može same sebe da ubed i u nešto što je najjednostavnije rečeno, obična laž.
 
Poslednja izmena:
Strašno interesantna tema. @Софија ju je već jednom bila pokrenula. Vodili smo zanimljivu diskusiju sa razmenom dosta suprotstavljenih stavova na forumu, upravo na tu temu.

Da bi se neko profesionalno bavio istorijom, što znači radio u obrazovnom sistemu ili nekom institutu, mora biti školovani istoričar.

S druge strane, sasvim je moguće amaterski se baviti istorijom. Neko ko posveti vreme čitanju i pisanju znači da može konstruktivno doprineti, ali ta je stvar retkost. Izuzev možda po kojeg pravnika, nisam nailazio na mnogo ljudi koji su neprofesionalni istoričari a zavređuju definitivno da ih kitimo tim nazivom.

Osnovni problem ljudi koji nemaju formalno obrazovanje jeste što oni nemaju jedan široki pregled; nisu prošli makar i površno kroz širi kontekst, koji je uvek ključan za razumevanje. Svi koji opštiju sliku nemaju na umu dok pišu o nekom pojedinačnom segmentu, koliko god malen bio, boje ga pogrešnim bojama, da se tako izrazim. S druge strane, poznavanje naučne metologije je jedna vrlo ozbiljna stvar. Iz iskustva primećujem da to manjka većini laika koji pretenduju da se bave istorijom, čak i kod nekih za koje se može reći da su vrlo načitani. To se može ispraviti uz usmerenje i iščitanu literaturu; nije nešto nepremostivo (štaviše, na visoko obrazovnoj instanci je i dosta zapostavljano) ali realnost je da i pasionirani zaljubljenici u istoriju to prosto ne urade i kada se čitaju tekstovi koje pišu može se primetiti da u većoj ili manjoj meri nemaju razvijene metodološke pristupe.

Naravno, ni diploma kako istoričara pa tako ni svaka druga, nije nikakav garant. To je samo jedan papir; potvrda, a da li će se nešto uraditi s tim, ili će se završiti kao Branko Radun, Ilija Petrović ili Radovan Damjanović, koji svi imaju fakultetske diplome, sasvim je drugo pitanje. :namcor:
Ова разматрања важе за сваку науку, од физике до музике.
 
+1
Повест као наука је БЕСМИСЛИЦА, јер најпростије то И НИЈЕ наука, већ скуп чланака и списа, које онај који те је потукао на бојном пољу, или пак издајом из твојих редова те поробио, пише, не би ли тај свој подухват оправдао и морално, неким измишљотинама о прошлости.
...
"Отац хисторие" није радио ништа друго него управо то, блатио околне народе и величао Атињане.
Па зато заиста и јесте отац ткз. "Хисторие", илити повести на србском.

Da li si ti pročitao Istoriju Peloponeskog rata?
 
Nije. To je jedna potpuna izmišljotina bez ikakvog uporišta u stvarnosti.

S obzirom da smo toliko vremena na forumu tokom svih ovih godina posvetili razmatranju i pobijanju tog mita, stvarno nema više smisla da to neko opet pominje. Oživljavanje i jačanje odavno raskrinkanih zabluda, vrlo je kontraproduktivno.

Tvrdnja je jedna potpuna fabrikacija teoretičara zavere operisanih od istorije, koja je potpuno ravna recimo tvrdnji da je Nebojša Stefanović kao ministar prosvete kralja Petra II dekretom uveo 12. februara 1967. godine nacionalističko-šovinističku paradigmu u obrazovni sistem Autonmne Kneževine Raške.

P. S. Vidim da je Aranko stavio palac, bezrazložno se slažući sa tvojom izjavom. Znam da me je uzeo za zub još od ranije, pa ne bih da proširujem polemiku, ali strašno je zabrinjavajuće koliko ljudi može same sebe da ubed i u nešto što je najjednostavnije rečeno, obična laž.

Нисам узео на зуб особу него ставове.
Прочитао сам колико сам стигао и доста старих полемика и видео сам жар и труд који улажеш да замаглиш чињенице и прикажеш ствари онакве какве нису.
Рецимо на теми о доказима о досељавању Словена си ставио гомилу цитата од којих ниједан од извора приблићних времену дешавања недвосмислено не говори о досељавању Словена него само о преласку Дунава, али тврдиш да је то доказано. Да није опасно било би смешно. О контрадикторностима извора да не говоримо.
Онда си рецимо на теми старобалканска писменост изнео смешне тврдње званичне науке на пример о натпис Харигасти као германском натпису иако се ту ради само о имену које донекле подсећа на нешто германско, док рецимо доказе који повезују Словене са временом пре наводног досељавања који су неупредиво јачи, за тебе потпуно неважни и одбацујеш и покушај размишљања на ту тему.

Затрпаваш све теме па и ову, трудећи се да гомилом података потиснеш све остале.

На овој теми износиш тезу да је утицај аустроугарске на нашу историју мит, иако је то све друго него мит. Наравно није ништа црно-бело и није све почело од Берлинског конгреса, али је данас са развојем интернета немогуће сакрити германски покушај извртања целокупне историје, где је скоро све другачије од онога што се учи. Дакле ствар није баш тако једноставна као што је Барышников написао али је то мање више суштина.

Али као што рекох све је данас лако доступно и људи се лако могу уверити да то што пишеш није тачно довољно је да читају мало више и размишљају.
 
Nije. To je jedna potpuna izmišljotina bez ikakvog uporišta u stvarnosti.

S obzirom da smo toliko vremena na forumu tokom svih ovih godina posvetili razmatranju i pobijanju tog mita, stvarno nema više smisla da to neko opet pominje. Oživljavanje i jačanje odavno raskrinkanih zabluda, vrlo je kontraproduktivno.

Tvrdnja je jedna potpuna fabrikacija teoretičara zavere operisanih od istorije, koja je potpuno ravna recimo tvrdnji da je Nebojša Stefanović kao ministar prosvete kralja Petra II dekretom uveo 12. februara 1967. godine nacionalističko-šovinističku paradigmu u obrazovni sistem Autonmne Kneževine Raške.

P. S. Vidim da je Aranko stavio palac, bezrazložno se slažući sa tvojom izjavom. Znam da me je uzeo za zub još od ranije, pa ne bih da proširujem polemiku, ali strašno je zabrinjavajuće koliko ljudi može same sebe da ubed i u nešto što je najjednostavnije rečeno, obična laž.
Нису сви на овим форумима од кад је света и века. То што си ти расправљао о нечему пре пет година је ирелевантно за мене који сам јуче дошао. Ако мислиш да свака придошлица прво треба да прочита целокупну преписку која је овде вођена од оснивања па на овамо онда ...
А ти хоћеш да кажеш да немци нису систематизовали историју и практично натерали Србију или да прихвати званичан став или да иде својим путем? Слично као и данас ако хоћеш да уђеш у ЕУ мораш да прихватиш и примениш правила и законе који су прописани од стране ЕУ (Немаца).
Ценим да са тако жустрим ставом припадаш грани обучених историчара. Чудим се да до сада ниси видео примере где је историја преправљана у неким каснијим издањима.
 
U Srbiji moze, tako masinac, lingvista i ekonomista preko noci postanu istoricari.
Mislis na ovog ekonomistu sto je ''dokazao'' da su cetnici pobedili na Neretvi ?
Miroslav_samardzic_jutjub.png
 
Нису сви на овим форумима од кад је света и века. То што си ти расправљао о нечему пре пет година је ирелевантно за мене који сам јуче дошао. Ако мислиш да свака придошлица прво треба да прочита целокупну преписку која је овде вођена од оснивања па на овамо онда ...
А ти хоћеш да кажеш да немци нису систематизовали историју и практично натерали Србију или да прихвати званичан став или да иде својим путем? Слично као и данас ако хоћеш да уђеш у ЕУ мораш да прихватиш и примениш правила и законе који су прописани од стране ЕУ (Немаца).

Poslednja tema koja se tiče toga bila je otvorena pre svega malo više od mesec dana; možeš je pronaći samo par stranica dalje i sa vrlo jasnim naslovom: Razlike u istoriografskim stavovima između Austrije i Srbije u periodu 1878-1908. Na toj temi imaš navedeno sve i skenirane i fotografisane primere iz školskih udžbenika i tadašnje istoriografije u Srbiji.

To (podebljano) ne pokušuvama ja da kažem; to je opšte poznato svakome ko ima i najelementarnija saznanja o periodu istorije Srbije između 1878. i 1918. godine. Kao što možeš videti i sam na toj temi (udžbenik za Milenka M. Vukićevića iz 1904, Ljubomira Kovačevića i Ljubomira Jovanovića iz 1891. godine, Jovana Đorđevića iz 1900. godine, Save Antonovića i Petra M. Niketića iz 1890. godine, Laze Lazarevića i Petra K. Šreplovića iz 1901) nije bilo skoro nikakvog uticaja Nemaca na srpsku istoriografiju posle Berlinskog kongresa 1878. godine. U školskim udžbenicima koji su se koristili u Kneževini odnosno docnije Kraljevini Srbiji nije bilo lepih reči o Austrougarskoj monarhiji. Predstavljana je u vrlo negativnom svetlu, kao neprijatelj koji je više puta obrlatio Srbe i oni zbog toga izvukli deblji kraj, dok Beč drži pod kontrolom ogromnu teritoriju srpskih zemalja, koje se u očima istoričara-autora posle Istre (sic!) graniče sa slovenačkim.

Ko je, tačno, izmislio tu priču, kao nulti-pacijent od koga je virusna infekcija počela, ne sećam se sada sa savršenom preciznošću. Mislim da je to bio Jovan I. Deretić. I kako je on počeo sa tom pričom, tako su ljudi nastavljali kao papagaji ponavljati da su Nemci navodno napisali ispočetka srpsku istoriju 1878. godine i to Srbiji nametnuli, čak i, tobože, u narodne škole. I to tako krene kao pošast da se širi; preko gluvih telefona koji oduzimaju i dodaju, malčice menjajući verzije tog lažnog narativa, zahvaljujući širokom dijapazonu učesnika koji je reprodukuju od žute štampe koja doslovno živi od pompeznosti do anonimnih forumaša po mrežama na internetu (to se naziva često clickbait fenomen, kao kada na YouTube stave zgodnu cicu da bi ljudi kliknuli kao thumbnail iako te slike u samom snimku uopšte nigde nema).

Ценим да са тако жустрим ставом припадаш грани обучених историчара.

Žustri stav ne dolazi od neke obuke, već od činjenice da sam doslovno godine posvetio iščitavanju, fotografisanju i kačenju na forum dokaza, pokazujući koliko ta priča nema nikakve veze sa istinom. Nemoj ovo shvatiti pogrešno i primi moje izvinjenje ako sam delovao previše oštro; nemam apsolutno ništa protiv tebe, nego mi se zaista doslovno povraća (muka mi je; glavobolja me hvata) kada vidim da i dalje ima ljudi koji veruju u to i koji pišu gotovo pa potpuno ubeđeni da je to stvarnost, a ne plod mašte nekolicine ljudi. Evo, gledam šta forumaš Aranko piše i to je zaista jezivo.


Чудим се да до сада ниси видео примере где је историја преправљана у неким каснијим издањима.

Video sam koliko hoćeš; poredio sam udžbenike pre i posle 5. oktobra 2000. godine, pre i posle 1990, za vreme komunizma sa onim u kraljevini Jugoslaviji; uporedo sam razmatrao razlike u udžbenicima istorije pod nacifašističkom okupacijom u odnosu na one koji su bili u upotrebi pre i posle...prošao sam skoro sve udžbenike istorije koji su ikada bili korišćeni na bilo kom nivou na teritoriji Republike Srbije.

Uopšte se ne radi o tome da to nije moguće. Narativ se stalno menjao, u zavisnosti od političkih okolnosti i gospodara i proučavanje nastavnih sredstava odličan je izvor koji ukazuje koliko se šta i kako menjalo, odnosno kakav je bio uticaj politike na edukaciju (i, da se ne lažemo, ispiranje mozgova) omladine.

Samo što, jednostavno, ovde nije istina. Radi se o potpunoj fantazmagoriji koju ponavljaju neinformisani ljudi, bez ikakvih dokaza (neupućeni i sami u to šta uopšte piše u školskim udžbenicima koji su se koristili krajem XIX i početkom XX stoleća), a neki verovatno i lažu iz ekonomskih razloga (kako bi lakše prodali priču i ubedili ljude da im kupe precenjene knjige).
 
Poslednja izmena:
Strašno interesantna tema. @Софија ju je već jednom bila pokrenula. Vodili smo zanimljivu diskusiju sa razmenom dosta suprotstavljenih stavova na forumu, upravo na tu temu.

Da bi se neko profesionalno bavio istorijom, što znači radio u obrazovnom sistemu ili nekom institutu, mora biti školovani istoričar.

S druge strane, sasvim je moguće amaterski se baviti istorijom. Neko ko posveti vreme čitanju i pisanju znači da može konstruktivno doprineti, ali ta je stvar retkost. Izuzev možda po kojeg pravnika, nisam nailazio na mnogo ljudi koji su neprofesionalni istoričari a zavređuju definitivno da ih kitimo tim nazivom.

Osnovni problem ljudi koji nemaju formalno obrazovanje jeste što oni nemaju jedan široki pregled; nisu prošli makar i površno kroz širi kontekst, koji je uvek ključan za razumevanje. Svi koji opštiju sliku nemaju na umu dok pišu o nekom pojedinačnom segmentu, koliko god malen bio, boje ga pogrešnim bojama, da se tako izrazim. S druge strane, poznavanje naučne metologije je jedna vrlo ozbiljna stvar. Iz iskustva primećujem da to manjka većini laika koji pretenduju da se bave istorijom, čak i kod nekih za koje se može reći da su vrlo načitani. To se može ispraviti uz usmerenje i iščitanu literaturu; nije nešto nepremostivo (štaviše, na visoko obrazovnoj instanci je i dosta zapostavljano) ali realnost je da i pasionirani zaljubljenici u istoriju to prosto ne urade i kada se čitaju tekstovi koje pišu može se primetiti da u većoj ili manjoj meri nemaju razvijene metodološke pristupe.

Naravno, ni diploma kako istoričara pa tako ni svaka druga, nije nikakav garant. To je samo jedan papir; potvrda, a da li će se nešto uraditi s tim, ili će se završiti kao Branko Radun, Ilija Petrović ili Radovan Damjanović, koji svi imaju fakultetske diplome, sasvim je drugo pitanje. :namcor:
Сагласна сам и онда била с тобом у доброј мери с тим што за неке теме историјске правни факултет даје бољу потку, у смислу прецизног пизнавања државног уређења кроз институције и надлежности, што ви немате разлога на историји да учите. Тако да је заитересован правник у предности кад је у питању историја политичких процеса.
То је моје мишљење које сам утврдила кроз дружење са правницима и историчарима које се баве историјом као науком. Не доводим у питање методолигију јер говорим о људима који је познају. :)
Иначе, окружена сам цео живот и једнима и другима, а методологију истраживачког рада сам научила од правника и ако је мој најбољи друг др историјских наука пикушао у више наврата да ме упути. :D
 
Сагласна сам и онда била с тобом у доброј мери с тим што за неке теме историјске правни факултет даје бољу потку, у смислу прецизног пизнавања државног уређења кроз институције и надлежности, што ви немате разлога на историји да учите. Тако да је заитересован правник у предности кад је у питању историја политичких процеса.
То је моје мишљење које сам утврдила кроз дружење са правницима и историчарима које се баве историјом као науком. Не доводим у питање методолигију јер говорим о људима који је познају. :)
Иначе, окружена сам цео живот и једнима и другима, а методологију истраживачког рада сам научила од правника и ако је мој најбољи друг др историјских наука пикушао у више наврата да ме упути. :D

Ovde treba dodati, kada govorimo o antičkoj povesti, da su klasičari definitivno nezaobilazni. Oni ne uče istoriju generalno i ne prolaze kroz metodološku obuku u potpunosti na adekvatni način kao istoričari, ali klasičari su u pravom smislu značenja te reči najdirektniji naslednik onog drevnog polihistora. Sa minucioznim poznavanjem antičke književnosti, filologije i pomalo nekih drugih tema, nezaobilazni su i ne samo da mogu da se mere sa istoričarima, već u nekim aspektima ih i često prevazilaze. Gotovo kao stereotipno; u skladu sa drevnom praksom, nastavljajući je. :D Mnogi su prešli na neke novije modele, npr. strogo se skoncentrišući na klasičnu filologiju, bez same istorije, a što je mač sa dve oštrice...na beogradskom univerzitetu imamo jedan je od retkih slučajeva gde su te prakse opstale.

Na tom tragu, antička katedra da se prosto izrazim, u Srbiji je dosta jaka. Ona je izrodila velikane kao što su Miloš Đurić, Milan Budimir i Fanula Papazoglu, a dodajmo tu u izvesnoj meri i Mirona Flašara i možda recimo Slobodana Dušanića. I danas se antička prošlost u Beogradu proučava na izrazito ozbiljnom nivou, što na nesreću studenata koji nisu baš preterano zagriženi, što uz zavist mnogih u regionu. Srbija je jedna od retkih zemalja sa stručnom egiptologijom (Danijela Stefanović) i u kojoj se na nekom fakultetu mogu učiti drevni egipatski jezik i hijeroglifi.
 
Poslednja izmena:
Poslednja tema koja se tiče toga bila je otvorena pre svega malo više od mesec dana; možeš je pronaći samo par stranica dalje i sa vrlo jasnim naslovom: Razlike u istoriografskim stavovima između Austrije i Srbije u periodu 1878-1908. Na toj temi imaš navedeno sve i skenirane i fotografisane primere iz školskih udžbenika i tadašnje istoriografije u Srbiji.

To (podebljano) ne pokušuvama ja da kažem; to je opšte poznato svakome ko ima i najelementarnija saznanja o periodu istorije Srbije između 1878. i 1918. godine. Kao što možeš videti i sam na toj temi (udžbenik za Milenka M. Vukićevića iz 1904, Ljubomira Kovačevića i Ljubomira Jovanovića iz 1891. godine, Jovana Đorđevića iz 1900. godine, Save Antonovića i Petra M. Niketića iz 1890. godine, Laze Lazarevića i Petra K. Šreplovića iz 1901) nije bilo skoro nikakvog uticaja Nemaca na srpsku istoriografiju posle Berlinskog kongresa 1878. godine. U školskim udžbenicima koji su se koristili u Kneževini odnosno docnije Kraljevini Srbiji nije bilo lepih reči o Austrougarskoj monarhiji. Predstavljana je u vrlo negativnom svetlu, kao neprijatelj koji je više puta obrlatio Srbe i oni zbog toga izvukli deblji kraj, dok Beč drži pod kontrolom ogromnu teritoriju srpskih zemalja, koje se u očima istoričara-autora posle Istre (sic!) graniče sa slovenačkim.


Наравно може тако површно да се гледа али то није тачно. Да, писали су лоше о аустругарској али су учили из њихових књига, на њиховим школама и усвајали су идеологију, само нису прихватили најнепосреднију прошлост, а то што је цела историја пре тога фризирана на германску страну је основа свега.


Тако да смо могли да имамо овако катастрофалне књиге (Станоје Станојевић)

Ludi Stanoje 02.jpg



Žustri stav ne dolazi od neke obuke, već od činjenice da sam doslovno godine posvetio iščitavanju, fotografisanju i kačenju na forum dokaza, pokazujući koliko ta priča nema nikakve veze sa istinom. Nemoj ovo shvatiti pogrešno i primi moje izvinjenje ako sam delovao previše oštro; nemam apsolutno ništa protiv tebe, nego mi se zaista doslovno povraća (muka mi je; glavobolja me hvata) kada vidim da i dalje ima ljudi koji veruju u to i koji pišu gotovo pa potpuno ubeđeni da je to stvarnost, a ne plod mašte nekolicine ljudi. Evo, gledam šta forumaš Aranko piše i to je zaista jezivo.

Шта је језиво?
Имати другачије мишљење? Није реч о веровању, реч је о мишљењу створеном на основу дебелог знања природних наука и мнго прочитаних књига из историје. Да одмах навеем Деретића нисам уопште читао, не знам какве су његове књиге. И много тога сам проверавао на интернету што је ближе могуће оригиналном извору података.

Или је језиво то што ти се руши кула од карата зидана толико дуго?
Само је једно битно да схватиш да је сада све лако проверити. И верујем да ти је то најјезивије, јер се ближи време када ће историја морати да уважи налазе осталих наука, генетике (не као данас да се генетика тумачи тако да буде у складу са историјом– врли пример српског ДНК пројекта), археологије (да, и ту исто важи да се не тумачи археологија да буде у складу са наративом него да се резултати посматрају без предрасуда) и других наука
 

Back
Top