Da li su vlasnici pasa i donekle macaka sebicni?

Da se nadovezem i ja na temu,mada je vec dosta odgovora dato.
Prvo,stambeni uslovi,kuca ili stan,savrseno ne odredjuju srecu nasih ljubimaca,vec nas odnos prema njima,paznja koju im poklanjamo,koliko ih puta izvodimo u shetnju i td.
Znam nebrojene primerre "ljubimaca" koji su citav svoj zivot proveli na lancu,ili nekoj uzici,u nekom dvoristu ili nekakvom prljavom boxu u cosku istog.S druge strane,ima primera pasa koji zive u malim stanovima,ali se redovno izvode u duge setnje i nista im ne fali.
Dalje,autor ove teme bi trebalo da zna da ni velicina psa nije uvek u vezi sa tim da li je pas pogodan za dvoriste ili ne.Uzmimo samo primer dzinovske rase,doge,koja savrseno nije za zivot napolju.Takodje,ima raznih vrsta macaka,niko normalan ne pusta svoju,recimo persijsku macku,da lunjara napolju,taamo gde je vrebaju svakojake opasnosti,o prljavstini,njenom usporenom kretanju i reakcijama da ne govorim.
Elem,da skratim pricu,pogresno je totalno decidirano misljenje da zivotinje nisu za stan,a da su idelni uslovi samo oni sa kucom i dvoristem.Isitina je negde na sredini,u raznoraznim kombinacijama,a pre svega,odgovor na to pitanje je u samom vlasniku i njegovom stavu prema ljubimcima.Nisam za preteranu "ljubav" koja gusi ljubimce,kada nemate uslova da ih pazite kako treba,kada ih samo gomilate.bavite se tzv. hordasenjem.
Meni je nedavno pristiglo novo stene,novi clan,tako da sam svoju menazeriju morao malo da smanjim.Svela se na dva psa (jedan veliki,drugi minijatura),jedan macak (persijanerr) sicu da ne ne nabrajam,ptice,ribice,...sve to u nekih 42kvm.
I,verovali ili ne,lepo nam je,jos niko nije pozeleo da napusti zajednicu ;)
 
Što se tiče pasa u stanu i ja se slazem da je mnogo bitnije društvo i vreme koje se s njim provede. Ni kod mačaka ne treba biti isključiv. Mi smo imali sijamca kojeg smo kao mače izvodili napolje i nosali na plac upravo da mu pruzimo mogućnost da bude i napolju.Nijedan put nije uzivao u tome, tako da smo prestali da ga mučimo i on je svojih 16tak godina uzivao uglavnom uz radijator ili na ćebetu.
 
kada je Dona došla kod nas imala je godinu dana, bila sva istraumatizovana (to je druga priča) i nije smela ni za živu glavu da uđe u kuću. Jedva smo je naučili da uđe pošto imam utisak da je bila debelo tepana kad bi to uradila. ali malo po malo uspeli smo. Kada grmi ili puca ona odmah utrčava u kuću i nema šanse i načina da se odatle izbaci. Pri tome, ona je u hodniku, jer mi živimo na prvom spratu (prizemlje je prazno) i kad joj kažemo uđi onda uđe u stan. Sin Baja čeka mirno ispred vrata kuće dok ne čuje čarobno ajde i onda uleće pravo na sprat u stan.
Inače mislim da je pogotovu Baja fenomen jer i pored onoliko dlaka koje non-stop usisavam on i dalje ima dlake. Odsakle ne znam
 
mislim da problem "sebicnosti" ne moze da se gleda sa strane idealnih stambenih uslova za zivotinju jer ih ni mi ljudi najcesce nemamo.

ja npr. nisam znala koliko ce mi pas porasti i da sam znala, sta bih sa njim radila kada nismo mogli nikome da ih udomimo (nadjena 3 steneta iza kontejnera) ? da ih vratim na ulicu gde bi zasigurno uginuli pre ili kasnije? to bi bilo manje sebicno? tako da su dva u dvoristu-maltene na silu udomljeni a gile je ostao kod nas :). i kompenzacija mu je sto zivi ko bubreg u loju a setnje i igre, paznje i ljubavi ima u izobilju, setnje uvek moze vise, ali ipak je ima dovoljno.

sad o drugom koji je u dvoristu mi delimicno brinemo i pravo da ti kazem zao mi je sto nemam veci stan jer mislim da bi mu bilo bolje kod nas, jer briga o psu je mnogo vise od dovoljno vremena provedenog napolju.

ako je psu i ljudima izbor da taj pas zivi kao lutalica na ulici ili u stanu- zar nije za obe strane idealno, pa i jedino realno resenje usvajanje psa pa makar u stanu?

ne mogu da podrzim ljude koji se ne obaveste o obavezi koju pas predstavlja, pri tom uzmu nesto tipa bernski planinski pas ili sarplaninac i sl., ne setaju ga dovoljno i drze u malom stanu... to je vec sebicno... pogotovo kad uzimas rasnog pa mozes da izaberes rasu koja jeste za stan kojoj ne treba ozbiljno istrcavanje i puno aktivnosti da utrosi energiju a ipak uzmu neku grdosiju koju treba "savladati".
 
mi imamo kucu, i dvoriste, logicno. nasa mina je non stop u kuci. spava u mom krevetu. trenutno lezi ispred vatre. moj zlocin prema njoj je sto je ne setam dovoljno, ali imam panican strah od toga. ali svaki svoj dan organizujem tako da sa njom provedem neko kvalitetno vreme. nikad, ali nikada nije u zivotu bila sama vise od 8 sati. i to retko, jer nam zivoti to dozvoljavaju. sa nojm sam nucila sto je cenjenica, i vec pomenuta, ona uziva u svom coporu, a to smo mi. hiljadu puta dnevo dodje da se pomazi, zagrili, isprica, poigra, privuce paznju bilo kako. nekada pomilsim sta bi bilo da je sama u svoristu. ona je non stop u krilu, ili bar naslonjena uz nekog od nas. da je u boxu tu emociju ne bi mogla da ispolji. i svu tu radost i ljubav koju ima. i utehu kad meni treba, i kad njoj treba. cini mi se da je ovako vise nego bolje da je u dvoristu. ali ona je takva rasa. mozda ima pasa koji su samotnjaci.

posle upoznavanje nje, njenog srca i duse i potreba, nikada ne bih drzala psa u dvoristsu osim ako sam prinudjena. znaci, drzala bih ga i u stanu, jer je sa njom i sada kao da smo u stanu. ako nesto mrzim, to je lanac na necijem vratu! i tri metra za mrdanje.

nadam se da cu jednog dana imati bar 5 krznenih drugara, i mozda cu tada morati da ih drzim napolju, ali onda ce imati jedni druge, i mene par puta dnevno da mi se bace u zagrljaj!! sada je sa jednim psom lako.
 
mislim da je jasno kako zivi... :heart: :heart: :heart:

samo da dodam da mi se cini da moja ljubav prema njoj prelazi u patologiju, pa mozda nisam ni tebala da komentarisem ovu temu... mada ima nas gomila ovde takvih, tako da... :-)
 

Prilozi

  • DSC02015.jpg
    DSC02015.jpg
    38,3 KB · Pregleda: 11
Poslednja izmena:
U svakom slucaju,ako je nekome potreban samo i iskljucivo cuvar kuce,anda je mnogo jeftinije da ugradi alarm i sigurnosne kamere,nego da uzima,hrani,neguje i leci psa :confused:

bravo vilus:klap::):super:potpuno se slazem , jer najcesce kad dolaze kod nas na stand traze psa cuvara ,koga bi drzali na lancu :eek:

Ili da jednostavnije plati cuvara koji ce ga cuvati za 15hiljada !!!
Inace sve zivotinje koje udomljavamo ,trazimo od novog vlasnika da kad imaju dvoriste imaju mogucnost da ulaze u kucu :rtfm: i stogo zabranjujemo lanac !!
 
Mislim da je Lena navikla kad se vrsi nuzda.ujutru,u setnji i uvece pred ulazak u box.Ako je u boxu,pocne da laje,odma izlecem,pustam je da obavi,pocistim i to je to.
Sad ne znam kako je sa psima u stanu,jer nisam imao taj dozivljaj.Iako kad porastem sigurno cu psa drzati u dvoristu.Tu je on,njegova sloboda.Mozda zimi u predsoblje....Ja nisam od onih sto su za to da pas bude u kuci.Dobro vama u BG,vecina se u stanovima i to postujem...Ali nama na periferiji da pas ide po kuci pored dvorista...ne znam,verovatno cu biti ispravljen...Ma ko zna,mozda i ja budem imao stan,i tada ce pas biti obavezni deo zivota...
 
Maza je bretonka (hiper aktivan pas) i prve dve godine je provela u stanu od 50 kvadrata sa nas četvoro i bez terase. Mnoooogo šetnje koja ne znači samo njoj već i nama, pa u toj šetnji pričate sa decom, saznajete sve i svašta jer su klinci slobodniji nego kad ih posadiš u fotelju i ispituješ, svo smo voleli da šetamo zajedno (verujem da zbog toga moja deca danas imaju vrlo izražen osećaj za porodicu), igre sa Mazom i decom. Ma divno i kvalitetno provedeno vreme a Maza savršena i telesni i psihički. Kada je imala dve godine prodali smo stan i kupili kuću. Maza je i dalje spavala u kući sa nama a kad god je htela bila je u dvorištu. Onda se Maza oštenila i zadržali smo Šašu-Mašu koja takodje spava u kući. Obe smo izvodili i u šetnje na Savu i u polja. Onda je došla Lea, šarplaninka, koja nije htela da udje u kuću već je bila samo u dvorištu. Onda je došao Meš, nem.ovčar, koji je u dvorištu ali ga puštamo da udje u kuću i prošpacira se. On voli da je sa nama ali mu je primarno dvorište prvo zato što je od malena napolju, drugo zato što sa onom njegovom dlakom unutra mu je vruće (bar mi mislimo), treće mislimo da kad već imamo dvorište za njega je bolje da bude napolju (sa sve kućicom) jer je to pas za napolje.
Važan je naš odnos prema psima a ne kvadrati ili ari. Samo znam da ćemo uvek imati pse jer nam je sa njima lepo, veselo, rasterećujuće. Toliko bezgranične ljubavi na jednom mestu :heart::heart::heart:
 
:think: Sad bas sedim i razmisljam o ovoj temi. Posto sam se nalila vodurine,za samo sat vremena sam nekoliko puta isla u WC i pocnem da razmisljam kako je jadnim psima kojima mi odredjujemo kad ce ici napolje da vrse nuzdu:think:
Mnogi ljudi ce reci da oni na to naviknu i da im onda nije problem,a da li je zausta tako?

pa meni se ne cini da gile trpi, da kada je bio mali, ali sada ne, vidim po tome sto kad izadje napolje nije mu prvi refleks da podigne nogu, vec da trci kod drugara ili da njusi ko je ostavio trag pa samo obelezi... a kad mu je frka-1 u milion, to se vidi odmah...
 
Nama su psi uvek bili napolju, doduse moja mama ima neka svoja ubedjenja, al svaki pas je ulazio kad god je hteo, makar u predsoblje koje je nekih 10m2, sve naravno dok ja nisam dovela Leu i to je onda postala normalna stvar!
Snupi je recimo napolju oduvek, prvo nije nikad ni hteo da udje, jednom je usao i zapiskio sta je stigo, i sad mu je zabranjeno, ali bude u predsoblju leti kad se skloni od sunca!
 
Hajde da i ja nesto iskucam...

Moja kuja nemackog ovcara koju sam imao 12 godina i za koju tvrdim da je znala da govori ali se pravila luda, je spavala u kolima, da, u starom automobilu moga caleta. Napravili smo joj ne kucicu nego vilu, stavljali cebad, stare duseke, razne prostirke, ali nista... Ona je prosto odabrala da obitava u tom Renou 12. Kad joj se kaze mesto ona uskoci kroz prozor i ispruzi se na zadnjem sedistu. Jednog dana je prosto usla u taj auto i odlucila da se tu useli. Cak je i stence odgajala u kolima, prednja sedista smo morali da izvadimo kako bi mogla tu da bude sa stencima. Jedne zime je bilo djavolski hladno i uveli smo je u kucu... Te agonije, tog laveza, na kraju smo morali da je pustimo na minus beskonacno da bi ona sva ponosna uletela u kola i zaspala na sedistu.

I, sta je pisac hteo da kaze... Isto sto i vecina pre mene, nije bitno gde pas ili macka zivi ako zivi sa ljudima koji je VOLE. Da li ce da spava pored radijatora ili na zadnjem sedistu automobila je sasvim nebitno. Taj izbor je na ljubimcima, ako ga imaju, a mi treba da se potrudimo za ostalo. Ne ostavljaju nam bas puno prostora za manevrisanje :)!!!

Da li su vlasnici pasa ili macaka sebicni? Tesko mi je da poverujem u to. Sama konotacija reci "sebican/na" je jasna. Ako sam sebican, zasto onda mesecno trosim novce koje trosim na front line, hranu, vitamine, cetke, slatkise i ostale zezalice, da ne pominjem racune za veta, hvala bogu pa ih nema toliko? Sto sebi ne bih priustio jos jedan par obuce, farmerke, kosulju... Sve te stvari ne masu repom, ne predu, ne balave, ne grebu namestaj, ne jure pahulje snega, ne mjaucu i ne laju. Licno, osecam se sjajno kad "sve te novce" trosim na svog psa!!!

Mislim da sam bio jasan! :)
 

Back
Top