Da li su vam muz zena deca dali smisao zivota koji pre toga niste imali?

Kad se izgubi dete zato sto mozak nije razvijen na opasno pluca nisu razvijena na opasno ima neku promenu opasno je po majku muski obicno ne idu da se pokaju do manastira crkve u ispovesti...
Ne idu da se ispovede dobiju oprostaj od onog Gore...to je skoro svestenik rekao ...tako da toga skoro da nema...
Ja nisam mislio bukvalno da se pokaje nego zato što se oženio. 😂
 
Ja sam sretan što sam osnovao porodicu,odgajio ih i dao sve od sebe da im bude što bolje.Osećam da sam ispunio svoj zadatak,sad se igram sa unucima i to je mogu reći jako me zadovoljava ispunjava me sa radošču života.Ne znam kako bih bez njih.Mislim da je porodica osnovni oblik ljudskog života,i ne samo ljudskog...
 
Šta je sa onima koji nisu u braku i nemaju decu ? Da li to znaci da oni nemaju smisao života?

Smisao života se razlikuje od osobe do osobe i zavisi od toga šta mu je važno.
Za mene smisao života je živi dok ne umres.Posebno je važan nacin na koji zivimo svoj život i na šta trošimo vreme življenja koje nam je dato rodjenjem.
Ako su to samosvest, posao koji volimo,stvaralaštvo,ostvarenje naših želja, zadovoljstvo, sreca, ljubav,onda je to jasno definisan smisao necijeg života.
Lepo receno 👏 Ne postoji univerzalni recept za srecu. Za nekog su deca pun pogodak, za nekog totalni promasaj. Momak i ja smo u vezi duze nego sto neki brakovi traju, ne zelimo da imamo decu ikada. Svaki put kad prijatelji sa decom kazu da ne mogu da rade nesto zbog dece, mi prokomentarisemo (da oni ne cuju) koliko smo srecni sto ih nemamo.
Zapravo, mi obozavamo cinjenicu da mozemo u svakom trenutku da damo otkaz, preselimo se, putujemo, spavamo vikendom do popodne i sl. Strasno nam je kad cujemo da se neko nije naspavao mesecima od kad je dobio dete. Sigurna sam da bismo bili manje srecni sa decom, jednostavno smo takav tip ljudi.
 
Kakav mi je zivot bio u mladosti ni uz najbolju volju nisam vidio svetlu buducnost...Ostavljen, sutan, maltretiran od nazovi dobrotvora i staratelja...Napravio sam par gresaka prema sebi i svom zdravlju u tom beznadeznom stanju...Sad osecam posledice na zdravlju i trpim...Donijelo je to zlo doba i dobrog meni i mojoj porodici...Izbacio sam sve one gluposti koje su mene zadesile i zastitio svoju porodicu da ih nista od toga ne zakaci a ja naucio kako ne treba sa ljudima...Uspeo sam. Samo su ostali tragovi kocenja zivota na meni i evo trudim se maksimalno da ne opterecujem sa svojim tikovima iz tog doba...A oni su, hvala im vratili mi veru da normalan zivot jos postoj...Progledaju mi kroz prste kad kad me tikovi mladosti posjete... :D
 

Back
Top