Hrvati su doduše imali sličan projekat - Ilirski pokret, što je preteča jugoslovesnke ideje. Hteli su da približe okolne Slovene i proguraju hrvatski jezik, sprovedu (delimičnu) asimilaciju, odnosno nametnu se kao kulturološki hegemon kod južnih Slovena (manje više). Srbi su bili najžešći protivnici tog pokreta, pogotovo zbog tadašnje osetljive situacije oko srpskog jezika (srpskoslovenski vs Vukov narodni govor)
Srbi su isto imali svoje političke projekte. Evo recimo najskoriji primer je Open Balkan, pokušaj Vučka da kontroliše zapadni Balkan kroz priče o balkanskom zajedništvu bez granica i sl. pogotovo nakon što zapadni Balkan sve više gubi evropsku perspektivu. Zanimljiva su dešavanja oko toga. Hrvatska je sve do skora podržavala bošnjačku politiku, pogotovo oko ukidanja RS i sl. Često su se zbog toga i sa BH Hrvatima zamerali. Vučko je išao miroljubivim i progresivnim tonovima kod Bošnjaka ne bi li primamio BiH u Open Balkan, čak je i razvio dobre odnose sa Izetbegovićem, to se Dodiku nije svidelo jer njemu ne odgovora pro-bošnjački narativ, dolazi do raskola Vučko-Dodik i onda uskače Hrvatska sa svojom pričom o zaštiti Dejtonskog sporazuma, podržavaju RS, Milanović viče "Dalje prste od Dodika" itd. i Vučko ostaje bez BiH
No onda se dešava obrt u CG, pada Milo i dolazi "prosrpska vlast" bez obzira što je reč o građanskim opcijama koje samo nisu srbomrzne, no razlika je što ova vlast podržava Open Balkan kojeg DPS naziva velikosrpskim. Ko je najviše dramio zbog nove vlasti? Hrvatska. Posebno zbog one spletke oko hrvatskih stranak kad su se po prvi put javile 2 hrvatske stranke i samim tim ostali bez poslanika u Skupštini što je bilo taman dovoljno (za 1 glas bukvano) da opozicija formria Vladu. Mislim da su tu srpske službe odradile svoj zacrtani posao. Ti narativi nisu samo obična propaganda nego mislim da ipak imaju dublje značenje.
Sve te političke ideje uglavnom se vrte oko interesa, uticaja, dominacije i nadmoći a retko kad se radi o iskrenom zajedništvu.