Prvo moramo da shvatimo kako je nastao narod, pa onda nacija, i razlike među tim pojmovima.
Obično , barem kod nas Slovena, je narod nastao iz jedne grupe, jednog uspešnog plemena koje je onda privlačilo pojedince ili grupe iz ostalih manje uspešnih plemena, ali srodnih po kulturi, jeziku, veri,...
Slično se događa i dandanas kada naši ljudi odlaze napr. u Nemačku, te kroz nekoliko generacija postaju čisti Nemci.
Za vreme turskih osvajanja, to se događalo pospešeno, čitave grupe su recimo prebegle iz Bosne i postali Krajišnici, a mnogi kasnije i Hrvati. Oni koji su bežali porodično ili pojedinačno , uklopljeni su u feudalni sistem vrlo brzo, promenili jezik, veru, ... Meni je smešno kad sretnem ljude koji ju se prezivaju Petković, Rajaković, Papić, Marković i govore nekakvu hrvatski kajkavski, a imaju i mentalitet drugačiji od nas. Ima tu i drugih prezimena koja ne zvuče toliko hercegovačko crnogorski, ali to jesu, recimo Stupar, Štrbac, Štubljar.
Mnogi od njih govore isključivo kajkavski, imaju sa za Hrvate od stoleća sedmog, ali imaju pomalo i crtu nekakve hrabrosti koja je odlika nas Dinaraca. Iz te grupe se regrutuje dobar deo hrvatskih klerofašista (ustaša). Poznajem lično i takvih nekoliko, imaju svoju organizaciju.
To su oni koji su hrabriji, ali su zaboravili na onaj drugi deo, na čojstvo.
One koji neki smatraju poreklom Slovenci, su verovatno potomci nekadašnje Slovinije ili nekadašnje Slavonije, to su starosedeoci u kajkavskom delu Hrvatske. Mnogi od njih misle da njihovo narečje nije hrvatsko, po mentalitetu i jezički, kulturno su bliži Slovencima.
Koliko ima Nemačkoj gena u Cro, verovatno ne puno, oni su dolazili kao gazde, ne kao radnici, slično kao danas. Mađari slično, mada imaju priličan kulturni uticaj u graničnim područjima. To bi znali reći kolege koji žive tamo, recimo kolega Mej Bregami.
Hrvati su uzeli ustvari srpski jezik , verovatno zbog političkih razloga, širenja na račun Turske, pa mogućeg uklapanja tog stanovništva u Hrvate i pretvaranja u katolike. Slično se događalo i kod Mađara.