Roditelji nisu bas bili patriotski raspolozeni ali me zato pradeda dok je bio ziv citao one stare pesme .
Ovu sam celu znao napamet jos pre nego sam posao u skolu....
Smrt majke Jugović
I
Mili bože, cuda velikoga!
Kad se sleže na Kosovo vojska,
U toj vojsci devet Jugovica
I deseti star Juže Bogdane;
Boga moli Jugovica majka,
Da joj Bog da oci sokolove
I bijela krila labudova,
Da odleti nad Kosovo ravno,
I da vidi devet Jugovica
I desetog star-Juga Bogdana.
Što molila Boga domolila:
Bog joj dao oci sokolove
I bijela krila labudova,
Ona leti nad Kosovo ravno,
Mrtvi nade devet Jugovica
I desetog star-Juga Bogdana,
I više nji devet bojni koplja,
Na kopljima devet sokolova,
Oko koplja devet dobri konja,
A pored nji devet ljuti lava.
Tad' zavrišta devet dobri konja,
I zalaja devet ljuti lava,
A zaklikta devet sokolova;
I tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze ne pustila,
Vec uzima devet dobri konja,
I uzima devet ljuti lava,
I uzima devet sokolova,
Pak se vrati dvoru bijelome.
Daleko je snae ugledale,
Malo bliže pred nju išetale,
Zakukalo devet udovica,
Zaplakalo devet sirotica,
Zavrištalo devet dobri konja,
Zalajalo devet ljuti lava,
Zakliktalo devet sokolova;
I tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze ne pustila.
Kad je bilo noci u po noci,
Al' zavrišta Damjanov zelenko;
Pita majka Damjanove ljube:
"Snao moja, ljubo Damjanova!
II
"Što nam vrišti Damjanov zelenko?
"Al' je gladan šenice bjelice,
"Ali žedan vode sa Zvecana?"
Progovara ljuba Damjanova:
"Svekrvice, majko Damjanova!
"Nit' je gladan šenice bjelice,
"Niti žedan vode sa Zvecana,
"Vec je njega Damjan naucio
"Do po noci sitnu zob zobati,
"Od po noci na drum putovati;
"Pak on žali svoga gospodara
"Što ga nije na sebi donijo."
I tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze ne pustila.
Kad u jutru danak osvanuo,
Ali lete dva vrana gavrana,
Krvava im krila do ramena,
Na kljunove b'jela pjena trgla;
Oni nose ruku od junaka
I na ruci burma pozlacena,
Bacaju je u krioce majci;
Uze ruku Jugovica majka,
Okretala, prevrtala s njome,
Pa dozivlje ljubu Damjanovu:
"Snao moja, ljubo Damjanova!
"Bi l' poznala, cija j' ovo ruka?"
Progovara ljuba Damjanova:
"Svekrvice, majko Damjanova!
"Ovo j' ruka našega Damjana,
"Jera burmu ja poznajem, majko,
"Burma sa mnom na vjencanju bila."
Uze majka ruku Damjanovu,
Okretala, prevrtala s njome,
Pak je ruci tijo besjedila:
"Moja ruko, zelena jabuko!
"Gdje si rasla, gdje l' si ustrgnuta!
A rasla si na kriocu mome,
"Ustrgnuta na Kosovu ravnom!"
Nadula se Jugovica majka,
Nadula se, pa se i raspade
Za svojije devet Jugovica
I desetim star-Jugom Bogdanom