Da li ste uopšte spremni na život u dvoje?

Ako je do 50+ trazio srodnu dusu, a nije uspeo da je nadje, zbog iks razloga, kada uspe, on ce pokusati da se prilagodjava maksimalno, koliko je u mogucnosti. Ali, kao sto je neko isto pisao, potrebna je saradnja i od druge polovine, odnosno i od te druge osobe, da i ta osoba ulozi napor da sve funkcionise.

Problem moze da nastane u tome da je takvim osobama, koje su dugo bili samci, potrebno dosta vremena da se prilagode zivotu sa partnerom.
Nije samo to da treba na namale svoje uobicajene aktivnosti ili da u njih ubace i partnera, nego sa partnerskim zivotom dolaze i nove obaveze koje oduzimaju vreme, trose dodatni novac i traze napor.
Recimo, imate sada jos jedan komplet novih rodjaka, prijatelja, koje treba ispostovati, rodjendane, nove godine, slave, dolazak u goste, raznosenje kolima ili nosenje kod lekara starijih rodjaka i sl. Da ne nabrajam sve, ali samacki i partnerski zivot se veoma razlikuju i nekad i pored velike zelje, neko ko je 50 godina ziveo sam, nema dovoljno snage da se menja i prilagodjava u tim godinama.
Ako partner nije spreman na nekad i veoma velike kompromise, da ne kazem da trpi neke stvari, onda veza propada.

Sa druge strane, neko ko do 50 godina nije ni trazio ozbiljnu vezu, vec je uzivao u slobodi i zivotu kao pcelica, sa cveta na cvet, taj ce na prvoj prepreci da se otkaze. Ako uopste i dodje do toga da razmislja o ozbiljnoj vezi.

Moj zakljucak je da sa 50+ godina i muskarcima i zenama je tesko da se se preshaltuju iz samackog u partnerski zivot, ali ako postoji velika volja, ljubav i postovanje i ako se svakodnevno ulaze napor da veza opstane, nije nemoguce


Zar i od ovog nisu operisani ?

Mislim kome se ulaze napor i velika volja pa još svakodnevno ?
 
Ako muškarac od 50+ godina nije pronašao svoju srodnu dušu, sto njemu recimo nije smetalo on je radio gradio i svoje slobodno vrijeme provodi sa svojim prijateljima , sa njima ide da vozi biciklo, kad mu se pruzi prilika ode i po evropi


Da li je takav covjek uopšte spreman da svoj život promijeni drasticno zbog ljubavi ?
Ili je on ustvari vuk samotnjak ? Recimo zaljubi se ali u neka doba se promjeni i suprotna strana stekne utisak da on nema namjeru da napusti svoj samacki život ?
Zanimljivo pitanje.

Imala sam ujaka koji se savršeno uklapa u tvoje pitanje. Imao je skoro 50 i već ga dvajst godina niko više nije pitao kad će se ženiti. Svi su mislili da je prosto takav, uvrnut, i šta sad - digli ruke od njega :) Čovek nije imao nikakav očigledan "problem" usled kojeg se nije ženio: fakultetski obrazovan, bio je zaposlen u svojoj branši (inženjer), imao je sopstvenu kuću bez hipoteke ili bankarskog duga na njoj, imao je prijatelje itd itd. Nije bio kockar, nije išao po kafanama, nije čak ni pušio. Voleo je da čita, da se bavi svojom profesijom, da peca, planinari, takve stvari. Dok su ga još čačkali, govorio je da nije našao ženu koju bi hteo oženiti. Kasnije ga niko više ništa nije ni pitao.

Elem, tu s 50 i nešto, sreo je udovicu s malim detetom, ženu od nekih 36-7 godina. I, oženi se čovek, samo tako. Ubrzo su dobili i zajedničko dete. Cela je familija pala na teme, ali on ič nije mario: prosto čovek bio našao ženu koja mu paše i koju iskreno voli. Imali su super brak, sretan i berićetan.

Nek svako iz ovoga iznese kakav god hoće zaključak :)
 
Zanimljivo pitanje.

Imala sam ujaka koji se savršeno uklapa u tvoje pitanje. Imao je skoro 50 i već ga dvajst godina niko više nije pitao kad će se ženiti. Svi su mislili da je prosto takav, uvrnut, i šta sad - digli ruke od njega :) Čovek nije imao nikakav očigledan "problem" usled kojeg se nije ženio: fakultetski obrazovan, bio je zaposlen u svojoj branši (inženjer), imao je sopstvenu kuću bez hipoteke ili bankarskog duga na njoj, imao je prijatelje itd itd. Nije bio kockar, nije išao po kafanama, nije čak ni pušio. Voleo je da čita, da se bavi svojom profesijom, da peca, planinari, takve stvari. Dok su ga još čačkali, govorio je da nije našao ženu koju bi hteo oženiti. Kasnije ga niko više ništa nije ni pitao.

Elem, tu s 50 i nešto, sreo je udovicu s malim detetom, ženu od nekih 36-7 godina. I, oženi se čovek, samo tako. Ubrzo su dobili i zajedničko dete. Cela je familija pala na teme, ali on ič nije mario: prosto čovek bio našao ženu koja mu paše i koju iskreno voli. Imali su super brak, sretan i berićetan.

Nek svako iz ovoga iznese kakav god hoće zaključak :)
Ovo se zove lepa prica
 
odgovor na temu.
ne.
ne želi,neće,ne može.u retkim slučajevima u koliko jako drži do sebe iz nekih posebnih motiva,takav možda može da ostvari nekakav brak sa nekom osobom koja definitivno po svemu mora biti posebna.ali i to će biti verovatno kratkog daha.jednostavno.prekasno je.postoje procesi koji su nepovratni.i ta dosta mlađa osoba traži svoje.ima očekivanja.sve to može da bude jako zanimljivo,neko vreme.međutim.to sve vremenom postaje naporno.izgustira se.dolazi do pucanja.nema nema nade.
mooždA,bi moglo.u koliko partnerka te osobe,bude sasvim sasvim nezahtevna,vrlo uviđajna i razumna sa vrlo niskim očekivanjima.jednostavno.sloboda,nema cenu.ja sve ovo pišem iz svog položaja koji nije baš karakterističan.možda neki drugi muškarci nisu takvi.ne znam.
 
Poslednja izmena:

Back
Top