Da li ste licemer

  • Začetnik teme Začetnik teme Lule
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Naša država je recimo licemerna.
Ljudi u institucijama sudstva i oni na vlasti.
Ne poštuju Ustav i zakone, ne štite ljude i kad se narod pobuni zato što ne rade svoj posao, onda prozivaju te iste ljude kako su pREkrŠiLi zAkoN, zaboga nastavnici kRšE zAkoN, štRajkUju vanzakonski, dEcU sU zAkinULi u oBrAzOvANju

Pored toga što je to licemerje par ekselans, predstavlja i cinizam.

To isto se radi na društvenim mrežama. Recimo na forumu. Potpuno isto.
S jedne strane je manje zlo jer nisi ugrožen realno i možeš da odeš.

Ali s druge strane je i gore jer oni koji su u poziciji da spreče nasilje a to ne čine, nemaju izgovor (kao policajci u RL) jer ne žive od toga.

Žrtvovali bi samo neku virtuelnu titulu. Ali neće ni to. Pristaju da zbog virtuelne titule ćute i ne urade ništa.
 
Kada dela nisu u skladu s onim što pričaš, zagovaraš ili za šta se boriš onda se to zove licemerje.

Da li ste u svom okruženju- radnom mestu, komšiluku, na društvenim mrežama uhvatili sebe u licemerju. Ovo je teško sebi priznati jer priznanje zahteva i određeno delo, pa je lakše naći za sebe razna opravdanja i gurnuti pod tepih.

Ali kad prođe neko vreme, savest ipak proradi pa kaže: trebalo je (ili nije trebalo) ono da uradim.
Ne
Ne da mi vera
 
I jesam i nisam, kao i manje više svi.
Imam čvrste i nepokolebljive stavove vezane za mnoge stvari u životu, ali u svakodnevnici budem licemjerna ponekad, ne znam da li je to često ili ne?!
Različiti smo ljudi i žene, tako da kada bi se striktno držala nekih svojih stavova i principa sumnjam da bi imala prijatelja, radnog kolegu, komšiju, pa i rođake. Pretvaram se ponekad da usvajam ta nakaradna mišljenja, čisto mira radi. Ili sve prikrijem osmjehom bez riječi i protivljenja, a u sebi.... ono!
 
I jesam i nisam, kao i manje više svi.
Imam čvrste i nepokolebljive stavove vezane za mnoge stvari u životu, ali u svakodnevnici budem licemjerna ponekad, ne znam da li je to često ili ne?!
Različiti smo ljudi i žene, tako da kada bi se striktno držala nekih svojih stavova i principa sumnjam da bi imala prijatelja, radnog kolegu, komšiju, pa i rođake. Pretvaram se ponekad da usvajam ta nakaradna mišljenja, čisto mira radi. Ili sve prikrijem osmjehom bez riječi i protivljenja, a u sebi.... ono!
Da bi “plivao” relativno normalno pretpostavljam da se mora biti nekad i licemer i lazov pomalo.
Ima nekih ljudi koji nisu iz tog scenarija, te po cenu “relativno normalnog plivanja u zivotu” izaberu surovu iskrenost, postenje i cvrsto se drze svog stava.
Tezi je to put. Ali jasan, kristalno cist.
 
Kada dela nisu u skladu s onim što pričaš, zagovaraš ili za šta se boriš onda se to zove licemerje.

Da li ste u svom okruženju- radnom mestu, komšiluku, na društvenim mrežama uhvatili sebe u licemerju. Ovo je teško sebi priznati jer priznanje zahteva i određeno delo, pa je lakše naći za sebe razna opravdanja i gurnuti pod tepih.

Ali kad prođe neko vreme, savest ipak proradi pa kaže: trebalo je (ili nije trebalo) ono da uradim.

Јесам.
 
Kada dela nisu u skladu s onim što pričaš, zagovaraš ili za šta se boriš onda se to zove licemerje.

Da li ste u svom okruženju- radnom mestu, komšiluku, na društvenim mrežama uhvatili sebe u licemerju. Ovo je teško sebi priznati jer priznanje zahteva i određeno delo, pa je lakše naći za sebe razna opravdanja i gurnuti pod tepih.

Ali kad prođe neko vreme, savest ipak proradi pa kaže: trebalo je (ili nije trebalo) ono da uradim.

Uobicajena pretpostavka je da je sve apsolutno, crno ili belo i da vazi za sve. Ali nije bas tako.

Licemerstvo se smatra negativnom osobinom, jer ako smo osobe od integriteta onda govorimo istinu i radimo po svojim moralnim ubedjenjima i u skladu sa svojim izjavama.

Medjutim zivot nije ni crno-beo, ni nase ljudsko ponasanje nije apsolutno, niti svi imamo isti moral, niti smo uvek u skladu sa svim svojim izjavama.

Moj stav o tome je da je licemerstvo (ako nije dokazano ociglednim objektivnim primerom) pre svega minimalni utrosak energije sa sto bolji opstanak. Mislim da smo svi mi donekle licemeri a od nekle nismo, prosto zato sto ne znamo druge ljude i ne znamo sta ce iz neceg da proizidje (naravno ima onih koji dublje posmatraju druge i mogu da zakljuce istinitost neke izjave, ali takvih nema mnogo). Po toj liniji licermerni smo kad necemo nekom da se zamerimo a ne zelimo da potrosimo vreme i energiju.

Racunam da nismo licemerni sa onima koji nas vole i u koje imamo poverenja i mozemo da im kazemo istinu.

Prosirenje ovog je: da li su BELE lazi, licemerstvo? U bele lazi spadau izjave takve da ne povredimo drugu stranu, a ipak da im kazemo nesto, zato sto se od nas tako zahteva.

Dakle, ne mogu da kazem ili ili - zavisi od slucaja do slucaja
 
Medjutim zivot nije ni crno-beo, ni nase ljudsko ponasanje nije apsolutno, niti svi imamo isti moral, niti smo uvek u skladu sa svim svojim izjavama.

Moj stav o tome je da je licemerstvo (ako nije dokazano ociglednim objektivnim primerom) pre svega minimalni utrosak energije sa sto bolji opstanak. Mislim da smo svi mi donekle licemeri a od nekle nismo, prosto zato sto ne znamo druge ljude i ne znamo sta ce iz neceg da proizidje (naravno ima onih koji dublje posmatraju druge i mogu da zakljuce istinitost neke izjave, ali takvih nema mnogo). Po toj liniji licermerni smo kad necemo nekom da se zamerimo a ne zelimo da potrosimo vreme i energiju.

Racunam da nismo licemerni sa onima koji nas vole i u koje imamo poverenja i mozemo da im kazemo istinu.
Mislim na slučajeve kad su stvari očigledne, jasne, dokazane, nedvosmislene.

Kad se nešto ne zna ili nisi siguran onda nema smisla trošiti energiju.
 
Mislim na slučajeve kad su stvari očigledne, jasne, dokazane, nedvosmislene.

Kad se nešto ne zna ili nisi siguran onda nema smisla trošiti energiju.

Ako gledas tako ekstremno meni nikad nije bilo jasno licemerje, ili imas stav ili nemas,
ali ni to nije bas jednostavno, naime
desavalo mi se da slusam ljude sta pricaju neko duze vreme i u istom izlaganju umeju da imaju potpuno suprotstavljene stavove. To ne mogu da pripisem licemerju, vise mi lici na nekonzistenciju. Nema svako sredjen svet u glavi.
 
Ako gledas tako ekstremno meni nikad nije bilo jasno licemerje, ili imas stav ili nemas,
Ni meni nije jasno.

Ali zašto ekstremno. Stvari su nekad baš takve- očigledne i nedvosmislene.
ali ni to nije bas jednostavno, naime
desavalo mi se da slusam ljude sta pricaju neko duze vreme i u istom izlaganju umeju da imaju potpuno suprotstavljene stavove. To ne mogu da pripisem licemerju, vise mi lici na nekonzistenciju. Nema svako sredjen svet u glavi.
Da ali to je druga priča.
 
Ni meni nije jasno.

Ali zašto ekstremno. Stvari su nekad baš takve- očigledne i nedvosmislene.
Jesu li?
Ne jednom sam upao u situaciju da ja mislim da je nesto nekakvo pa sam cak i ubedjen u to, a onda se ispostavi da to nije bas tako, i da postoji barem jedan aspekt gledanja na tu situaciju takav da moram da priznam da nisam mislio o tome, i konsekventno pocnem da razmisljam o tome na razlicit nacin.

Ekstremno, zato sto se pretpostavlja da su očigledne i nedvosmislene (ekstremni slucaj) a da mozda nisu takve iako tako na prvi pogled mogu da izgledaju.
 
Ljudi, ja vas stvarno ne razumem. Je l umete da nam pošaljete link, post, prijavu, šta god, da bi mogli da reagujemo ? Imajte u vidu da i mi nismo uvek ovde, 24/7 i da se dešava i da nam pormakne ili da donesemo pogrešnu odluku. Zato i psotoji opcija prijavi, i slučaju nereagovanja moderatora, postoji i pp bilo kome od nas supera, admina i slično. Ako se zalažemo za poštovanje pravilnika, svako krešenje istog i selektivno primenjivanje je takođe licemerno.
Многи не умеју да пошаљу линк теме или поста,поготово ако је преко телефона.
 
Kada dela nisu u skladu s onim što pričaš, zagovaraš ili za šta se boriš onda se to zove licemerje.

Da li ste u svom okruženju- radnom mestu, komšiluku, na društvenim mrežama uhvatili sebe u licemerju. Ovo je teško sebi priznati jer priznanje zahteva i određeno delo, pa je lakše naći za sebe razna opravdanja i gurnuti pod tepih.

Ali kad prođe neko vreme, savest ipak proradi pa kaže: trebalo je (ili nije trebalo) ono da uradim.
nije baš prijatno ali i oni golubovi što im povremeno nabacamo mrvice doručka vole da nas centriraju kada smo ispod simsa, ako me razumete :D
 
Kada dela nisu u skladu s onim što pričaš, zagovaraš ili za šta se boriš onda se to zove licemerje.

Da li ste u svom okruženju- radnom mestu, komšiluku, na društvenim mrežama uhvatili sebe u licemerju. Ovo je teško sebi priznati jer priznanje zahteva i određeno delo, pa je lakše naći za sebe razna opravdanja i gurnuti pod tepih.

Ali kad prođe neko vreme, savest ipak proradi pa kaže: trebalo je (ili nije trebalo) ono da uradim.
Naravno ,svi smo licemjeri, manje ili vise.
 

Back
Top