Filipinska veza
Monsinjor Kristobal Garsija, jedan od najpoznatijih kolekcionara slonovače na Filipinima, u prepunoj crkvi izvodi neobičan obred posvećen najvažnijem nacionalnom svecu, Santo Ninjo de Sebu (Svetom detetu sa Sebua). Ovaj obred, koji on vrši svake godine na ostrvu Sebu, naziva se Hubo, od sebuanske reči koja znači "svući se". Nekoliko saslužitelja zajednički razodeva malu drvenu statuu koja predstavlja Hrista u kraljevskoj odori, što je kopija jedne skulpture za koju vernici misle da ju je na ovo ostrvo doneo Fernando Magelan 1521. godine. Oni skidaju njegovu malu krunu, crveni plašt i majušne čizme, a onda uklanjaju iznenađujuće višeslojno donje rublje. Potom, dok je saslužitelji zakriljuju malim belim peškirom, monsinjor uzima statuu i uranja je u nekoliko burića s vodom, proizvodeći na taj način svetu vodicu za godišnje potrebe svoje crkve i za prodaju parohijanima.
Garsija je gojazan čovek sa razrokim levim okom i artritičnim kolenima. Prema jednoj vesti koja je 2005. godine objavljena u novinama "Jutarnje vesti Dalasa", a koja se odnosila na srodan sudski spor, Garsija je sredinom osamdesetih godina prošlog veka, dok je bio sveštenik u Crkvi Svetog Dominika u Los Anđelesu, seksualno napastvovao jednog mladog saslužitelja, tada tinejdžera, i bio je prognan. Kad se vratio na Filipine, unapređen je u monsinjora i starešinu Nadbiskupske bogoslužbene komisije Sebua. Time je stao na čelo bogoslužbenog protokola najveće rimokatoličke nadbiskupije ove zemlje, čija pastva broji skoro četiri miliona vernika od ukupno 75 miliona rimokatolika, koliko ih ima u ovoj zemlji, trećoj na svetu po broju katoličkih vernika. Garsija je dobro poznat i izvan Sebua. Papa Jovan Pavle Drugi je 1990. godine blagoslovio Garsijino Sveto dete tokom njegove posete Kastel Gandolfu, papskoj letnjoj rezidenciji. Nedavno, Garsija je sasluživao tokom hirotonisanja najnovijeg arhiepiskopa u katedrali koja je vrvela od katoličkog sveštenstva, među kojima je bilo 400 sveštenika, 70 biskupa i poslanik Vatikana. Garsija je, u stvari, toliko dobro poznat da mi je da pronađem njegovu crkvu, Društvo anđela mira, bilo dovoljno da spustim prozor na kolima i priupitam: "Monsinjor Kris?" i odmah sam bio upućen ka njegovom ozidanom utvrđenju.