rechner27
Domaćin
- Poruka
- 4.335
Pozdrav svima!
Obicno se ne zalim previse po forumima, ali kada se bolje razmislim, sto da ne pitam siri auditorijum za misljenje iz treceg ugla
(mada vec vidim komentare tipa "ti sine jesi budala"
)
Imam dvoje prijatelja iz inostranstva koji su dosli da slavimo novu zajedno, odnosno to je ona varijanta "Bozic i Nova u Srbiji (katolicki i pravoslavni)". Naseg su porekla, a cak imamo i dvoje stranih koje ja prvi put sada upoznajem. Sa tim nasim sam u veoma dobrim odnosima, skoro da mogu reci da su mi blizi od ogromne vecine familije. Cujemo se svaki dan, veoma bliski. Nisu direktno dosli kod mene u goste, vec da posete svoje, pa su oni direktni domacini tim strancima ali opet je planirano da se "provodimo" zajedno.
Znajuci da ce doci ta ekipa, jer je sve planirano jos odavno, odlucio sam se da dam sve od sebe da im bude lepo i da pamte ovo putovanje, a i mene, po dobru, posebno ti koje ne znam.
Bas tada kada su stigli, i bili premorrni od puta, meni je bio rodjendan. Nije da ja tome pridajem neki veliki znacaj, imao sam svoj provod, ali mi ni dan danas niko od tih "mojih" nije cestitao, iako znam da znaju, a i da su zaboravili, mogli su da vide na mrezama sta se dogadja. Oporavljali su se 2-3 dana od puta, posebno zbog ovih koji su dosli prvi put i bas im je gadno da se naviknu na veliku razliku u vremenu. Mozda su jednom izasli na kafu/pivo, bez mene, jer su udaljeni od mesta gde ja zivim, pa je dogovor da bio da se vidimo kada se svi adaptiraju. (Posto je velika razlika u zonama)
Dolazi i taj dan. Organizovao sam se i rezervisao najbolji restoran koji mi je pao na pamet i pozvao ih da budu svi moji gosti. Prihvaceno. Odem i svakom od njih kupim poklone, i koga znam i koga ne znam. I to ne jedan poklon, vec svakom po vise i to se nije stedelo. Samo za poklone je otislo barem 150€. Hteo sam da ih iznenadim. Dosao ranije u restoran, svakom na stolicu postavio njegovo/njeno. Pozdravljamo, upoznajemo se, primetim da mi se jedna ta strankinja veoma dopada...
I na kraju su bili iznenadjeni svi. Pogodio sam sa poklonima jer su im se bas dopali. Ova sto mi se dopala, ne zna sta ju je snaslo, nije navikla a ni ocekivala tako nesto, kao i svaki stranac, a ovim mojima je bilo jedino krivo sto meni nisu tog dana poneli to sto su mi navodno kupili... A zaista mi i ne preferiramo neke preterane poklone medjusobno, ja sam ih tog dana iznenadio, najvise zbog zelje da bude predivna atmosfera, a i nismo se videli vise meseci. Sto se rucka tice, iznenadili su me moji, koji su narucivali naj od naj od pica i od hrane, a kada god smo delili racune u zivotu, bili su ultra ekonomicni i kritikovani od mene da su cicije
Nema veze, drago mi je ako im je lepo ja sam regulisao. Nakon toga, izlasci, barovi, kafeterije, pivnice, obilazak grada...slikanje, naravno, ja to uglavnom radim, jer "ja znam da slikam" a imam i aparat i super telefon. Slike su na mrezama, ja na tim slikama ne postojim, iako postoje slike na kojima postojim, a ako bi ih ja stavio, "nemoj tu sliku, ispala sam lose.." Mislim se, odakle ti sada ti kompleksi?! Ali posto je puno nas i nema se vremena za rasprave, dinamicno je, zaboravis. Ova sto mi se dopala u pocetku samo odgovarala na pitanja, a na moju pricu neku uglavnom sa "ok". Tek posle duzeg druzenja se malo otvorila, mada vise zna o meni ego ja o njoj, a bas mi se dopala xD Razumem, mnogo joj je sve odjednom.
I sada ide sam docek nove. Ja sam bio taj koji je zaduzen da organizuje i koji je pronasao mesto i sve organizovao, cak i mesto za after. I sada motam film unazad. Da li sam ja realan ili sam lud? Kako nisam uspeo da vidim te neke promene u njima po pitanju kompleksa vezano za izgled, odnosno da mora svaka slika da bude ne znam kakva, ili tolika fama gde ce se izaci, kakvo je mesto, da se prvo slika hrana i pice pre nego sto se dohvati...? Da ceo fokus putovanja njihovog nije to da se mi vidimo i druzimo, vec ne znam sta kome da se pokaze i dokaze? Ovima strancima koje nisam poznavao, njima ne mogu da zamerim nista, mada me i oni iznenadjuju nekom razmazenom pojavom na momente. Bukvalno su kao na oblaku. Evo sada bih smeo da se kladim da ne znaju moje ime iz prve. Morali bi da razmisle par sekundi. Osecam se kao korisni idiot, budala, kreten, mamlaz, iako mi je to tesko da priznam, jer su deo toga ljudi koje volim i da kojima sam u svakodnevnom kontaktu i delimo tajne medjusobno. Odakle sada taj neki ultra narcizam, kada na isti povracamo godinama i ismevamo ljude koji su takvi. Bas sam u fazi poricanja
Ni cestitka za rodjendan, ni zajednicka slika, ni neko specijalno postovanje za moje "cimanje" i izlazak u susret u svakom smislu... Ili me mozda izjeda to sve tako sto ova koja mi se dopada slabije "saradjuje" , mada ima pomaka xD Necu da kvarim praznicnu atmosferu, ali ovim mojima bih svasta rekao da smo negde nasamo. Zadnji put kada smo se videli, nisu se tako ponasali. Kao i nikada pre. Ili ne znam, mozda i dramim previse bez potrebe 

Obicno se ne zalim previse po forumima, ali kada se bolje razmislim, sto da ne pitam siri auditorijum za misljenje iz treceg ugla


Imam dvoje prijatelja iz inostranstva koji su dosli da slavimo novu zajedno, odnosno to je ona varijanta "Bozic i Nova u Srbiji (katolicki i pravoslavni)". Naseg su porekla, a cak imamo i dvoje stranih koje ja prvi put sada upoznajem. Sa tim nasim sam u veoma dobrim odnosima, skoro da mogu reci da su mi blizi od ogromne vecine familije. Cujemo se svaki dan, veoma bliski. Nisu direktno dosli kod mene u goste, vec da posete svoje, pa su oni direktni domacini tim strancima ali opet je planirano da se "provodimo" zajedno.
Znajuci da ce doci ta ekipa, jer je sve planirano jos odavno, odlucio sam se da dam sve od sebe da im bude lepo i da pamte ovo putovanje, a i mene, po dobru, posebno ti koje ne znam.
Bas tada kada su stigli, i bili premorrni od puta, meni je bio rodjendan. Nije da ja tome pridajem neki veliki znacaj, imao sam svoj provod, ali mi ni dan danas niko od tih "mojih" nije cestitao, iako znam da znaju, a i da su zaboravili, mogli su da vide na mrezama sta se dogadja. Oporavljali su se 2-3 dana od puta, posebno zbog ovih koji su dosli prvi put i bas im je gadno da se naviknu na veliku razliku u vremenu. Mozda su jednom izasli na kafu/pivo, bez mene, jer su udaljeni od mesta gde ja zivim, pa je dogovor da bio da se vidimo kada se svi adaptiraju. (Posto je velika razlika u zonama)
Dolazi i taj dan. Organizovao sam se i rezervisao najbolji restoran koji mi je pao na pamet i pozvao ih da budu svi moji gosti. Prihvaceno. Odem i svakom od njih kupim poklone, i koga znam i koga ne znam. I to ne jedan poklon, vec svakom po vise i to se nije stedelo. Samo za poklone je otislo barem 150€. Hteo sam da ih iznenadim. Dosao ranije u restoran, svakom na stolicu postavio njegovo/njeno. Pozdravljamo, upoznajemo se, primetim da mi se jedna ta strankinja veoma dopada...


I sada ide sam docek nove. Ja sam bio taj koji je zaduzen da organizuje i koji je pronasao mesto i sve organizovao, cak i mesto za after. I sada motam film unazad. Da li sam ja realan ili sam lud? Kako nisam uspeo da vidim te neke promene u njima po pitanju kompleksa vezano za izgled, odnosno da mora svaka slika da bude ne znam kakva, ili tolika fama gde ce se izaci, kakvo je mesto, da se prvo slika hrana i pice pre nego sto se dohvati...? Da ceo fokus putovanja njihovog nije to da se mi vidimo i druzimo, vec ne znam sta kome da se pokaze i dokaze? Ovima strancima koje nisam poznavao, njima ne mogu da zamerim nista, mada me i oni iznenadjuju nekom razmazenom pojavom na momente. Bukvalno su kao na oblaku. Evo sada bih smeo da se kladim da ne znaju moje ime iz prve. Morali bi da razmisle par sekundi. Osecam se kao korisni idiot, budala, kreten, mamlaz, iako mi je to tesko da priznam, jer su deo toga ljudi koje volim i da kojima sam u svakodnevnom kontaktu i delimo tajne medjusobno. Odakle sada taj neki ultra narcizam, kada na isti povracamo godinama i ismevamo ljude koji su takvi. Bas sam u fazi poricanja


